Rade Šerbedžija

[blueella]

A LIŠĆE OLUJI

Teško je dijelit pjesmu i pjevače:
suza pripada oku koje plače,

bol pripada usni, rijeka moru nekom,
i lišće oluji. Ona je daleko.

Sanjam da me sanja. Noć je. Izgubljena
i prazna je ruka, ako nije njena.

Nož pripada rani, uze svome vratu,
raširene ruke - kazaljke na satu.

Izgubljena ptica,
pripada li jatu?

[blueella]

DAN KADA JE RICHARD III...

Kad se ubio
pričaju
na stolu je gorela zadnja cigareta
i soba je bila ispunjena dimom baruta
devetmilimetarskog kolta
kojim je inače iza portala dočaravao Norfolkove topove
zadnje urlike prije Richardove smrti
kad se ubio
pričaju
da pismo nije ostavio
i ni sa kim se nije oprostio
samo je
tako pričaju
tog jutra sve radnike u kazališnom bifeu
zadnjim pićem počastio
i sa smiješkom u podrume teatra otišao
u maloj sobi
pretrpanoj umjetnim ružama i oružjem
gdje je većinu dana provodio
što je zadnje pomislio kad se ubio
pričaju da je tog jutra
svu rekvizitu za večernju predstavu na mjesta složio
i sitne dugove uredno platio
i još se
tako pričaju
u bojni oklop Richarda III obukao
i krunu na glavu stavio
sva zrcala prema sebi okrenuo
i u lijevu sljepoočnicu pucao
kad se ubio
tog jutra ožujskog
pivo posljednje ispio
konzervu sardine i malo jegera
na stolu ostavio
kišu na zamagljenim prozorima
nije opazio
i nije se ničem radovao
kad se ubio
uvijek je šutio
malo s kim govorio
godinama nepokretnu ženu njegovao
s nikakvom plaćom kraj s krajem vezivao
u podrumu teatra život živio
i nikog ni za što nije krivio
na sastanke nije hodio
ni jednog saveza pobornik nije bio
i nikog ništa nije molio
kad se ubio
samo je
tako pričaju
jednog jutra
glavu
topovskom salvom
Richarda III
Raznio

[blueella]

DO POSLEDNJEG DAHA

Bio je nekako sav nakrivo,
tako i hodao, tako i školu učio,
i baš se nekako mučio da dokaže,
da ima i važnijih stvari na Svijetu,
na primjer, u pubertetu,
kada smo svi rakiju u Vinkovcima pili,
Kasim je gledao Belmondove filmove,
i u Slavonija hotelu,
u nekom starom očevom odjelu,
naručivao času bijelog, hladnog, mlijeka.

Vucibatina neka, htjela me tući,
znaš ono, da ti kažem,
eh, ja sam oduvjek bio neki nežni poeta,
a Kasim bi, onako iz zaleta,
pomeo dvojicu, trojicu,
a zatim, poravnao kravatu i
rekao najmirnijim glasom na svijetu:
Šta je, šta si se usro od straha,
pet je do osam,
uh, odoh ja da gledam, "Do poslednjeg daha"!

Proleće u našem gradu je bilo,
kako se kaže, puno sperme.
Znali smo kolektivno drkati,
onako majusni, brkati,
zavaljeni u šanac ispred protine kuće.
Oko nas zbunje i neko trulo pruće,
a Kasim, oca mu mangupskog,
odjednom odnekud izroni iz mraka,
i u par koraka, znaš ono, stvori se nad nama,
on, i s njim, prava dama.

Znali smo je iz komšiluka;
Ajde, kaže, da vidim ko će dalje,
dajem samo za pare,
a njemu, onako, zbog nečeg u zraku,
može taj svaku, ako bi htio.

A Kasim bi se, znaš ono,
samo nasmijao i rekao:
Ajde ne diraj mi kurveštino drugare,
može te povaliti baraba svaka...
uh, pet je do osam,
odoh ja da gledam
"Do poslednjeg daha"!

Ljeto u Slavoniji u mozak zapeče,
ne vidi se ništa od prašine...

Kasime, kaže, tako smo se, znaš,
zvali nas dva,
po nekom detektivu iz X-romana,
pa nećes valjda i ti, ko ovi vodozemci,
da ladiš muda u barutanu,
ajde sa mnom u staru pilanu,
da vadimo gliste iz piljevine.

Sjedi tako na starom biciklu
i otpuhuje kolutove dima,
al' zaistinski, ne ko ova druga raja,
on ga povuče,
Boga mi, iz jaja.

I sjednem tako na štangu, ispred njega,
bos, u kratkim hlačicama,
a on sav obučen u crno,
i cipele crne na bosu nogu.
Vozio je polako,
nek vidi, kaže, svako, da smo drugari,
još samo nam Belmondo fali,
da skupa vadimo gliste na pilani.

Bila je, znaš, u našem gradu
i jedna mala s pjegama,
mi smo, kao, bili u nekoj šemi
ma, ajde vraga šemi,
znaš ono, bili smo do grla,
jedno u drugo, zaljubljeni.

Ime joj ne smem odati, ajde,
znaš kako je sad...
Ona je tamo negdje, tamo, u Beogradu,
e, i znaš ono, ma dobro,
znaš šta ti hoću reći, jel' da?
Al znaš šta je, svake zime Kasim joj
nove rukavice donese,
i kaže joj ovako, šeretski se nasmije,
znaš ono, kako on, j....., i kaže:
Mala... hajde, čuvaj se...
i ne izlazi suviše na zimu...
možda ćes jednom igrati na filmu!

Od tad je, eto, mnogo minulo ljeta,
i ja sam danas kao, neki esteta.
Znaš ono,
filmom se bavim i ponekad pjesme pišem, al
majku mu,
nikako da zaboravim te moje Vinkovce,
i te moje blage ravnice,
gdje smo Kasim i ja,
od jutra do mraka,
živjeli život do poslednjeg daha.

A neki dan, eto, stiglo mi pismo.
Kazu... Kasima nema više...
poginuo je negdje u blizini Mirkovaca.
Na kojoj je strani bio, pitam ja?
Ma nije...kažu...taj puške nosio...
nekog je klinca na biciklu vozio...
nekog bosonogog dečaka....
kad ga je metak pogodio...
sunce ti kalajisano... kažu...
ko kaskader na filmu
je kroz zrak proletio
i na onu prašnjavu cestu pao...
zatim se malo pridigao... i
onom decaku,
na francuskom nesto šaputao.

I jos je kazu... zadnjim snagama...
nekako naročito poravnao...
a onda... lagano...
palcem desne ruke...
preko donje usne presao...
Do poslednjeg daha, mon amee,
do poslednjeg daha.

[blueella]

PISMO IZ LONDONA

Dođu tako, ponekad, neke tamne ure,
sjetim se drugara starih,
ili neke davne cure.

Zatvorim oči polako, boli me sjećanje svako,
Dođu tako ponekad,
neke tamne ure.

Vratim se mladosti svojoj i prvoj cigareti,
sjetim se ljubavi prve
i prepustim se sjeti.

Zamišljam gradove stare, ulice, trgove, ljude...
Dođu tako ponekad,
neke tamne ure.

Ja mogu sve razumjeti,
i mogu sve oprostiti,
a' teško mi nekako živjeti,
bez tebe,
stari moj.

Od Mure sve do Morave,
Ako se svi zaborave,
Ostace uvjek poneki,
Mornar Panonski.

Ponekad napišem pismo,
adresu imam u glavi,
kažu zajedno više nismo,
Drug mi, u drugoj drzavi!

A nekad smo znali skupa,
Brzim, preko Bosne....
Na što je ovo izašlo, tri im matere rosne!

I tako svake noći sjetim se pjesme tvoje,
što mi vrijedi što znam,
da samo tuge postoje...

Popijem malo vina,
pa mi je nekako lakše,
princip je uvijek isti,
sve su ostalo... zna se...

Od Mure sve do Morave,
Ako se svi zaborave,
Ostace uvijek poneki,
Mornar Panonski.

Ja mogu sve razumjeti,
i mogu sve oprostiti,
al teško mi nekako živjeti,
bez tebe,
stari moj.

[Bishop]

Zaboravi


Ako me sretnes negdje u gradovima stranim,
Po kojima se muvam u posljednje vrijeme,
Sretni me,
Kao da me sreces prvi put.
Nismo li se mi vec negdje vidjeli,
Kazi...i zaboravi.

Zaboravi dane koje smo nekada zajedno...,
I noci zaboravi...
Gradove kojima smo mijenjali imena,
I ucrtavali u karte samo nama dostupne...
Onaj hlad pod maslinama u nasoj uvali,
uvali mirnih voda.
Otok nas i ime broda pjesnika
koji nas je tamo nosio...

Zaboravi da si ikada rekla da me volis,
I kako se nikada, nikada, necemo rastati.

Treba zaboraviti naslove knjiga
Koje smo zajedno citali,
Filmove koje smo gledali,
Hemfri Bogarta i Kazablanku,
Narocito zaboravi.

Ulicu divljih kestenova s pocetka Tuskanca,
I onaj nas poljubac na kisi
Za koga bi znala reci:
"Nikada necu zaboraviti".
Molim te zaboravi...

I kada ti kazem da zaboravis,
Kazem ti to zato sto te volim
Kazem ti to bez gorcine,

Otvori oci ljubavi,
Nasim gradom prosli su tenkovi.
Odnijeli su sobom sve sto smo bili,
Znali..., imali...
Zato... Zaboravi.

Cemu sjecanja...?
Pogledaj kako tresnja u tvome vrtu,
Iznova cvjeta svakoga proljeca.
Nasmijesi se jutru koje dolazi,
Zagrli bjelinu novih dana
i zaboravi.

Kasno je vec dragana, hocu da kazem,
zreli smo ljudi,
To jest, nismo vise djeca
I znam da nije lako,

I znam da mozda i boli, ...ali pokusaj,
Molim te,....pokusaj...zaboravi!

I ako me sretnes negdje u gradovima stranim,
Po kojima se muvam u posljednje vrijeme,
Sretni me, kao da me sreces prvi put;
Nismo li se mi vec negdje vidjeli,
Kazi... i zaboravi.

[Bishop]

VEC SAM TI PRICAO TO


Da li znas ,i ja sam nekada imao grad,ulice..
draga lica u dvoristu .... pod kestenom stol...
nekada....
prasnjava slika i cesta od sna ... curice....
drugova pjesma...u dusi se budi djetinjstvo...
zamisli...mirise lipa...i ljeto je tu...
kasnije snijegovi...
pramen sam magle pod neonskim svijetlom u zimu..
pricam ti ... imao sam druga kao brata ja....
sada pustinja...
ceznjiva psima ..Pacifik od tuge i sjecanja...
kazu sudbina..
ta kurva bol mora imati .... i razlozi...
milion prica,al' svaka vodi samo do pustosi..
pitam da li znas...
a znam da ne znas niti ces ikada shvatiti..
a i zasto bi...
oprosti,to gorka tecnost iz mene gluposti govori..
nije nostalgija...
to je romanticno,nevino cedo spram ovih stanja..
necu da spominjem rat i uzase,
politiku i slicna sranja ...
necu da ponavljam ... pravda ne postoji...
ta to je jasno bar...
hocu da dopustim suzu ljubavi,
sa njom sam divan par
kasno je, znam..curi noc..
svaka je mala vjecnost za mene
da,znam, moras poc,
o kako nervira kada zadnji autobusi se izgube...
pitam,... da li znas i ja sam nekada imao grad,ulice...
draga lica u dvoristu ... pod kestenom stol..
ah,vec sam ti pricao to.

[blueella]

RASTANAK

Još noćas draga budi tu kraj mene ti,
U našoj sobi, sjećanje nek izgori.

Poleti ptico pustim poljem,
Raširi krilo ranjeno!
I leti ptico kraju boljem,
Sokol te nije volio.

Još noćas draga
Nježnost stara govori,
To traže luku
Mojih snova brodovi.

Poleti ptico pustim poljem,
Raširi krilo ranjeno!
I leti ptico kraju boljem,
Sokol te nije volio.

Još noćas draga Don Kihot živi u meni,
Još samo noćas.
Zablude smješne i ovaj vjetar pijani,
Još samo noćas.

Poleti ptico pustim poljem,
Raširi krilo ranjeno!
I leti ptico kraju boljem,
Sokol te nije volio.

Još noćas draga tuga tužno miriše,
Još samo noćas.
Sutra sam stranac, sutra sam daleko, najdalje,
Još samo noćas.

Poleti ptico pustim poljem,
Raširi krilo ranjeno!
I leti ptico kraju boljem,
Sokol te nije volio.
Sokol te nije volio.

Svu noć je padala kiša i
Drveni pod je skripao
dok sam se spremao za put.
Taksi je čekao pred vratima i
Telefon je počeo da zvoni.
Na stolu su ostale stare fotografije,
U sobi miris vina.

Još noćas draga ja gledam svijetla ovog grada,
Još noćas draga, putujemo mrak i ja,
Samo jos noćas,
Mrak i ja.

[blueella]

SICILIJANSKA

Na kojoj si slici ti?
Na kojoj si slici ti?
Legitimacija,
Dva pasoša,
Ne može to tako, Boga ti!
Na kojoj si slici ti?

Na kojoj sam slici ja?
Na kojoj sam slici ja?
Legitimacija,
Dva pasoša,
Ne može to tako, Boga mi!
Na kojoj sam slici ja?

Hajd' da se djelimo;
na Sjever i Jug,
Da malo pucamo,
Da malo pucamo,
Ti budi Gari Kuper,
A ja, Keri Grant,
Da malo pucamo, da malo pucamo!
Da malo pucamo, da malo pucamo!

Na kojoj si slici ti?
Na kojoj si slici ti?
Legitimacija,
Dva pasoša,
Ne može to tako, Boga ti!
Na kojoj si slici ti?

Hajd' da se djelimo;
na Sjever i Jug,
Da malo pucamo,
Da malo pucamo,
Ti budi Gari Kuper,
A ja, Keri Grant,
Da malo pucamo, da malo pucamo!
Da malo pucamo, da malo pucamo!

Amerikanski filmovi,
Ko će vam uhvatit kraja!
A mi ovdježivimo
Istočno od Raja!

Amerikanski filmovi,
Ej Merlin Monro!
Hičkok će presuditi,
tko je, ovdje, tko!!!

[SQUAW]

SLIKA

Na zidu slika: stol, igračke,
nekoliko jabuka
i prazan tanjur.

Jabuke se kotrljaju,
padaju u vrt,
uspinju se na stablo
i ponovo rastu.

Prozor je otvoren,
noć kao kiša
kaplje u prazan tanjur.

Za stolom sjedi dijete,
promatra me
i skriva ruke
iza jastuka.

Plaši se,
ne prepoznaje me,
mislim da me ne voli.

Jedno je oko plavo,
drugo sivo.

- Što si učinio od mog života?
reče dijete, a usta mu zatvorena.
- Ne znam, odgovorih, oprosti,
ne sjećam se,
zaboravio sam.
Mislio sam da je to moj život.