Charles Bukowski

[SQUAW]

Pesma u cast dame i po

Neki od kerova sto spavaju nocac
mora da sanjaju o kostima
i ja sanjam tvoje kosti
u mesu
a najbolje
u onoj tamnozelenoj haljini
i onim blistavim crnim cipelama
s visokom stiklom.
Vjecito si psovala kad pijes,
kosa ti opadala,
a ti htjela da eksplodiras
od onog sto te mucilo.
od trulih uspomena
na trulu proslost,
i na kraju si pobegla od njih,
u smrt,
ostavivsi me sa trulom sadasnjicom.
Mrtva si vec 28 godina,
a ipak te bolje pamtim
nego ma koju drugu.
Bila si jedina
koja je shvatala
uzaludnost naseg zivota.
Sve druge,bile su samo
nezadovoljne
trivijalnim sitnicama,
besmisleno se zdrale zbog besmislica.
Djejn, tebe je ubilo to
sto si previse znala.
Dizem pice
za tvoje kosti
o kojima ovaj ker jos uvek sanja.

[SQUAW]

Literarna romansa

Upoznah je preko dopisivanja ili poezije ili magazina
I poche mi slati neke vrlo vruce pjesmice o pozhudi i silovanju
Sve to, pomijeshano sa povrshnim intelektualizmom,
nekako me zbunilo, te sjedoh u kola i odvezoh se na sjever
Kroz planine i kanjone i autoputevima,
ne spavajuci, trijezneci se, tek razveden,
besposlen, ostario, umoran, zheleci samo da prespavam
narednih pet ili deset godina; Konachno pronadjoh motel
u prijaznom mjestashcu pokraj prashnjave ceste
Sjedoh tako, paleci cigaretu,
ramishljajuci: ti mora da si lud,
I pojavih se, kasnech sat
na ljubavni sastanak, a ona stara, ofucana
skoro pa ko ja, ne bash privlachna,
pokloni mi tvrdu, oporu jabuku,
koju prezhvakah preostalim zubima;
Umirala je od nepoznate bolesti,
neshto poput astme, i reche mi,
Zhelim ti povjeriti tajnu, a ja rekoh,
Znam: ti si djevica, 35ogodishnjakinja.
Izvadila je biljezhnicu, deset ili dvanaest poema:
Njeno zhivotno djelo, moradoh prochitati
I trudih se biti ljubazan
No poeme bijahu vrlo loshe.
Odvedoh je nekud, na boks mech,
Kashljala je u dimu dvorane
gledajuci okolo naokolo
u sva ta lica
te u borce na ringu,
stiskajuci shaku
Tebe nishta ne uzbudjuje, je li? pitala me,
Ali sam se ja pravo uzbudio te noci u brdima.
Sretosmo se josh tri ili chetiri puta
Posavjetovah je u vezi sa poemama
dok mi je zabijala jezik duboko, do pola grla
No, kad je ostavih
josh je uvijek bila djevica
i vrlo losha spisateljica.
Mislim da ako zhena sjedi prekrshtenih nogu
35 godina
isuvishe je kasno
i za ljubav
i za
poeziju

[SQUAW]

Otkud ja u imeniku

Muškarci zovu i pitaju me,
zar ste vi stvarno Carls Bukowski,
pisac?

ponekad sam pisac, kažem,
najcešce ništa ne radim.

cujte, pitaju, svida mi se to
što pišete - imate li nešto protiv
da dodem sa desetak piva?

možete ih doneti, kažem,
pod uslovom da vi ne ulazite...

kad me pozovu žene, ja kažem:
o, da - pišem, ja sam pisac,
osim što baš sada ne pišem.

glupo se osjecam što vas zovem,
kažu, i bila sam iznenadena
kad sam vas pronašla u imeniku.

ima razloga za to, kažem,
nego, što ne svratite na pivo?

nece vam smetati?

i one stižu
zgodne žene
uzornog uma, tijela i oka.

cesto ne bude seksa
ali navikao sam na to
jer dobro je
jako je dobro samo ih gledati
a ponekad me cak
posluži i neocekivana
sreca.

za covjeka od 55 koji nije spavao sa ženom
do svoje 23.
i ne baš cesto do svojih 50
mislim da bi trebalo da ostanem
u telefonskom imeniku
sve dok ne dobijem onoliko
koliko i svaki prosjecan muškarac.

naravno, moram da i dalje
pišem besmrtne pjesme
ali inspiracija je tu.

[SQUAW]

PLAVA PTICA

ima jedna plava ptica u mom srcu koja
zeli da izadje
ali ja sam isuvise opasan za nju,
kazem joj ,ostani unutra,necu da te bilo ko vidi.
Ima jedna plava ptica u mom srcu koja
zeli da izadje
ali ja je nalivam viskijem i udisem
dim od cigareta
tako da kurve i barmeni
i bakalini
nikad ne saznaju
da je unutra.
Ima jedna plava ptica u mom srcu koja
zeli da izadje
ali ja sam isuvise opasan za nju,
kazem joj
miruj,jel' hoces nesto da zabrljas?
Hoces da zajebes stvar?
Hosec da mi urnises prodaju knjiga u Evropi?
Ima jedna plava ptica u mom srcu koja
zeli da izadje
ali ja sam pametan covjek,pustim je napolje
samo ponekad nocu
kad svi zivi spavaju
kazem joj,znam da si tu
i zato ne budi tuzna.
Onda je vratim nazad
ali ona pomalo pjevusi unutra,
nisam je bas pustio da umre
i onda tako spavamo
zajedno,
sa nasim
tajnim paktom
i sve je dovoljno lijepo da
bi covjek mogao
da zaplace,ali ja ne placem,
a vi?

[SQUAW]

KAKO DA POSTANES VELIKI PISAC

Moras pojebati vrlo mnogo zena
lijepih zena
i napisati nekoliko pristojnih ljubavnih pjesama.

nemoj se brinuti o godinama
i novo-nailazecim talentima.

samo pij vise piva
vise i vise piva

i idi na konjske trke najmanje jednom
nedjeljno

i pobijedi
ako je ikako moguce.

uciti pobijediti je tesko-
svaki balavac moze biti dobar gubitnik.

i ne zaboravi svog Bramsa
i svog Baha i svoje
pivo.

nemoj previse vjezbati.

spavaj do podne.

Izbjegavaj kreditne kartice
ili placanje bilo cega na
vrijeme.

i upamti da nema nijedne guzice
na ovom svijetu vrijedne preko 50 dolara
(ove 1977).

ako si sposoban da volis
najprije voli sebe samog
ali uvijek budi svjestan mogucnosti
totalnog poraza
bez obzira da li razlog za taj poraz
izgleda dobar ili los-

jedan rani ukus smrti nije tako
losa stvar.

kloni se crkava i barova i muzeja,
i nalik pauku budi
strpljiv-
vrijeme je svaciji krst,
i osim toga
odagnaj
poraz
izdaje

sav taj izmet.

ostani uz pivo.

pivo je neprestana krv.

neprestalan ljubavnik.

nabavi veliku pisacu masinu
i dok se noge mimoilaze
ispred tvog suterenskog prozora
udaraj u tu stvar
udaraj je jako

ucini od toga teskasku borbu

ucini od toga bika koji navaljuje

i sjecaj se starih pasa
koji su se borili tako dobro:
Hemingveja, Selina, Dostojevskog, Hamsuna.

ako mislis da nisu otkacinjali
u malim sobiccima
bas kao sto ti sada otkacinjes

bez zena
bez hrane
bez nade

onda jos nisi spreman.

pij jos vise piva.
ima vremena.
a ako ga i nema

i to je u redu
takodje.

[SQUAW]

NEKI LJUDI

neki ljudi nikad ne polude.
ja, ležim ponekad iza kauca
po tri-cetiri dana.
oni me nalaze tamo.
to je Heruv, kažu i
toce vino u moje grlo
trljaju moje grudi
škrope me uljima.

a onda, dižem se s rikom,
s tiradom gnjeva-
kunem njih i cijeli svijet
dok ih gonim preko
travnjaka.
mnogo mi je bolje,
sjedam za tost i jaja,
mumlam neku pjesmicu
odjednom dražestan kao
ružicasti
uhranjeni kit.

neki ljudi nikad ne polude.
kakve zaista užasne živote
oni vode.

[SQUAW]

Okoncanje bola

cujem cak i planine
nacin na koji se smeju
plavim padinama
dole u vodi
ribe placu
i sva je voda
njihove suze.
slusam vodu
u propalim nocima
i tuga toliko raste
da je cujem u budilniku
postaje rucka na komodi
postaje papir na podu
postaje kasika za cipele
kartica od perionice
postaje dim cigarete
koji se penje
kapelom tajnih vijuga...

to malo znaci

sasvim mala ljubav
nije tako losa
ili sasvim mali zivot

ono što se meri
je cekanje na zidove

roden sam za ovo

roden sam da mamim ruze
duz avenija mrtvih.

[SQUAW]

MASE

Svi ogorčeni, jadni, usamljeni ljudi s
osjećajem da su prevareni,
s osjećajem da su ih prevarile
silnice, optužuju život, optužuju
okolnosti, optužuju druge dok su
zaista ONI
savršeno neprobavljivi, pokorno
neizvorni, kukavički i tihi; utonuli
u samosažaljenju, ne učinivši
ništa dobro, oni još osjećaju
da su prevareni, pužući Zemljom
sa svojim pritužbama, svojim
mržnjama –
mrtvih očiju usred nigdine, ti
milioni ljudskih grešaka, idući
iz dana u dan i iz noći u
noć kroz svoje jalovo površno
djelovanje,
povrjeđuje samu Zemlju, povrjeđuje
sve, to traćenje
užas cijele te
uzaludnosti.

[SQUAW]

POVUCI KONAC, LUTKA SE MIČE

Svaki čovjek mora spoznati
da sve ovo može vrlo brzo nestati:
mačka, žena, posao,
prednja guma,
postelja, zidovi,
soba; sve naše potrebe
uključujući ljubav,
počivaju na pješćanim temeljima –
i bilo kakav razlog,
bez obzira kako nepovezan:
smrt nekog dječaka u Hong Kongu
ili vijavica u Omahi…
Može podlužiti kao tvoja propast.
Sav tvoj porculan razbijen na
kuhinjskom podu, ulazi tvoja djevojka,
a ti pijan stojiš
usred svega toga i ona pita:
Bože moj, što se događa?
A ti odgovaraš: ne znam,
ne znam...