Željko Krznarić

[SQUAW]

***

Kad bih mogao recimo danas
Nekom snagom svoje ruke
Srca
Bilo čega
Izbrisati prošlost i sve što je bilo
Prepustiti nekom drugom
Ja bih to napravio, milo moje
Jer ponekad znam
Vlakovi zakasne
Avioni se sruše
Ponekad neke svjetlosti zavaraju duše
Pa i život nam je netko možda
Postavio na krive strane
Promiješao karte
Možda slučajno tko će ga znati
Ali kad bih mogao
Kad bi dao Bog i rekao
Što želiš vrati
Ja bih tebe vratio na početak
Da otvorim prvi ta vrata do tebe
I eto dao bih sebe
I sve što je bilo
Izbrisao prošlost
I sve zaboravio dane
Da mi u sjećanje samo tvoja ljubav stane

***

[SQUAW]

***
Sve ovo
u ovoj boci prepunoj tjeskobe
moje ruke na tvom ramenu
ova muzika tvojih prstiju
sve je to sadasnjost
u kojoj tutnje proslosti
nekih drugih ljudi
koje smo voljeli
koje smo voljeli
i nikad ih nismo razumjeli
a njihovi snovi
isto tako i nasi leze negdje
pod slapovima zutog lisca

nismo nikad izdrzali
napade podmuklih jeseni

i zato ove veceri
skriven od svih
umotan u agnus dei
malog Mozarta
osjecam bol praznine u mojim zjenama
nepodnosljivu bol za tobom

sve ovo

ove stanice koje su ostale
u dubokim snjegovima
bogatih zima
nasih nevjera
usana priljepljenih uz zamrznuta stakla
veceri u kojima smo se lomili dusama
i pozivali prijatelje
oprastali neprijateljima

ljubavi moja
u cemu smo grijesili
koga smo tjesili
kad je i nama bilo tesko

kazem ti
sve ovo sto nam se nakupilo u srcu
kao gorka pica
u zadimljenim kaficima
kao stihovi koji su se topili
na plamenu svijeca

sve je to moja bol vecerasnja

sve su to usne koje sam ljubio
i koje sapucu i danas
slatke primamljive tajne

sve sam to ljubavi ubio
krstareci sjeverom
gubeci sve vrijedno i dobro

gubeci i tebe
***

[SQUAW]

…Vidis li kako ti se oci kupaju u boji mog kimona... mirises na najbolji jogurt u kojem jezikom lovim borovnice… hoces da se natjecemo tko ce ih vise izvaditi…nije vazno, vazno je da nam se jezici dotaknu… dodirni mi grudi, ovde levo ispod… osecas li kako srce kuca tvoje ime… osecas li kako me zelja obuzme u trenu i strast me pretvori u najvise tvoju, ne zelim biti svoja…
Menjaju se slike. Sve se menja osim nas dvoje...
Imas kozu poput najfinije svile koja se krijumcari zabitim putevima preko brda.
Imas ono sto me uznemiruje i dovodi uvek do tebe.
Imas ljubav neuredno slozenu u svakom oku po pola tone za mene…
A moja - u tebi do bola… I onda slika - ti i ja kraj stola, sveca se topi u seni tvoje lepote i poljubac gori u inat prepunog restorana i mali sitni kristali se otimaju, lete po tvojoj kosi…
Ona je rekla… ljubicu te kao nijedna druga... veruj meni, mojoj dusi i telu… sad dodji, kuhat cu ti rucak.. sedi i gledaj… kuhat cu ti gola… Bice to najeroticniji rucak, ljubavi moja…umak od strasti zamucen…
Zelje rastu poput prolecnog cveca…
I ljubim te... moze i bez rucka… moze i bez icega na tebi… samo ti.

[SQUAW]

***
Jedino sam tebi mogao pjesmom do srca
i jasno sagledati drugu obalu
jedino sam s tobom mogao u vecernje slike
varkom ulaziti bez suvisnih rijeci
jedino zbog tebe morao sam se odreci
svojih godina i pjesama
kad sam u svadji sa svijetom
na tvom tijelu najljepsu baladu stvarao
od tvoja dva oka u koje se sunce zaglavilo
od tvojih ruku
kao da me cvijece na livadama zvalo
jedino sam tebi mogao svoj zivot
u narucje poloziti
jer svi su me drugi varali i malo mi dali
jedino sam tebi ruke na ramena mogao staviti
a da me ne zaboli moja nemoguca dusa
navikla na raskrsca i ceste
jedino tebi i uvijek ce rijeke
u tom pravcu kretati zurno
kad me nebo prepolovi i na smrt pripremi
nece to biti ni tako tesko
kod tebe ce sunce biti i pjesma
jedino cu tebi i poslije smrti
svoju zvijezdu dovoditi
da ti lice ne potamni od svega
jer tebi sam jedino znao
do srca pjesmom doci
i pomalo zaustaviti zivot
da te tako grubo ne zaboli tisina
iza moga lica
iza moga tijela
***

[SQUAW]

Ja te ne volim više

Ja te ne volim više
Znaš li koliko sam bola
Morao podnijeti
Da bih rekao tu jednostavnu rečenicu

koliko sam morao žena poljubiti
U mraku se poigravati sa mjesecom
U njihovim očima
I paziti da ne izgovorim tvoje ime

Bojao sam se ljubavi nakon tebe
Učio sam zaboravljati ulice
Kojima smo išli
Izmišljao nove gradove
Rijeke
Zvijezde
Brisao sam kišu sa svojih pjesama

Pamtio sam tragove tvojih prstiju
Koji su skinuli nježnost s mene
Pamtio sam slike
Riječi sam znao na pamet

I trošio vrijeme da te zaboravim
Da te ne volim
Molio se očajnički da to nestane iz mene
Da se vratim na početak

Ne znaš ti ništa o mračnim olujama
O jutrima hladnim koja mirišu na snijeg
Ne znaš ti ništa o meni

Ali ja te više ne volim
I čudno sam sretan zbog toga

[SQUAW]

Sto ti pada na pamet

sto svijetovima nudis
od cega si sretna
i od cega poludis
razbijas ogledala
i skidas rosu
s neke njezne godine
zapisane rijecima stranog jezika
sto ti pada na pamet

kad crveno svijetlo
u oku razlije toplinu

sto pomislis
kad ti vjesti prsti skinu
tu njeznost sa vrata
koja bi ja to
skitnica i sanjar
trebao otvoriti vrata
da mi noktima zaparas nebo
plavo i tesko

sto pomislis na jastuku uspavana

kad nema vise
kad nema kud
kad saznas da si to sto nisi
i kad kise padnu iznenada
sto pomislis kad ja mislim
kad ratove ptica u srcu donosi
i razbiju se ogledala

sto ti pada na pamet

od cega si tuzna
i sto to ostaje da se pamti
a sto u ovoj vatri plamti

i nestaje u zaboravu

[SQUAW]

***

Ona jedna ni velika ni mala
ona jedna kao dama
iz prijestolnice svijeta
s elizejskih polja u zaledju Zagreba

ona jedna u dosluhu sa svim mafijama
sa svim geografijama
skripturalna metresa
koja moli boga da je sacuva od svega
od naglog stresa
ona jedna ni crna ni plava
samo jedna prosjecna glava
ocjena dobar u zavrsnoj svjedodzbi
ocjena pet za sve drugo
sto nije bilo to malo prije
sto nije sto nije
ona se smije zubima bjelasa
ona jedna za dobrobit spasa
zadignut ce suknju kao jedro mornari
navali navali
na ruckove fine i slatke kolace
danju se ljubi a nocima place
ona jedna ni moja ni nicija
svjetska imovina
inventar neba
kad joj kazem znas sto tebi treba
pa toga joj je i previse
dodjite kise potopite staze
ovlazite nam noge
okisite tijela
ona jedna ni velika ni mala
spremna za velika djela
centar svijeta vjetrova i cvijeta
iz prijestolnica bucnih
i ona ima po nekoliko sati mucnih
cija je to osveta za ljepotu
i radost njeznu
zasto je ne ostave te ptice
njeno mirno lice
mirnije je od mora koje snagu gubi
ona jedna nicija na svijetu
svaki put malo umre
kad je netko ljubi

***

[SQUAW]

Ne diraj moje godine

Ne diraj moje godine
ne igraj se mojim rukama
ostavi moje usne...
Najbolje bi bilo za tebe
da odeš
da otvoriš vrata
ostaviš tu kafu koju pijemo
zaklopiš knjigu i
pokupiš tih svojih deset sličica
iz raznih razdoblja tvoga života.
Zasto me gledaš tako bezobrazno
tako toplo i nemirno
tebi ću, evo, samo tebi ću
otkriti tajnu
jer te želim spasiti od sebe i tuge
ja sam rođen u godini
loše berbe
i što možeš od mene dobiti
samo suzu na kraju.
Zato ti kažem
pokupi sve te tvoje nežnosti
skini poljupce sa mojih usana
ne ostavljaj te mirise na jastuku
jer tako te volim
a rođen sam u godini loše berbe
i znam da će sve to
loše završiti...