Omiljen stih

[Rio]

...Upisano: Nedelja Maj 20, 2007 3:15 pm Naslov komentara:

--------------------------------------------------------------------------------

Ljubavna pesma






Ti si moj trenutak i moj san
i sjajna moja rec u sumu
i samo si lepota koliko si tajna
i samo istina koliko si zudnja.

Ostaj nedostizna, nema i daleka
jer je san o sreci vise nego sreca.
Budi bespovratna, kao mladost.
Neka tvoja sen i eho budu sve sto seca.

Srce ima povest u suzi sto leva,
u velikom bolu ljubav svoju metu.
Istina je samo sto dusa prosneva.
Poljubac je susret najlepsi na svetu.

Od mog prividjenja ti si cela tkana,
tvoj plast suncani od mog sna ispreden.
Ti bese misao moja ocarana,
simbol svih tastina, porazan i leden.

A ti ne postojis, nit' si postojala.
Rodjena u mojoj tisini i cami,
na Suncu mog srca ti si samo sjala
jer sve sto ljubimo - stvorili smo sami.





Jovan Ducic

Ducic je za mene bio i ostao pesnik broj jedan

[Rio]

Podne






Nad ostrvom punim cempresa i bora,
Mlado, krupno sunce przi, puno plama;
I trepti nad sumom i nad obalama
Slan i modar miris proletnjega mora.

Ljubicaste gore, granitne, do svoda,
Zrcale se u dnu; mirno i bez pene,
Povrsina susti i celiva stene;
Svod se svetli topal, staklen, iznad voda.

Prah suncani trepti nad ispranim peskom,
I srebrni galeb ponekad se vidi,
Svetluca nad vodom. I mirisu hridi
Mirisom od riba i modrijem vreskom.

Sve je tako tiho. I u mojoj dusi
Produzeno vidim ovo mirno more:
Sume oleandra, ljubicaste gore,
I bled obzor sto se proteze i pusi.

Nemo stoje u njoj srebrnaste, rodne
Obale i vrti; i svetli i pali
Mlado, krupno sunce; i ne suste vali,-
Galeb jos svetluca. Mir. Svuda je podne.




Jovan Ducic

[Rio]

... Medju mojim omiljenim pesnicima svoje mesto je nasao i Lorka sa svojom pesmom
Zeleno volim te zeleno

Zeleno, volim te, zeleno.
Zelen vetar, zelene grane.
Brod na moru
i konj u planini.
Opasana senkom
ona sanja na verandi,
zelene puti, kose zelene,
sa ochima od hladnog srebra.
Zeleno, volim te, zeleno!
Pod lunom Cigankom
stvari pilje u nju
a ona ih ne vidi.

Zeleno, volim te, zeleno!
Velike zvezde od inja
dolaze sa ribom senke
shto otvara put zori.
Smokva trlja vetar
korom svojih grana,
a breg, machak lupezh,
jezhi svoje ljute agave.
Ali ko ce doci? I odakle?
Ona cheka na balkonu,
zelene puti, kose zelene,
sanjajuci gorko more.

-Kume, dacu ti
konja za kucu,
sedlo za njeno ogledalo,
nozh za njen ogrtach.
Kume, dolazim krvareci
iz Kabrinih klanaca.
-Kad bih mogao, mladicu,
lako bi se nagodili.
Ali ja vishe nisam ja
niti je moj dom vishe moj.

Kume, hocu da umrem
pristojno u svojoj postelji
od chelika i, ako je moguce,

sa holandskim charshavima...
Zar ne vidish moju ranu
od grudi do grla?

-Trista crnih ruzha
pokrivaju tvoj beli grudnjak.
Krv ti vri i mirishe
oko pojasa.
Ali ja vishe nisam ja
niti je moj dom vishe moj.

-Pusti me bar
na visoke verande,
pusti me da se popnem! Pusti me
na zelene verande.
Verandice mesecheve,
gde kaplje voda.

Vec se penju dva kuma
na visoke verande.
Ostavljajuci trag krvi.
Ostavljajuci trag suza.
Drhtali su krovovi,
fenjerchici od lima.
Hiljadu staklenih defova
ranjavalo je zoru.

Zeleno, volim te, zeleno!
Zelen vetar, zelene grane.
Dva kuma su se popela.
Shirok vetar ostavljao je
u ustima chudan ukus
zhuchi, mentola i bosiljka.

-Kume, gde je, reci mi,
gde je tvoje gorko devojche?
-Koliko puta te je chekala
svezha lica, crne kose,
na toj zelenoj verandi.
Nad ogledalom bunara
Ciganka se njiha.
Zelene puti, kose zelene,

sa ochima od hladnog srebra.
Mesechev stalaktit od leda
drzhi je nad vodom.
Noc je postala intimna
kao mali trg.

Pijani su zhandari
lupali na vrata.
Zeleno, volim te, zeleno!
Zelene vetar, zelene grane.
Brod na moru
i konj u planini.

[Rio]

U smiraju lahora

U smiraju lahora,
zamah dalekog zvona,
mah i uzvisivanje kiparisa,
nad ogradama.

Jedna ruza u vazduhu
sto jecajuc zove,
sto tamjanom odise,
glas je suzonosac,

pokojnickih grudi glas,
grudi belih pod tokom belom,
ljiljanom glas natapan,
i molitvom skrhan glas.

Za taj glas ja imam,
u dnu duse, drugi glas,
ranjenoga svetla glas,
sa suzama za suze.
Huan Ramon Himenes

[Rio]

Tuge

Sivi spoj slepih casova
opkoljava nas i lovi,
kao talasi, kao oblaci,
grozomorni, teski,
kao tuge,
kojim nas daruju.

Gde smo?
Sta hoce ove tuge?
Zasto nam prilaze,
i kuda vode...
Uvek iste,
na isti nacin.

Nagota im tolika
da to vise i nije.
Na nejav i na nenad
lice, i na stud,
koji nista ne nudi,
i nista ne ceka.

Niti ih ubijamo,
niti nas ubijaju!
Samo rastu, bez predaha,
u ne znam sta,
bez iceg u sta bi zurile,
i slepe...

Huan Ramon Himenes

[Rio]

DVA OKA TVOJA, DVE RUKE MOJE

Ovo more je more,
koje sam presao petnaest puta,
ali danas,
to je vec tvoje more,
tvoje, u meni, u meni,
ne more moga okrsaja,
ne more cekanja tebe,
ne more koje rekoh
da je pokret i vecna promena,
vec more,
koje sam ja stvorio.
po liku mom,
da bi na tebe licilo.
Gospode zeljni i zeljeni,
more,
more sam nadom odojio, more,
u leji vere, u slatku gorcinu.

I niko me vise nece otrgnuti,
iz te vere,
osim one druge vere, u nebo,
kome talasi ovog neba
podrivaju stenu.

Na ovom moru, kao na oblacima,
sreli smo se,
na ovom moru,
mom ognjistu,
ti i ja, sigurni da smo braca
i ljudi, dva brata, dva bica,
kao sto su dva oka tvoja,
dve ruke moje.
Huan Ramon Himenes

[Kitty]

... Teach me half the gladness
That thy brain must know,
Such harmonious madness
From my lips would flow,
The world should listen then
As I am listening now ...

Percy Bysshe Shelley To a Skylark

[ljubica]

stojan simic krpica

SVE
ZA
LJUBAV

Mogao sam
biti
svestenik,
ali
kada
sam
direktno
dozivio
Boga
u
svima,
svemu
i
sebi
bilo
je
suludo
da budem
iciji
posrednik
do
Boga,

Mogao sam
biti
kaludjer,
ali
kada
sam dozivio
ljubav
u
svima,
svemu
i
sebi,
bilo je
uludo
da
je
trazim
u
manastririma
i
pustinjama

i
umjesto
da zavrsim
na
Svetoj
gori,
zavrsio sam
na
svetom,
presvetom
carobnom
brijegu
moje
djevojke
voleci
je
kao
Boga.

[Rio]

Chaterska ljubav

Ja ne znam kako izgledaš,
al' zamišljam ti glas,
jer nitko nikad ljepše
šaputao mi je nije..
Zamišljam ti oči,
no to su samo boje,
a ruke, ah ruke tvoje
što igraju se zvijezdama
u jednom sjajnom snu.
Kad varao me život
ti vratio si bajku
i obećano nebo
iz dalekog djetinjstva,
i dok se glasno smijem,
i kažem : to je ludo,
zbog svih onih noći
što proveli smo skupa
odričem se sebe..
Odričem se svijeta
i nemam više ništa,
ništa da ti dam..
Al' ako se i tebi jednom
zaljulja sav svijet,
dajem ti obećanje
jedan će bijeli galeb
sletjeti u tvoj san
i pozvati te..u svoj let.

[baggio]

Lost Love

It's night time and the wind is blowing in my ear
It's evening and I'm wishing that you were here
But the fates changed, lives for ever rearranged
What was once ment, will never be.

It's you dear, my heart belongs all to you
My passion, it burns in the morning dew
But it can't be, it'll never be the same
Our paths crossed, but not ment for the game.

It's morning and the leaves are shedding their first tears
It's daytime and you are still on my mind
The time is strange, wondering where you are
My world has changed, are you near or far?

I'll move on dear, but never leaving you behind
I'll remember, you'll always be on my mind
Must move on now, but never knowing how.

Sandra Palazzo