Volt Vitmen

[SQUAW]

Walt Whitman
1819 - 1892

Volt Vitmen (Vest Hils, 31. maj 1819. - Nju Džerzi, 26. mart 1892.), je bio američki pesnik.
U mladosti je živeo nemirnim životom menjajući mnoge poslove. Sam štampa svoje glavno delo, poznatu knjigu pesama Vlati trave, koja se posle pojavila u mnogim izdanjima, na mnogim jezicima. Piše joj predgovor, u kojem iznosi zahteve za novom američkom književnošću. Vlati trave je zbirka pesama u slobodnom stihu, koja na snažan način slavi individualizam Amerike, demokratiju i bratstvo među ljudima, te živo i ushićeno opisuje američki život, posebno Nju Jork. Delo je proglašeno nemoralnim zbog slobodne obrade polnog života, pa pesnik biva neshvaćen od savremenika. Međutim, moderna kritika ga smatra jednim od najvažnijih stvaralaca u istoriji američke književnosti.

[SQUAW]

ZAR SI OD MENE TRAŽILA SLATKE STIHOVE?

Zar si od mene tražila slatke stihove?
Zar ti se cini da je ovo, što do sada pjevah,
toliko teško slijediti i teško razumjeti?
Zato što ni dosad nisam pjevao
da me ti slijediš i razumiješ-necu ni sada;
Što su, uostalom, takvima kao ti, pjesnici k'o ja?
-ostavi zato moja djela,
I uljujkuj se onim što možeš razumjeti;
Jer ja nikog ne uljujkujem-
i ti me nikada neceš razumjeti.

[SQUAW]

PJESMA O MENI

Ja svetkujem samoga sebe i pjevam samoga sebe,
a što ja sebi dopuštam, morate i vi sebi dopustiti,
jer svaki atom koji pripada meni, pripada takoder i tebi.
Ja plandujem i pozivam svoju dušu u goste.
Ja ležim i lagodno tracim vrijeme promatrajuci vlat ljetne trave.
Moj jezik, svaki atom moje krvi, stvoren je od ovoga
tla, ovoga zraka,
roden sam ovdje od roditelja rodenih ovdje od
roditelja
isto tako, a i njihovi roditelji isto tako;
ja sada, u mladosti od trideset i sedam godina, u
potpunome zdravlju pocinjem u nadi, da necu
prestati do smrti.
Vjeroispovjesti i škole još neodlucne povuku se ucas,
ocijenjene na svoju pravu cijenu, al se nikada ne zaboravljaju.
Primam u goste i dobro i zlo; ja dopuštam da govori uz
ma kakvu pogibelj priroda bez smetnje s
izvornom, iskonskom energijom.

[SQUAW]

O KAPETANE! MOJ KAPETANE!

O kapetane! Moj kapetane! Strašna je plovidba svršila!
Pobijedismo! Najgora oluja nije nam broda skršila,
Luka je blizu, zvona cujem, klicanje ljudi i trk,
Dok oci prate cvrsti naš brod, što pristaje smion i mrk!
Ali o srce! srce! Srce!
Na palubi je moj kapetan,
U svojoj rujnoj krvi leži,
Mrtav i ledan.

O kapetane! Moj kapetane! Ustaj! Cuj: zvona biju!
Ustaj! Za tebe trube jece i zastave se viju,
Za tebe vijenci, cvijece, i ljudi što se sticu
Na molo hrpimice. Slušaj! To tebi željno klicu.
O kapetane! Oce!
Ko u snu nekom gledam
U narucju mi ovdje ležiš
Mrtav i ledan.

Usne su mu blijede, mirne, kapetan samo šuti,
Bezvoljno bilo mu stoji, ruke mi ne cuti.
Usidrio se brod naš, dovršen naš je put,
S plovidbe strašne vratismo se, cilj je postignut.
Kliknite obale! Zvonite zvona!
A ja- sjetan i bijedan
Palubom šetam, gdje leži kapetan,
Mrtav i ledan.

[SQUAW]

ZA BRODOM MORSKIM

Za brodom morskim, za zviždećim vjetrima,
Za sivobijelim jedrima zapetim za oblice i konopce,
Dolje, mirijade, mirijade valova hrle, podižu svoje
vratove,
Smjerajuć u neprekidnu dotoku ka brodskome tragu,
Valovi okeana što ključaju i grgljaju, veseli uhode,
Valovi, lelujavi valovi, bistri, hiroviti, prpošni
valovi,
Ka toj virovitoj struji, radosni i plutasti, zavojiti,
Gdje velika lađa, jedreći i vrludajući, raspršuje
površ,
Veći i mani valovi u širu okeanskom čeznutljivo
plove,
Brazda morskog broda koji prođje ljeska se,
vragolasta na suncu,
Šarena povorka, s mnogim mrljom od pjene i
mnogim dijelovima,
Što prati gordi i žurni brod, u brazdi što prati...

[SQUAW]

ZBOGOM, MASTO MOJA

Zbogom , Masto moja!
Zbogom mili druze, ljubavi mila!
Ja odlazim, ne znam kuda,
Ni kakvoj kobi, ni da li cu te opet videti.
Zbogom dakle, masto moja .

Jos samo jedno - da se osvrnem za trenutak;
Sve sporije , sve slabije otkucava sat u meni,
Odlazak, sumrak , ubrzo stace srcani damar.

Dugo smo zajedno ziveli, radovali se , milovali ;
Divno ! - a sada rastanak- zbogom , Masto moja .

Pa ipak , da se ne zaletim;
Zaista , dugo smo ziveli , spavali , prociscavali se ,
u stvari se stopili u jedno;
Pa ipak , tako umiremo li, zajedno umiremo ( jeste,
ostacemo jedno)
Odlazimo li ikuda, zajedno idemo u susret onome
sto biva ,
Mozda cemo bogatiji biti i radosniji , i nesto
nauciti,
Mozda me to sada u stvari ti privodis istinskim
pesmama ( ko zna ? )
Mozda to ti zapravo otvaras , okreces bravu smrti -
pa onda , konacno.
Zbogom - i zdravo ! - Masto moja .

[SQUAW]

SUZE


Suze! Suze! Suze !
U noci, u samoci , suze ,
Po belom zalu kaplju, kaplju, pesak ih upija ,
Suze, ni zvezda da zasija, sve je mracno i
pustosno,
vlazne suze iz ociju umotane jedne glave;
O , ko je taj duh? Taj lik u tami, u suzama ?
Kakva je to grudva bezoblicna, sagnuta , zgurena
na tom pesku?
Suze sto teku, suze jecave, ljuti bolovi pomamnim
kricima prigusivani ;
O ta oluja , otelotvorena , sto dize se , brzim
koracima hita duz obale!
O ta divlja i kobna oluja nocna, s vetrom - o kako
riga, kako ocajnicki!
O senko sto tako sabrana si i uljudna po danu,
smirena izgleda i odmerena koraka,
Ali nocu kada pobegnes, a ne gleda te niko - o ,
onda taj oslobodjeni okean
Od suza! Suza ! Suza !

[SQUAW]

Pesma o meni, 20.



Sta je uopste covek? Sta sam ja? Sta si ti?
Sve sto oznacavam kao svoje sopstveno
ti ces izravnati svojim sopstvenim,
inace bi slusati me znacilo gubiti vreme.

U svima ljudima vidim sebe, nista vise i ni zeru manje,
a dobro ili lose sto o sebi zborim, to zborim o njima.

Znam da sam cvrst i citav,
predmeti svemira sto teze istom cilju stalno idu ka meni,
svi su ispisani za mene, a moram saznati znacenje pisanog.

Znam da sam besmrtan,
znam da ovu moju putanju ne moze izbrisati drvodeljin krug,
znam da necu proci kao sara
koju dete useca nocu u vazduh upaljenim prutom.

Znam da sam uzvisen,
ne teram duh svoj da muci se dokazujuci ili objasnjavajuci sebe,
vidim da se elementarni znakovi nikad ne izvinjavaju.

(Smatram, najzad, da se ne ponasam ponosnije
od ravni na kojoj podizem svoju kucu)

Postojim kakav jesam, to je dosta;
ako toga niko drugi na svetu nije svestan, ja ostajem zadovoljan;
i ako su svi toga svesni, ostajem zadovoljan.

Jedan svet je svestan i za mene daleko najveci,
a to sam ja licno;
i svejedno je da li cu postici svoje
danas, ili za deset hiljada godina, ili za deset miliona godina,
mogu to veselo primiti danas, ili cekati sa istim veseljem.

Uporiste moje uglavljeno je i urezano u granit,
smejem se onom sto nazivate rastocenje,
i poznajem obim vremena.

[TEODORA]

PROLAZIO SAM JEDNOM
KROZ JEDAN MNOGOLJUDAN GRAD

Prolazio sam jednom kroz jedan mnogoljudan
grad i utiskivao u mozak, buduću
upotrebu, prizore njegove, arhitekturu,
običaje, tradicije,
pa ipak, od čitavog tog grada sada se sećam
samo jedne žene koju slučajno sretoh tamo
i koja me zadrža jer me je volela;
danima i noćima bili smo zajedno - sve
drugo sam odavno već zaboravio,
kažem, sećam se jedino te žene koja se
strasno držala mene,
ponovo lutamo, volimo se, ponovo se
rastajemo,
ponovo me ona drži za ruku, ne smem da odem,
vidim je tesno uz sebe, usne su joj neme i
treperave.

[fOtOkRoS]

Običnoj Prostitutki

Budi sabrana - sa mnom možeš biti mirna -
ja sam Volt Vitman, slobodouman i bujan kao priroda.

Dok te sunce ne odstrani, ni ja te neću oterati.
Dok ti vode ne uskrate blistanje i šuštanje,
neće ti ni reči moje uskratiti blistanje i šuštanje.

Moja devojko, ugovaram s tobom sastanak,
i obavezujem te da se pripremiš,
da budeš vredna mene.
Obavezujem te da budeš strpljiva i savršena,
Dok ja ne dodjem.

Do tada, pozdravljam te značajnim pogledom,
da me ne zaboraviš.