Federico García Lorca - Strana 2

SQUAW · Član od: 13.03.2006.

Neverna supruga

I odvedoh je na reku
misleći da je devojka,
a imala je muža.

Bilo je to u noći svetoga Jaga
i kao po dogovoru -
pogasili su se fenjeri
i zapalili svici.

Na poslednjem uglu ulice
dodirnuh njene zaspale dojke
i odjednom mi se otvoriše
kao grane zumbula.

Njena uštirkana suknja
zvonila mi je u ušima
kao komadić svile
rezan sa deset noževa.

Bez svetlosti u svojim krošnjama
drveće je poraslo.
I horizont pasa
lajao daleko od reke.

Pošto smo prošli kupine,
vrbe i trnje,
pod velom njene kose
iskopah jamu u vlažnom pesku.

Ja skidoh kravatu;
ona skide haljinu.
Ja otkopčah revolver,
ona skide četiri jelečića.

Ni smilje ni puževi
nemaju put tako finu,
ni velika ogledala
ne blistaju tim sjajem!

Njena su mi bedra bežala iz ruku
kao iznenađene ribe
pola u ognju a pola hladna.

Tu noć sam projurio
najlepši put
jašući kobilu od sedefa
bez uzde i uzengija.

Čovek sam i ne dolikuje mi
da kažem šta mi je rekla;
savest mi nalaže
da budem diskretan.

Prljavu od poljubaca i peska
odneo sam je na reku.
Ljiljani su se mačevali
sa vetrom.

I ponašao sam se onako
kao što dolikuje meni pravom Ciganinu.
Poklonih joj kotaricu
od žute svile.

I ne htedoh da se u nju zaljubim
jer je imala muža,
a kazala mi je da je devojka
kad sam je odveo na reku.

Kill Bill · Član od: 27.11.2006.

PLES

Carmen pleše
ulicama Seville.
Bijela joj je kosa
i blistave zjene.

Djevojčice,
spuštajte zavjese!

Glavom joj se svija
žuta zmija,
i ona plešuć' sanja
o draganima prošlih dana.

Djevojčice,
spuštajte zavjese!

Ulice su puste
i u dnu se slute
andaluzijska srca
štono stare bodlje traže.

Djevojčice,
spuštajte zavjese!

blueella · Član od: 28.09.2006.

Ljepotica i vjetar

Amfibijskom kristal stazom
Posutom lovorikama
Tukuci u mjesec kozni
Stize vitka ljepotica.
Bjezeci od ludog zvuka
Tisina bez zvijuezda pada
Tu gdje huci pjeva more
Puno riba noci svoje.
Na planinskim vrhovima
Pozaspali su zandari
Cuvajuci bijele kule
Tamo gdje zive Englezi.
Valovi cigani mora
Dase zabave podizu
Bijele kucice puzeva
I zelene grane bora.

Bubnjajuc u mjesec kozni
Ljepotica vitka stize.
Spazivsi je uvijek budan

Obnazen Kristofor sveti,
Prepun nebeskih jezika,
Gleda djevojce I svira
U sviralu koje nema.
_ Pusti djevojce da skinem
tvoje halje da te vidim.

Plavu ruzu tvog trbuha
Otvori mi pod prstima.
Ljepotica def odbaci
I u divlji bijeg se dade.
Za njom vjetar muskarcina
Usijanim macem vija.

Namrsteno huci more.
Sjaj maslina bledji biva.
Pjevaju prisjenka frule
I blistavi gong od snijegaq.

Djevojcice trci lijepa,
Zeleni te vjetar vija!
Djevojcice trci lijepa!
Gledaj otkuda dolazi
Niskih zvijezda satir strasni
Sa plamenim jezicima.

Uplasena ljepotica,
U kucu je uletjela,
Gore medju borovima
Gdje engleski konzul biva.

Uzbunjeni krikovima
Stigla su i tri zandara,
S utegnutim plastevima
I nabijenim kapama.

Englez cigancici daje
Salicu toploga mlijeka
I u casici rakije
Ali ona to ne pije.

Dok ridajuc ona prica,
O svom jadu tim ljudima,
Crijepovima od skriljavca
Siloviti vjetar drma.

blueella · Član od: 28.09.2006.

Umro od ljubavi

Sto je to sto tako blista
Kroz visoke koridore?
_ Sine moj zatvori vrata;
jedanaest minulo je.
_ U ocima bez da zelim,
cetir svjetla mi blistaju.
_ Bit ce da ti ljudi tamo
sjajni bakar ispiraju.

Luk izblijedjeloga srebra
Izdisuce lune, baca
Zlatnih vlasi vlasi pramenove
Na tornjeve pozlacene.
Noc trepereci poziva
Na balkonskim
Prozorima,
Gomila je pasa prati
Al' je nece prepoznati,
Miris vina i jantara
Dolazi iz koridora.

Povjetarac iz trscaka
I glasova starih jeka
Pod ponocnim razlomljenim
Lukom zvone iz daleka.
Volovi i ruze sniju.
Samo preko koridora
Cetir svjetla zazivaju
Mahnitoscu Svetog Djordja.

Tuzne zene iz doline
Silazahu s krvlju muskom,
Mirnom od ubranog cvijeta
I gorkom od mladog bedra.
Stare zene s rijeke placu
Na podnozju planinskome
Jednog neprolaznog trena
Od vitica i imena.
Vapnene fasade cine
Noc bijelu i kvadratnu.
Serafini i cigani
Na harmonike sviraju.
_ Majko moja kada umrem
daj gospodi to na znanje.
Pa od juga ka sjeveru
Salji telegrame plave.
Sedam krvi I jauka,
Sedam dvostrukih makova
Lome stakla neprozirna
U opskurnim salonima.
Puno ruku odsjecenih
I krunica od cvjetova,
Sa obala ko zna kojih
More zvoni zakletvama.
Zalupilo nebo vrata
Oporom rumoru sume,
Dok su svjetla zazivala
Kroz visoke koridore.

blueella · Član od: 28.09.2006.

Romansa crne tuge

Trnokopima pijetlovi
Trazili su gdje je zora,
Kada je niz mracno brdo
Sisla Soledad Montoja.
Njena put bakreno zlatna
Na konja i sjenu vonja.
Pjesmu jece njene grudi
Usijana dva nakovnja.
_ Soledad za kime tragas
bez pratnje u ove sate?
_ Za kim tragam ja da tragam
reci: sta je vazno za te?
Dodjoh trazit to sto trazim ,
Svoju radost, sebe samu.
_ O Soledad mojih tuga,
konj koji se razuzdao
I dospio sve do mora
Potonut ce sred valova.
_ Ne podsjecaj me na more
jer se crna tuga ova
radja usred maslinjaka
ispod rumora listova.
_ O Soledad kako patis!
Duboka je tuga tvoja!
Places sok limuna gorak
Od usana i cekanja.
_ Prevelika mojA tuga!
Trcim kucom kao luda.
Po tlu vucem pletenice
Od kuhinje do loznice.
Kakva tuga! Crn prah pade
Po mom tijelu i odjeci.
Aj, kosulje moje bijele!
Aj, bedra od divljeg maka!
Soledad okupaj tijelo
Vodom seva i seboja
Pusti srce da utone
U mir Soledad Montoja.

U dolini pjeva rijeka
Trak od neba I listova.
Nadosla se svjetlost kruni
Bundevinim cvjetovima.
O ciganska tugo crna!
Tugo cista usamljena.
Tugo skrivenog kanjona
I dalekog prosvitanja.

blueella · Član od: 28.09.2006.

Besmrtnost Lorkine smrti.

Dok Lorkino pesnistvo zivi i posle njegovog tragicnog susreta sa smrcu, slozicemo se da najcitaniji spanski i svetski liricar slavu duguje smrti, ali onoj smrti koju je uzbudljivo, ubedljivo i nezaboravno iskazao stihovima.
‘Omiljen kao gitara’ jos za zivota, on je dokazao da su detinjstvo i smrt, dve bitnosti njegovog pesnistva, ucinilo to pesnistvo vecnim, buduci da proistice iz narodnog vrela i kobnog zelenila andaluzijskih likova i mesecine.

Ono sto njegovu liriku cini neponovljivom (pevanje na nacin Petrarke ili Majakovskog moguce je, ali pevati lorkisticki nije), jeste kazivanje bez jednolicnosti, stalni zaokret iza ugla iznenadjenja, ostvaren smeloscu izraza koji svakoj stvari otkriva neslucenu sustinu i stav.
Naravno, u pitanju je darovitost ciji je sinonim vilenjastvo, a vilenjakom pesnik naziva presudnog tajnog pokretaca retkih pojednaca. On nije ni muza, ni andjeo, ni demon, obicni pobuditelji pesnikovi.

blueella · Član od: 28.09.2006.

Zagonetna moc gitare

Na raskrsću
okruglom
sest je devojaka
zaigralo.
Tri su od mesa
a tri su od srebra.
San jos od juče uzalud ih trazi,
jer ih ne pusta iz svog zagrljaja
Polifem jedan od zlata.

Gitara!

blueella · Član od: 28.09.2006.

Drveta

Drveta!
Jeste li zvezde
odapete s' neba?
Koji vas strasni ratnici poslase?
Ili ste nekad mozda bili zvezde?
Muziku vasu toci dusa ptica,
ptica nebeske radosti
i tuge.
Drveta!
Da vam kvrgavo korenje po zemljom
ne druguje slucajno
s mojim srcem?

blueella · Član od: 28.09.2006.

VECE

Tri topole goleme
i jedna zvezda.

Tisina, nagrizana
od zaba, nalik je
na ispisani veo
sa zelenim pegicama.

U reci
suvo drvo
procvetalo u kruzima
usređenim.

I sanjario sam iznad voda
o maloj crnki iz Granade.

	(#11 (permalink))
SQUAW Snebivljiva Aždaja Offline Poruke: 12,276 Član od: 13.03.2006. Poslednji login: danas 01:10 Pol: Žensko Godine: 33 Lokacija: Mali šator u preriji	Odgovor: Federico García Lorca - 27.11.2006, 23:09 Neverna supruga I odvedoh je na reku misleći da je devojka, a imala je muža. Bilo je to u noći svetoga Jaga i kao po dogovoru - pogasili su se fenjeri i zapalili svici. Na poslednjem uglu ulice dodirnuh njene zaspale dojke i odjednom mi se otvoriše kao grane zumbula. Njena uštirkana suknja zvonila mi je u ušima kao komadić svile rezan sa deset noževa. Bez svetlosti u svojim krošnjama drveće je poraslo. I horizont pasa lajao daleko od reke. Pošto smo prošli kupine, vrbe i trnje, pod velom njene kose iskopah jamu u vlažnom pesku. Ja skidoh kravatu; ona skide haljinu. Ja otkopčah revolver, ona skide četiri jelečića. Ni smilje ni puževi nemaju put tako finu, ni velika ogledala ne blistaju tim sjajem! Njena su mi bedra bežala iz ruku kao iznenađene ribe pola u ognju a pola hladna. Tu noć sam projurio najlepši put jašući kobilu od sedefa bez uzde i uzengija. Čovek sam i ne dolikuje mi da kažem šta mi je rekla; savest mi nalaže da budem diskretan. Prljavu od poljubaca i peska odneo sam je na reku. Ljiljani su se mačevali sa vetrom. I ponašao sam se onako kao što dolikuje meni pravom Ciganinu. Poklonih joj kotaricu od žute svile. I ne htedoh da se u nju zaljubim jer je imala muža, a kazala mi je da je devojka kad sam je odveo na reku. Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid

	(#12 (permalink))
Kill Bill Beatrix Kido Offline Poruke: 1,098 Član od: 27.11.2006. Poslednji login: 01.05.2008 23:58 Pol: Žensko	Odgovor: Federico García Lorca - 28.11.2006, 00:15 PLES Carmen pleše ulicama Seville. Bijela joj je kosa i blistave zjene. Djevojčice, spuštajte zavjese! Glavom joj se svija žuta zmija, i ona plešuć' sanja o draganima prošlih dana. Djevojčice, spuštajte zavjese! Ulice su puste i u dnu se slute andaluzijska srca štono stare bodlje traže. Djevojčice, spuštajte zavjese!

	(#13 (permalink))
blueella x3m member Offline Poruke: 6,434 Član od: 28.09.2006. Poslednji login: 23.10.2008 06:53 Pol: Žensko	Federico García Lorca - 29.11.2006, 21:47 Ljepotica i vjetar Amfibijskom kristal stazom Posutom lovorikama Tukuci u mjesec kozni Stize vitka ljepotica. Bjezeci od ludog zvuka Tisina bez zvijuezda pada Tu gdje huci pjeva more Puno riba noci svoje. Na planinskim vrhovima Pozaspali su zandari Cuvajuci bijele kule Tamo gdje zive Englezi. Valovi cigani mora Dase zabave podizu Bijele kucice puzeva I zelene grane bora. Bubnjajuc u mjesec kozni Ljepotica vitka stize. Spazivsi je uvijek budan Obnazen Kristofor sveti, Prepun nebeskih jezika, Gleda djevojce I svira U sviralu koje nema. _ Pusti djevojce da skinem tvoje halje da te vidim. Plavu ruzu tvog trbuha Otvori mi pod prstima. Ljepotica def odbaci I u divlji bijeg se dade. Za njom vjetar muskarcina Usijanim macem vija. Namrsteno huci more. Sjaj maslina bledji biva. Pjevaju prisjenka frule I blistavi gong od snijegaq. Djevojcice trci lijepa, Zeleni te vjetar vija! Djevojcice trci lijepa! Gledaj otkuda dolazi Niskih zvijezda satir strasni Sa plamenim jezicima. Uplasena ljepotica, U kucu je uletjela, Gore medju borovima Gdje engleski konzul biva. Uzbunjeni krikovima Stigla su i tri zandara, S utegnutim plastevima I nabijenim kapama. Englez cigancici daje Salicu toploga mlijeka I u casici rakije Ali ona to ne pije. Dok ridajuc ona prica, O svom jadu tim ljudima, Crijepovima od skriljavca Siloviti vjetar drma. Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

	(#14 (permalink))
blueella x3m member Offline Poruke: 6,434 Član od: 28.09.2006. Poslednji login: 23.10.2008 06:53 Pol: Žensko	Federico García Lorca - 29.11.2006, 21:48 Umro od ljubavi Sto je to sto tako blista Kroz visoke koridore? _ Sine moj zatvori vrata; jedanaest minulo je. _ U ocima bez da zelim, cetir svjetla mi blistaju. _ Bit ce da ti ljudi tamo sjajni bakar ispiraju. Luk izblijedjeloga srebra Izdisuce lune, baca Zlatnih vlasi vlasi pramenove Na tornjeve pozlacene. Noc trepereci poziva Na balkonskim Prozorima, Gomila je pasa prati Al' je nece prepoznati, Miris vina i jantara Dolazi iz koridora. Povjetarac iz trscaka I glasova starih jeka Pod ponocnim razlomljenim Lukom zvone iz daleka. Volovi i ruze sniju. Samo preko koridora Cetir svjetla zazivaju Mahnitoscu Svetog Djordja. Tuzne zene iz doline Silazahu s krvlju muskom, Mirnom od ubranog cvijeta I gorkom od mladog bedra. Stare zene s rijeke placu Na podnozju planinskome Jednog neprolaznog trena Od vitica i imena. Vapnene fasade cine Noc bijelu i kvadratnu. Serafini i cigani Na harmonike sviraju. _ Majko moja kada umrem daj gospodi to na znanje. Pa od juga ka sjeveru Salji telegrame plave. Sedam krvi I jauka, Sedam dvostrukih makova Lome stakla neprozirna U opskurnim salonima. Puno ruku odsjecenih I krunica od cvjetova, Sa obala ko zna kojih More zvoni zakletvama. Zalupilo nebo vrata Oporom rumoru sume, Dok su svjetla zazivala Kroz visoke koridore. Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

	(#15 (permalink))
blueella x3m member Offline Poruke: 6,434 Član od: 28.09.2006. Poslednji login: 23.10.2008 06:53 Pol: Žensko	Federico García Lorca - 29.11.2006, 21:48 Romansa crne tuge Trnokopima pijetlovi Trazili su gdje je zora, Kada je niz mracno brdo Sisla Soledad Montoja. Njena put bakreno zlatna Na konja i sjenu vonja. Pjesmu jece njene grudi Usijana dva nakovnja. _ Soledad za kime tragas bez pratnje u ove sate? _ Za kim tragam ja da tragam reci: sta je vazno za te? Dodjoh trazit to sto trazim , Svoju radost, sebe samu. _ O Soledad mojih tuga, konj koji se razuzdao I dospio sve do mora Potonut ce sred valova. _ Ne podsjecaj me na more jer se crna tuga ova radja usred maslinjaka ispod rumora listova. _ O Soledad kako patis! Duboka je tuga tvoja! Places sok limuna gorak Od usana i cekanja. _ Prevelika mojA tuga! Trcim kucom kao luda. Po tlu vucem pletenice Od kuhinje do loznice. Kakva tuga! Crn prah pade Po mom tijelu i odjeci. Aj, kosulje moje bijele! Aj, bedra od divljeg maka! Soledad okupaj tijelo Vodom seva i seboja Pusti srce da utone U mir Soledad Montoja. U dolini pjeva rijeka Trak od neba I listova. Nadosla se svjetlost kruni Bundevinim cvjetovima. O ciganska tugo crna! Tugo cista usamljena. Tugo skrivenog kanjona I dalekog prosvitanja. Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

	(#16 (permalink))
blueella x3m member Offline Poruke: 6,434 Član od: 28.09.2006. Poslednji login: 23.10.2008 06:53 Pol: Žensko	Odgovor: Federico García Lorca - 06.12.2006, 23:58 Besmrtnost Lorkine smrti. Dok Lorkino pesnistvo zivi i posle njegovog tragicnog susreta sa smrcu, slozicemo se da najcitaniji spanski i svetski liricar slavu duguje smrti, ali onoj smrti koju je uzbudljivo, ubedljivo i nezaboravno iskazao stihovima. ‘Omiljen kao gitara’ jos za zivota, on je dokazao da su detinjstvo i smrt, dve bitnosti njegovog pesnistva, ucinilo to pesnistvo vecnim, buduci da proistice iz narodnog vrela i kobnog zelenila andaluzijskih likova i mesecine. Ono sto njegovu liriku cini neponovljivom (pevanje na nacin Petrarke ili Majakovskog moguce je, ali pevati lorkisticki nije), jeste kazivanje bez jednolicnosti, stalni zaokret iza ugla iznenadjenja, ostvaren smeloscu izraza koji svakoj stvari otkriva neslucenu sustinu i stav. Naravno, u pitanju je darovitost ciji je sinonim vilenjastvo, a vilenjakom pesnik naziva presudnog tajnog pokretaca retkih pojednaca. On nije ni muza, ni andjeo, ni demon, obicni pobuditelji pesnikovi. Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

	(#17 (permalink))
blueella x3m member Offline Poruke: 6,434 Član od: 28.09.2006. Poslednji login: 23.10.2008 06:53 Pol: Žensko	Odgovor: Federico García Lorca - 06.12.2006, 23:59 Zagonetna moc gitare Na raskrsću okruglom sest je devojaka zaigralo. Tri su od mesa a tri su od srebra. San jos od juče uzalud ih trazi, jer ih ne pusta iz svog zagrljaja Polifem jedan od zlata. Gitara! Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

	(#18 (permalink))
blueella x3m member Offline Poruke: 6,434 Član od: 28.09.2006. Poslednji login: 23.10.2008 06:53 Pol: Žensko	Odgovor: Federico García Lorca - 07.12.2006, 00:00 Drveta Drveta! Jeste li zvezde odapete s' neba? Koji vas strasni ratnici poslase? Ili ste nekad mozda bili zvezde? Muziku vasu toci dusa ptica, ptica nebeske radosti i tuge. Drveta! Da vam kvrgavo korenje po zemljom ne druguje slucajno s mojim srcem? Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

	(#19 (permalink))
blueella x3m member Offline Poruke: 6,434 Član od: 28.09.2006. Poslednji login: 23.10.2008 06:53 Pol: Žensko	Odgovor: Federico García Lorca - 08.01.2007, 21:31 VECE Tri topole goleme i jedna zvezda. Tisina, nagrizana od zaba, nalik je na ispisani veo sa zelenim pegicama. U reci suvo drvo procvetalo u kruzima usređenim. I sanjario sam iznad voda o maloj crnki iz Granade. Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!