Rade Šerbedžija

[blueella]

SLOVENSKA

Piše mi majka iz Beograda,
Brine se, kako mi je,

Oni su kaže u redu,
Pitaju kako sam ja?

U mome žive nemiru,
Pobratimstva lica u svemiru,
Polako učim slovenski,
Polako učim slovenski.

Pišu mi djeca iz Zagreba,
Brinem se kako im je,

Oni su kaže u redu,
Pitaju, kako sam ja.

U mome žive nemiru,
Pobratimstva lica u svemiru,
Polako učim slovenski,
Polako učim slovenski.

Ponekad popijem piće s predsjednikom Republike,
Pita, kako mi je,
Ne brini, kažem, sve je u redu,
Igram svoju predstavu.

Jer u mome žive nemiru,
Pobratimstva lica u svemiru,
Polako učim slovenski,
Polako učim slovenski.

Stanujem u Ljubljani,
Ekskluzivan kraj,
Industriska zona, Fuzine,
Sretnem neke zemljake,
Pitam ih, kako je?

Ne brini majstore, gura se,
Djeca idu u škole,
Polako uče slovenski,
Polako uče slovenski.

Jer u mome žive nemiru,
Pobratimstva lica u svemiru,
Polako učim slovenski,
Po čaši učim se slovensko.

Kaj ti je deklica,
Za kaj si žalosna?
Kaj mi je, nič mi ni,
Srce me boli.

[blueella]

TIJELO ŽENE

Cuerpo de mujer, blancas colinas, muslos blancos ...
(Pablo Neruda)

Tijelo žene, skrovito čudo nepoznato u tebi,
ima li veće nježnosti nego što je moja
dok spavaš ljupka u sjeni svoje svjetlosti?

Silazeći u tebe kao u ponornicu
ponavljam imena cvijeća da bih te objasnio:
perunija, azaleja, robinija hispida.

Dok spavaš ti se igraš, rijeko u koju uranjam
svoje ruke, rastužena i vječna,
sa svojim šljunkom od sedefa i spaljene mahovine.

Na tebi sve prepoznajem i svemu se čudim:
tu je ponor iz koga dolazim i kome se vraćam,
i slana me žeđ obilazi dok umireš, slatka patnjo.

Evo koliko te tražim: kao jeka svoj glas,
kao glas svoju jeku sto ne prestaje
i gori u mojoj krvi, u mojoj glavi bez svjetla.

Evo koliko te želim: kao pusta površina vode
svoj vir da je uznemiri i da sustane tamo
gdje sve počinje, i odakle smrt ne silazi.

Ima li ljepše od tvoje kovine,
od tvog voća koje se nudi? Ja sam brod
što tone i što se ljulja između tvojih obala.

Evo te, pobijeđene i gole, ali tko će proći
ispod slavoluka sa vijencem gorka lovora?
U tvom snu i ja sam izgubljen zauvijek.

Zagledan u beskrajne prostore otvaram
dio po dio tvog tijela što se ne razlikuje više
od mene u meni, jednako i jednako samo.

Tu je i nevidljiva pjesma koja preobražava
sva tvoja čuda u jedno, uzdrhtalo na kiši,
i prokleto nebo što ranjava plače iza tvojih vjeđa.

[blueella]

Vec sam ti pricao to

Da li znas,i ja sam nekada imao grad,ulice...
draga lica u dvoristu...pod kestenom stol...
nekada...
prasnava slika i cesta od sna...curice...
drugova pjesma...u dusi se budi djetinjstvo...
zamisli...mirise lipa...i ljeto je tu...
kasnije snijegovi...
pramen sam magle pod neonskim svijetlom u zime...
pricam ti...imao sam druga ko brata ja...
sada pustinja...
ceznjiva pisma...Pacifik od tuge i sjecanja...
kazu sudbina...
ta kurva bol ime mora imati...i razlozi...
milion prica,al svaka vodi samo do pustosi...
pitam da li znas...
a znam da ne znas niti ces ikada shvatiti...
a i zasto bi...
oprosti,to gorka tecnost gluposti iz mene govori...
nije nostalgija...
ta je romanticno,nevino cedo spram ovih stanja....
necu da spominjem,rat i uzase,
politiku i slicna sranja...
necu da ponavljam...pravda ne postoji...
ta to je jasno bar...
hocu da dopustim suzu ljubavi,
sa njom sam divan par.
kasno je,znam...curi noc...
svaka je mala vecnost za mene.
da,znam,moras poc,
okako nervira kad zadnji autobusi se izgube...
pitam,da li znas i ja sam nekad imao grad,ulice...
draga lica u dvoristu...pod kestenom stol...
ah,vec sam ti pricao to.

[blueella]

KRIK


Kao najljepši zalazak sunca nad uvalama otoka Brača
eto
još samo nekoliko trenutaka
I bljeskat će u večernjoj polutami
brodice poredane u marini Bola
Palim poslednju cigaretu
na velikom trgu moga grada
I sjena velike katedrale pada mi pred noge pokazujući mi put
Između nekoliko treptaja oka
oko zenica
kao oko šarenog kaleidoskopa
skupljaju se i raspršuju lica
Tijelo lagano podrhtava kao u napetog trkača
dok zadržavam zadnje minute i prevrćem ih pod jezikom
Zbogom i dodajem gas
Ilica
Savska
pa kod Vjesnika desno
eto
granična svjetla se tužno osmjehuju
a plava policijska sirena šeretski namiguje
Pružam pasoš
I čekam udarac štambilja kao potvrdu
da sam ovdje postojao
U retrovizoru gledam svoj grad
koji se polako udaljava i nestaje
Još samo krivudava cesta
I KRIK
čini mi se da sam tu sliku već negdje vidio

[blueella]

Filipa Kljajica 32

Noc je u mojoj sobi.
Mrak topi vrijeme.
Modra sjeta pada mi na oci.
Omamljen tobom,
pisem zadnji stih na ploci.

Nemir je moja sudbina,
ovo vrijeme usporava sate.
Dodirujem ti zaspale oci,
cuvam tvoj san.
Ti si zadnji stih na mojoj ploci.

Hajde primakni se blize,
ljubi me ljubi polako.
Daj, zagrli me cvrsto,
dobro je, dobro je tako.

Polako odlazi noc.
Tramvaj zvani ceznja.
Nocni radio svira nesto lagano,
tiha gitara,
opet me nosi tebi u san.

Mozda sanjas nesto posebno?
Neki film u kom smo zajedno,
sjetna zastrasena djeca,
cuvari sna,
sto jos ne zele, da se probude.

Hajde primakni se blize,
ljubi me, ljubi polako.
Daj, zagrli me njezno,
dobro je dobro je tako.

[blueella]

I ako vam kazu da sam umro
jednoga dana
ne vjerujte prijatelji moji
ta to su samo price recite
vec ce se on pojaviti kod Sinise u klubu
il‘ na nekom uglu
prislanjajuci uz zid ljepojku
recite
ne moze to tako
jos nije ispio svoju rakiju
i racune za struju
nije platio
i na bilijaru jos nije sve pobijedio
ako kazu da sam umro
jednoga dana
da mi je preko tijela zagrebacki tramvaj presao
i da je samo crna jakna
crvena na plocniku ostala
il‘ da me je britvom zaklala
ona plava
cije sam i starce upoznao
prijatelji moji
odmahnite rukom i recite
ne moze smrt jos na Josipa
imamo sastanak s njim u petak
tocno u ponoc
obecao je donijeti tekilu pravu
i dobru travu da se smijemo
i jos je rekao
ako kazu da sam umro
jednoga dana
gadajte ih casom u oci
pa nogom u jaja
do kraja
jebem im mater lazljivu
ako sam rekao da cu doci
dolazim
prije ili kasnije
a vi samo sabrano i mirno
pijte svoje vino
prijatelji moji
popijte i rakiju
za mene
dok se ne vratim.

[blueella]

Kako si Borislave
stani
ne moras odmah
razmisli
poravnaj sal
pa rukom u dzep
i iz dzepa
nekoliko takvih obicnih pokreta
reci ce ti sto da odgovoris
Na primjer:
sto te briga barabo
ne diraj u moje cvijece
koje zalijevam
zatim se okreni u mjestu
tako da zaskripe potpetice
zaboga
uvjezbali smo to godinama
kako bi im inace zaboravljali lica
Kako si Borislave
ima li sto novo
u ovih nekoliko sati
koje smo svaki u sebi pozderali
Jesi li napisao pjesmu
o cemu
i zasto napokon
Hajde okreni se vec jednom
na peti
prije nego te upitam
nesto bitnije
zasto nemam volje
ove veceri
Popili smo svoje vino
i dovoljno dugo sutali
braca u svojoj nijemosti
Kako si Borislave
eto pitam te ponovo
dok ja sad sezem rukom u dzep
pa iz dzepa
i nestrpljivo cekam da kazes
„Nije lose a ti?“
pa da se okrenemo onako na peti
da zaskripe cipele
i da im zajedno zaboravimo lica.

[blueella]

MENE SANJARA

Sto sam, ko sam, ja sam samo sanjar,
ciji pogled gasne u magli i memli,
ziveo sam uz put ko' da sanjam
kao mnogi drugi ljudi na toj zemlji.

I tebe sad ljubim po navici, dete,
kao sto sam mnoge ljubio, boleci,
zato, uz put, ko' sto pali cigarete
govorim i sapucem zaljubljene reci,
uvek, i ljubljena, i upamtit cu,
al u dusi uvek ista pustos zraci,
ako dirnes strast u covekovom bicu,
istinu bez sumlje nikad' neces naci,
Zato moja dusa ne zna sta je jeza
odbijenih zelja ne shvacene tuge
ti si moja gipka lakonoga brezo
stvorena i zame i za mnoge druge,

Ali ako trazeci neku srodnu dusu
vezan protiv zelje utonem u setu
nikad necu da te ljubomorom gusim
nikad necu tebe grditi ni kleti.
Sto sam, ko sam,
ja sam samo sanjar,
ciji pogled gasne u magli i memli
i volim te uz put ko' da sanjam
kao mnoge druge na toj zemlji...

[blueella]

RAZBIJAČ ŠALTERA


Sinoć sam se napio,
Kao svinja, kaže se…
Od stubišta do kupaone
Polupao sam sve šaltere,
To mi je inače specijalnost.
To niko ne umije kao ja,
Razbijač šaltera…
Rekla mi je "da Bog da te struja ubila" ,
I još mi je rekla da sam zadnja vucibatina,
I da me takvog ne treba…
Mila je bila moja gospođa
Dok mi je to govorila,
I haljina se malo rastvorila,
K’o da me mami…
Laže da me ne voli pijana…
…tada razbijam najbolje…
Moja gospoža nikad ne pije,
Kaže da vino ubija.
Mene neće ni rakija, šapćem joj
Dok je dahom opijam…
Eh kad bi znala moja gospođa
Da ja to sve zbog Don Huana,
Ona mi je žene sve,
A struja,
Grom što ubija…