Poezija raspoloženja...

[Crazy Angel]

Vrati sam se, zivote

Opet mogu cuti
kako raste trava
obuklo se nebo
kosulja mu plava
proteze se more i zjeva
kihnulo je sunce
i oblaka nema

Opet mogu budan sanjati
sve sto zelim
imam svemir ljubavi
s' tobom da ga dijelim

Opet kuca strana lijeva
sretan sam jer znam
opet mi se pjeva

Vratio sam se, zivote
otjer'o sam dane sive
imas li za mene jos ljepote
vratio sam se opet medju zive

Opet sreca tragove mi prati
a do kada, ko to moze znati
sve dok u meni zivi nada
zivot je lijep, zivot je sada

"nepoznat autor"

[Crazy Angel]

Prije sna

Osjetis li, prije sna
dah ti lebdi iznad usne
preko obraza ti klizne
sve do tvoje kose guste

Pa se zaigra u trenu
labirintom tjemena
i kad pokupi tvoj miris
odleprsa tad u mrak


To sam ja, to te moje ruke
grle iz daljine, prije sna
ja ti dodjem tek onako
da te dirnem i prevarim sam sebe
da sam tu, kraj tebe
da ti gledam oci sklopljene za nas


"nepoznat autor"

[Crazy Angel]

Ti osjećaš

Čujem vlastiti krik
u ovoj noći
(kao jeka se vraća)
bezbožnici nam smetaju
i mrak je svuda
ali u nama je
svijetlost
i približavam se
tvojim očima
a ti me vidiš
sklopljenih trepavica
i onu tugu
koja se u tami
ne vidi
ti osjećaš

"nepoznat autor"

[Crazy Angel]

Vece bez tebe

Zima se odavno spustila u grad,
kroz prozor rominjaju pahulje snene,
iako nas dijele kilometri mnogi,
kamin u sobi gori za tebe i mene.

Januarska vece je tako lijepa,
al’ u meni je samo praznina neka,
sam sam u zemlji jezera i sume,
a ti mi se cinis kao vila daleka.

Kad bih mogao bar k’o mjesec biti,
da ti sa neba kroz prozor dodjem,
da budem kraj tebe ove divne noci,
ili bar, da ti samo kroz san prodjem.

I nocas cu sam utonuti u noc,
i ponovo cu usnuti onaj isti san,
u kojem ces ti biti tu kraj mene,
a kad se probudim, bi’ce isti dosadni dan...

"nepoznat autor"

[Crazy Angel]

Noćas sam te opet zavolio

noćas sam te od dva do četiri
gledao kako spavaš
pušio cigaretu za cigaretom
dok je nad Zagrebom kišilo
kao da neće prestati
noćas sam ti pričao
jezicima koje ne razumiješ
vidio sam boju tvog sna
na umornim kapcima
i pomiješao sjećanja
boli i radosti

tvoju ljubav sam uporno
u sebi učio napamet
da me ne bi prva prehlada
bacila s nogu
noćas sam te opet
zavolio jako
dok je nad Zagrebom kišilo
kao da neće prestati

Željko Krznaric

[Crazy Angel]

Pismo

Kad razmišljam o tebi obuzima me nježnost
veća nego što mogu podnijeti, ponekad,
i zato šutim promatrajući te dok me ne vidiš
i, kao da je kraj godine, bilježim svakoga dana
od čega se sastojiš, uplašen da nešto nedostaje:
najprije ti čitava i meni okrenuta licem
na kome su usne, čelo, obrazi i tragovi poljubaca,
dva oka ispod nemirne kose i to bi bilo dovoljno
da nema tvojih ruku koje me grle, zatim vrat,
ramena, grudi i struk djevojčice koja plače,
oblina trbuha poput hljeba toploga
dok zastajem na obali jezera
koje već skriva sjena. Ali ja zatvaram oči
jer ti se stidiš i poželim da te čuvam
kad padne veće, daleko od stvari
koje te bez mene poznaju.
Na satu kazaljka pokriva jedna drugu
i ptica na tvome prozoru
ne uzima više zrno
iz nepoznate ruke.
Ugasi svjetlo, u tami
ne mogu te odvojiti
od sebe sama.

Zvonimir Golob

[Crazy Angel]

Moje lice u tvojim rukama

Kad me gledas,
kad uza me, bez pokreta, sjedeci, blago se nagibas;
kada pruzas svoje dvije ruke, tako umilna, jer zelis,
jer bi eto htjela dotaci, da, moje lice.
Tvoje dvije ruke, kao iz sna,
koje me kao neka sjena dosezu.
Gledam ti lice. Dah njeznosti izbio je iz tebe
poput svjetlosti u crtama tvog lica.
Kako lijepa izgledas! Izgledas vise djetinjasta.
I gledas me.
I smjesis mi se.
Sto li trazis kada me, pruzajuc ruke, nijema, dotices?
Osjecam zar sjene, dima sto zivahan stize.
Kakva ljepota, duso moja!
Nastabma, u zanosu, mirna pociva.
Ti sutis a ja osjecam svoje lice, zbunjeno, blago,
medju tvojim prstima.
Nesto molis.Pretvaras se u djevojcicu koja moli.
Nesto trazis. Prelama se neki glas koji ne postoji
i koji nesto iste.
Zakasnjela ljubav. Ljubav u prstima koja kuca bez
buke i bez glasa.
A ja te gledam u oci, gledam i cujem te...
Cujem duso posve tihu, djetinjastu,
koja pjeva slusana.
Ljubav kao cjelov.
Ljubav u prstima koju slusam
zatvoren u tvoje ruke...

Aleixandre, Vicente

[Crazy Angel]

Moja pjesma tebi

Pojavis se iznenada
u mom snu i ja se pitam
jeli stvarno moralo tako biti.
Isvake noci gledam u zvijezde
zamisljajuci tvoj lik i cekam odgovor?
Zamisljam kako bi bilo
pogledati u tvoje oci i reci,volim te,
Zamisljam kako bi bilo
pogledati u tvoje oci i reci da zelim
njihovu toplinu.
Pozelim se svaki put okupati u tvojim predivnim
ocima i osjetiti ljepotu tvoga zagrljaja.
Sad kad me tvoje oci pogledaju
u meni i dalje vlada nemir.
Sad kad tvoje usne mi se smjese
pozelim umrijeti od srece.
Sad znam toplinu tvoga zagrljaja
i ljepotu tvojih usana
i bojim se da cu ih izgubiti.
Sad si vec stalni putnik
u mojim snovima gdje zauzimas
prvo mjesto i ja te volim zbog toga.

Zal Kopp

[Crazy Angel]

Uzrok postojanja

Voljena moja, u zrnu pijeska ispisujem tvoje ime
i čežnjom na vjetru, ono pleše mojim usnama.
Ne usudim se pomisliti na ukradeno vrijeme
i u stopu pratim svaki otkucaj svog srca,
uzimam predah i predlažem duši
da zajedno pođemo k tebi.

Otkako sam te zavolio,
poprimio sam oblik svemira,
u kojem smo, ti poput zvijezde,
a ja putanja kojom tvoj sjaj prolazi.
Nastojim ne mirovati, već se stalno kretati,
za tobom i uz tebe, s tobom i u tebi, poput sna,
jer samo tako dostići ću vječnost i postati beskonačan.


Tek osvajam s mojim prstima toplinu tvojih grudi,
a već razmišljam s čim da te sutra ponudim
i kako da ostaneš prislonjena u meni,
s kojim načinom utoneš u mir,
pa da zajedno pođemo
u nedogled strasti.

Otkrivam uzrok,
iz izvora misli dolaziš,
ti si izgubljena svjetlost,
u praskozorju jutra sazrijevaš,
ispod mramora mjesečinom otječeš,
i svaku laticu mirisnom rosom posjećuješ,
nježnim obrisima otvaraš horizonte mog postojanja.


Zal Kopp