Lope de Vega

[blueella]

Sonet na brzinu

Kad ine za sonet zamoli Juana,
velika briga poce da me brine,
jer stihova cetrnaest sonet cine,
al nu, cetiri vec su napisana.

Mišljah: bar rima da mi bude dana,
a evo vec sam sred druge kvartine,
pa ako stignem do prve tercine,
tad za kvartine briga je zbrisana.

Ulazim evo u prvu tercinu

i sve se cini da tu smetnje nema,

jer ovim stihom vec i ona minu.

Malo po malo i druga se sprema,
pa i trinaesti stih mi evo sinu;
broji cetrnaest, gotova je tema.

[blueella]

Vitez od Olmeda

U noći ga pogubiše,
dicnog viteza,
taj ponos Medine
cvijet od Olmeda.

Javiše mu sjene
da ne smije izaci,
upozoren bješe,
da ce ga zlo snaci,
dicnog viteza,
taj ponos Medine
i cvijet od Olmeda.

[blueella]

Zar sam ja vrijedan

Zar sam ja vrijedan da se brineš za me?
Isuse moj, ta što te k meni nosi,
te mi kod vrata, sav u hladnoj rosi,
provodiš noci zimske pune tame?

A srce nije moglo da se gane,
i ne otvorih. Kakve li sljepoce,
ako zbog mene, od mrzle hladnoce
sasušiše se tvoje ciste rane!

Koliko puta andjeo mi rece:
o dušo, pridji prozoru svojemu,
vidjet ceš, ceka, pusti ga unutra!

Ljepoto rajska, i svako sam vece
zborio: »sutra otvorit cu njemu«,
da bih to isto rekao i sutra.

[blueella]

Žena

Žena je dobro najvece u ljudi,
(ludost je reci da to nije tako)
ona nam daje život, dobro svako,
ona nam cesto smrt i otrov nudi.

Mirno se nebo u oku joj budi,
a mnogo puta paklu je jednako;
svijet vrijednost njenu uocava lako,
a covjek pati od podle joj cudi.

Ona krv daje, život nam podari,
i Bog ne stvori od nje ludje stvari:
sad andjeo je, sad gora od zmije.

Voli pa mrzi, miluje pa mrvi,
i žena, to je ko puštanje krvi
što katkad spasi, a katkad ubije.

[blueella]

Život

Covjecji život, kako Sokrat zbori,
kada poslovnost mucna njim ovlada,
potok je što se razlijeva i pada
dok se s olujom bijesnom mutan bori.

A život onog što mir sebi stvori
slican je blagom izvoru iz hlada
koji grgoljav, tih i prepun sklada
kroz šarno cvijece sveudilj žubori.

O kakvo li je bogatstvo i sreca
za onog koji samo dobro cijeni
kada slobodu u duši osjeca.

Jer poslovi su vazda otrov ljuti!
Blažen tko živi ko izvor maleni
što spor i miran nikad se ne muti!