Željko Krznarić

[SQUAW]

***

Osjećam te jako
i dodir tvojih usana još gori
na mom tijelu
kad mi uzimaš dušu cijelu
na obali jezera
kad ti moji dlanovi najljepšu pjesmu pišu
kad ti usne jedva dišu
pod naletom ljubavi

osjećam te jako
i nosim te danima u srcu
srce moje malo
koliko je u nas neba palo
koliko je kiša ljubavnih
u našoj kosi
koje nas čuvaju od tuge

osjećam te jako
i tu si kraj mene
dok drhtiš od sreće
i smiješ se slatko

pa jedan život s tobom
i meni se čini tako kratko

***

[SQUAW]

***

Ima jedan pjesnik
sasvim neko divno stvorenje
koje guta zvijezde
neki izvor ljepote koji putuje nocu
a opet je nekad vjetar
sto njezno prodje preko tvoga lica
i nista mu nije od tuge vece

taj pjesnik
taj negdje zaboravljeni izguzvani
list davne jeseni
taj pjesnik
neko sasvim divno bice
koji razumije sve sto kazes
umrijet ce jednom
bez dodira tvoje ruke
tako mirno
kao da se nista ne dogadja

***

[SQUAW]

***
Jesen mi je udarila u srce
s nekim zaostalim noćnim vlakom
s lišćem žutim
i kao da mi je srce prepuno
magle i tvojih poljubaca
jesen uglavljena u tople dlanove
neka slavlja u sobama davnim
prve kišne kapi
i ljubavi koje su prošle
koje su zaboravljene u danima
nepovratno ostavljenim
takva mi jesen
noćas na ramenu spava
pjeva mi uspavanke
opominje me
a nešto te u meni ljubi očajno
ako je to sve prevara života
i ništa iza noći ne postoji
onda nam neće značiti
to što smo zajedno prošli
to što smo bježali od tuge
i dolazili uvijek na početak
pa mi je zato jesen udarila u srce
opasno i hladno
***

[SQUAW]

***
Tko bi to znao
tako mirno pod zvijezdama bdjeti
tako nježnom rukom dotaći lice
kao što je bilo među nama topline
jednog života
i svega što će poslije biti
kad jednom kasnije
u nekoj kiši dosadnoj i dugoj
shvatimo sve prevare života
i kako bi nam bilo bolje da smo onda
u jednom vremenu života
ostali s tim plavim oblacima na obrazu
tko bi to znao
kao što sam ja ušao u sjenu
u jedno sunce koje me topilo
i jednu rijeku koju sam ti doveo
na korake i tragove
da te slijedim dugo i dugo
da te ljubim dugo
i da me uvijek tako poneseš sa sobom
za jednu noć kad me ne bude
a bit će sve isto kao nekad
za sve ti ostavljam tragove na licu
mojom toplom usnom
i čuvaj me u srcu kao što ja tebe ne dam
ni vjetru ni noći ni nikom
***

[SQUAW]

***
Kad se probudis
i nadjes me u ocima
kad pomijesamo
ljubav
i dobijemo novu boju
sve ce to biti
razliveno kao tinta
u nasim venama
pa i ljubav cemo disati
tvojim usnama
dok se gradovi pretvaraju
da nas imaju
dok me ruke tvoje
grle i primaju
***

[SQUAW]

***
Stigla si mi
Stigla si sve godine i prestigla ih
Izmakla vjetrovima s obale
Mirisnih se ruku dotakla ovih krajolika
Moga srca proširenog na tvoje detalje
Izmakla si nevoljama i dosadnim danima
Uplovila u moje more ljubavi
Uzburkala vrhove prstiju na mekanim
Dodirima tvoje kože
Pod blijedim mjesečevim zagrljajem
S tobom godinu proživim u jednom danu
I priljubljen uz tople tvoje grudi
Znam da sam s tobom pjesma
Koja lebdi nad travom negaženom
u praskozorje
Naše probuđene nježnosti

Stigla si na vrijeme
Da pobijediš vrijeme
I da me nađeš osuđenog na tebe
***

[SQUAW]

***
Pišem joj baladu
dok snijeg pada u gradu na riječi
dok topimo male ledene kristale
na prozorima zamrznutim
i mislimo o ptici
pišem joj baladu
o svemu što je htjela
o njenom tijelu okupanom
koje toplo mami
dok nas dvoje u tami jedne sobe
u plavetnilo padamo zauvijek
pišem joj baladu
i ne čujemo ništa osim nas
njeno srce otkucava
ljubav po ljubav
vani je snijeg i noć
a oči nam toplo gledaju
i tako ja nikad
svoju baladu neću zgotoviti
jer nas dvoje
imamo i važnijih stvari
ali prije nego što ostari
mi moramo jednom biti sretni.
***

[SQUAW]

***
Vrata otvorena
i prozor naslonjen na grad
to nam je sve sto imamo
i onda tvoje ruke s glazbom dolaze
pa pitanja i odgovore
sve to na pamet znamo
ugodno drustvo skladatelja
s licima iz proslih vremena
dva kauca i ormar
ruzne sitnice
godina rodjenja
tamo daleko u nekoj ravnici
raslo je dijete i izraslo u ljubav
velikih mogucnosti
do kupaonice smo tri ili cetiri koraka
ima jednu naklonost
u sjeni dvostrukih albuma
skijanje u Chamonixu
parla italiano
profesionalna rekreacija
oprostite ne volim se slikati
velika ljubav je jos veca
kada pozelim da joj ruke
oko bokova nadjem isprepletene
a nista jos nismo konacno rekli
i tko zna sto ce biti
ako brane popuste nakon odlaska
i reci ce da sam potpuno lud
sto nisam cuo ono ostani
ici ces ujutro
i sto mi vrijedi sto sasvim slucajno
izbjegavam prometnu nezgodu
a ona topla s cosa nostrom
sece po sobi i misli
a ja je bezobrazno napadam
i u stvari volim je
vise nego sto ima katova do prizemlja
i onda zbogom
na prozoru je
jedan je sat i petnaest minuta
najradje bih da umrem sto odlazim
***

[SQUAW]

***
Kao da nas nije
činilo se tako jednostavno
i tako prosto kao let kroz vrijeme
činilo se u oku ima zlatnih polja
nekih poleglih trava
pa njen nerazjašnjeni strah
od vožnje avionom
kompleks tople ruke na grudima
stih od života uzet na prevaru
i što jos može biti
među nama su slike
jedan uzdah u ponoćnom buđenju
kad zvijeri pitomo ljube
a ljubavnici stežu nadu i gase vatru
bilo bi možda
ali taj grad nije bio na pravom mjestu
sve što nije u toj sobi bilo toplo
bilo je smrt i uragan tuge
sve što nije u toj čaši bilo vino
bila je tama i val što lomi
pa njeno je srce od svega veće
njeno je ime tek cvijet s juga
mi trebamo sunce a snijegovi nas lome
ne znajući ništa kao da nas nije bilo
činilo se bit će ludo
u toj pjesmi zaspati zauvijek
činilo se na dlanu postoji nježnost krhka
pa njen pogled jasan
njen dah vreli
moja zadnja slika
kao da nas nije
i nije
***