Željko Krznarić

[SQUAW]

***

U boji tvojih očiju sanjaju
Sve moje godine
Zamisli priče se najljepše slažu
Cvjetaju breskve mirisne
U tvojim očima srce mi ne kisne
I kad dođu teške mračne kiše
Kad se sjene nad krovove spuste
Koliko je boje u tvojim očima
Toliko je naše ljubavi guste
Ko preslatki sirup
Što ti vratom klizi

I zamisli
Zamisli samo
Uvijek sam tamo
U svakom tvom pogledu živim
U boji se tvojih očiju rađam
Da te mogu ljubiti tako
Bez ikakvih tajni
I bez ikakvih briga

Zamisli
Samo zamisli
Tvoja je duša moja knjiga
U kojoj je ljubav zapisana
I predana nama

U bojih tvojih očiju
Je ljubav koju će napamet učiti
Oni što još ne znaju ljubiti
I znat će po nama
Kako ljubav naći
I nikad je ne izgubiti

***

[SQUAW]

AKO...

Pala je zvijezda
i mrak je odjednom pao u zjene
ako me voliš
ako me voliš
daj da skinemo te teške sjene
da ne mogu više ništa tužno reći
da ne budu kiše
da ne bude ništa
a da ljubav bude

Ako me voliš
reci mi pjesmu koju rijeke znaju
reci mi ljubav najveću
još veću od veće
da mi traju te usne na usni
da mi tijelo trne i usahnu suze

Ako me voliš
reci mi lijepo
neka mi bude jutro na tijelu
da me ne prevare ponoćna bdijenja
jer pala je zvijezda u moje zjene

Ako me voliš
ako me voliš
da skinemo skupa te teške sjene
da mi pjesme polude
da ne bude ništa
a da ljubav bude

[SQUAW]

OD TEBE DO TEBE

Od tebe do tebe
Od zemlje do neba
Ja u tvojim očima imam sve što mi treba
I prstima golim kad si me takla
I usnama vlažnim kad si ljubila
Imao sam cijeli svijet na dlanu
Ljubljeno moje
Ti što hodaš kako nitko nije
Što mi ljubav griješ svakoga sata
Svake minute
O tebi pjesme govore i kad šute
Za tebe svuda se klanjaju cvijetovi
Tvoje ljepote gladni

Za tebe sam umro kada si došla
I umrijet ću uvijek kad god poželiš
Jer u tebi živi jedna tajna
Jedna zvijezda koja je znala
Da mora preko naših duša
Ljubljeno moje
Ti što si najviše dala
Na koljenima pred tobom
Ja mijenjam prošlost kakva god bila
Jer srce se lomi kada te nema
I sve je ništa kad sklopiš oči

Od tebe do tebe
Od zemlje do neba
Od noći do noći
Uvijek će srce kroz sjene proći
Da ti se raduje i broji dane
Jer tu još samo tvoja ljubav stane
Ljubljeno moje
Kod mene ovdje
Samo se još tvoji pogledi broje
Zato me prevedi na jezik kojim govoriš
I rodi me u sebi da se nikad ne odvojim od tebe.

[SQUAW]

***

...pripremila je veceru
mirisna od nekih sjecanja
i naslonila se znacajno
na mene.

oci nam se dodiruju
pod krilom mraka
i ne dam da joj usne dodju do zraka

jer zivot je kratak
a toliko je zelim ljubiti...

***

[SQUAW]

***

Ako će proljeće
onda će nebo
onda će trešnja
bjelinom zasjati
onda će ljubav
pa onda miris
kose na ramenu
ako će proljeće
onda će oči
sanjati ljubičaste zore
u bit će tužno
ako se taj zid
od šutnje ne razbije
a proljeće će sigurno.

***

[SQUAW]

***

Bar pola sata
Zagrli me samo i šuti
Isključi telefon i zatvori vrata
Sve moje nemire s usana skini
Počešljaj tu mirisnu kosu
I zavuci se tiho u moje zjene
Polako na prstima mi dođi
Ti znaš kako miriše breskva
Pred zoru
Jogurtom namazana usta

Zagrli me samo i šuti
Ti govoriš i kad ne kažeš ništa
Ti znaš taj govor lijepih očiju
Koje se kao bršljan ispletu
I radi sve što želiš od mene
Jer uvijek mi ruka od lica krene
I niže se dodir na dodir se slaže

Zagrli me samo
Neka okrenu svijetove i neka nas traže
Ja nisam nikad od tebe
Imao draže
I nisam se bojao smrti kao što se bojim
Jer pomislim kako nam je vremena malo
I što bi još osim tebe
U srce mi stalo
Kad si tako plodna ko ljubav
Ko zrak ispunjen svijetlom
Ko zvijezda što toplo gori

Zagrli me samo
I oči otvori
Da mi se srce uz tebe priljubi
Da te uvijek ima
Da te ne izgubi

***

[SQUAW]

Katyno proljeće

Zagrli
U mene se stopi
S usana mi popij
Prve proljetne kiše
I smiri to srce
Što za tebe diše
Taj nemirni pogled
Na mome tijelu
Razvuci od ruke do ruke
I samo me voli
Po svijetu me vodi
Da s tobom se budim
Gdje zvijezde se roje
Mazno i ljubljeno moje
Važno je samo
Da te imam tamo
Gdje ljubav priča
Svoje najljepše priče
Da progledam jednom
I očima tvojim
Da budeš sretna
A ja da se ne bojim.

[SQUAW]

Draga moja,

Da li je moguće da svijet stane... da se jeseni pretvore u proljeća, onako iznenada. Kad te zamišljam kako spavaš, naslonjena na jastuk, okupana svojim mirisima, s kosom na mjesečini, sve je moguće u tom azurnom prostoru kojim putujem do tebe.
Kako ljubav može sve, to sam ti rekao jednom.
Ima snagu koja se ne može usporediti s ničim.
Smiješiš se znam...
Imaš onaj osmijeh koji je negdje zatočen u galerijama slika, tajanstven i kako si samo došla do njega.
Bog je upleo tu svoje prste... ima on svoje miljenike pa im daruje ono što drugima neće.
Bila bi mu prvi anđeo da ne hodaš ovdje, ovom zemljom.
Koliko smo daleko, pitao sam te, mjereno kilometrima.
Koliko ima svjetlosti do tvojih očiju koje neumorno rasipaju ljepotu.
Hoću sve znati... kako hodaš, kako otvaraš vrata prstima punim ljubavi.
Kako kuhaš, kako se kupaš, prekrivena pjenom.
Kako dišeš, kako se ljutiš.
Sve hoću... spreman da sve dam.
Jutra su najteža, a kad bolje pomislim, ni noći ni dani nisu laki. Najlakše je kad si blizu pa zubi trnu pod usnama.
Pa se vulkani u venama bude, propinju.
Nad oceanima kažu, mjesec ima čudnu moć.
Diže ih i spušta. Odvodi i dovodi.
Onda si moja luna nad čelom užarenim koje hladni vjetar stišava u nedostatku tebe.
Samo prividnom nedostatku, jer tu si uvijek...
Omotana oko mene, čvrsta i nepopustljiva.
Naslonjena na svaku moju godinu. Na svaku riječ.
Kako mi je slatko podnositi tvoju ljubav, ne možeš ni zamisliti. Tko nije doživio pljusak zvijezda s otvorenog neba, ne može znati o čemu ti pišem.
Volim te uvijek... oduvijek i kad te nije bilo, ja sam te volio. Probio sam taj misteriozni kod i otkrio našu tajnu. Kad god budeš čitala ovo... zemlja će se zatresti od svakog tvog otkucaja srca, pa ću znati kako me voliš nepodnošljivo lako i jednostavno.

Samo tvoj...

[SQUAW]

***

Kako uopće podnosim ovo bolesno proljeće
Koja šeta ulicama
I odbija se od izloga do izloga
Kad mi nedostaje svečanost tvojih grudi
I sve sonate koje izviru iz tvojih malih prstiju

Kako podnosim uopće ovu godinu okrnjenu
S molitvom za tebe uz svaku jutarnju kavu
Mislima naslonjen na tvoja bedra
i stavljam na brod svoj jedini
neka nova jedra u koja će zapuhati
vjetrovi s Apenina

za te spremam nove odaje
kad kreneš noćnim autobusom
koji će sigurno pokupiti malo venecijanske magle
i miris će ti onih finih brioša
moje tijelo osladiti
kad ćeš se spuštati prema meni

zato podnosim nekako ovo što mi se
Zagrebom proljeće vuče
A ja već o jeseni bremenitoj i plodnoj
S tobom sanjarim
I spremam joj počinak uz mirise dunja

***