Lord Byron

[blueella]

STROFE
napisane prigodom prelaženja Ambracijskog zaljeva

S vedroga neba u svom srebru snatre
Mjeseca zrake, na Actium skriven,
Na valove gdje radi Kleopatre
Izgubljen stari svijet bje i dobiven.

Na taj mi prizor oko pogled baci,
Rimljana mnogih groblje, gdje u trenu
Jednome kruta Ambicija zbaci
Krunu, da mogla slijediti bi ženu.

Florence, što volim jednako te, glasi
Pjesme dok traju i svih riječi sklad
(Orfej iz pakla pjesmom ženu spasi),
Dok budeš lijepa i dok budem mlad;

O slatka! to bje vrijeme slično snima,
Kad svijet na kocki bje zbog zjene dvije:
Da pjesnik ima carstava ko rima,
Tvoj čar bi nove dao Antonije.

Premda to mrsko Usudu je strogu,
Zjena mi tvojih, u njih ću se klet,
Svijet zbog tebe izgubiti ne mogu,
Al' te izgubit ne bih za sav svijet.

[blueella]

SUNCE SVIH BEZ SNA

O tužna zvijezdo, sunce svih bez sna!
Što iz daljina suzna treptiš sva,
Što u noć sjaš al' ne goniš tim mrak,
O kakve davne sreće ti si znak!

Tako sja prošlost, svjetlost sveg' što minu,
Što blistava je, al' nema toplinu;
Zuri u tami Bol u sjaj tvoj blijed,
Jasan, al' dalek - čist, al' kao led!

[Lady in red]

Kad rastasmo se tada

Kad rastasmo se tada
uz muk i suza breme,
a bol nam srca savlada,
na vrlo dugo vrijeme,
blijed, hladan, obraz ti posta,
ko led sam poljubac tvoj;
a meni tek tuga osta
kroz ceo zivot moj.
Tog jutra rosu ledenu
sred svog osetih cela
ko hladnu strepnju jednu
Sto obuze me cjelog.
Ti skrsi zavjete svoje;
sad mnogom pripadas, znam;
kad ime spomenu tvoje
i mene samog je sram.
O tebi prica svud bruji,
za me posmrtno zvono;
kroz srce jeza mi struji:
Sto te ljubvljase ono?
Ti nikome od tih ljudi
ne biese tako znana;
bol osta sred mojih grudi
i vjecno ziva rana.
Mi sastasmo se tajno;
sad tajno pamtim, smjerno,
sto srce ti nehajno
vec presta biti vjerno.
A sretnem li te kada
kroz mnoga ljeta duga,
moj pozdrav bice tada
sav pusta, njema, tuga.

[Lady in red]

Lillith kaže: She walks in beauty, like the night She walks in beauty, like the night Of cloudless climes and starry skies; And all that's best of dark and bright Meet in her aspect and her eyes: Thus mellowed to that tender light Which heaven to gaudy day denies. One shade the more, one ray the less, Had half impaired the nameless grace Which waves in every raven tress, Or softly lightens o'er her face; Where thoughts serenely sweet express How pure, how dear their dwelling-place. And on that cheek, and o'er that brow, So soft, so calm, yet eloquent, The smiles that win, the tints that glow, But tell of days in goodness spent, A mind at peace with all below, A heart whose love is innocent!

ONA IDE

Ona ide u svetlu lepote
Ko noc blaga u zvezdanom sjaju.
Sve sto ima u svetu krasote;
Svetlog, tamnog - njene oci daju,
Sve neznosti, i divote s njima,
Üto dan blistav ne moze da ima.

Ni zrak manje, niti vise sama
Sen u valu crnih joj vitica
Il' u skladu loknica, il; prama
sto se spusta preko njenog lica,
Preko cela gde cedne, spokojne
Misli - su svog mesta dostojne.

Na tom licu koje ozarava
SreŠni osmeh vecite vedrine;
Gde dobrotom svakog ocarava
Mirni odsjaj vecite vrline,
Na tome se divnom licu cita
Ljubav - mirna, nevina, vecita.

[Lady in red]

ŽENA

Malo taj, mislim, pozna ženske grudi
Tko s uzdahom steć' želi ljubav njenu;
Zar mari ta za srce kog zaludi?
Obaspi hvalom svog idola zjenu;
Ne preponizno, jer će u tom trenu
Prezret ti trud, čak i tvog stiha čar;
Ako si spretan, nježnost skrij; za ženu
Drskost još uvijek najbolja je stvar:
Ljuti je pa je tješi, okrunit ćeš žar.

[blueella]

Iz ''Jevrejskih melodija''
Po oblalama Jordana



Po obalama Jordana kamile Araba blude,
Na bregu Siona žreci lažnoga boga služe.
Pod stenam' Sinaja Vaalove sluge hude
Ti gledaš, o, Jehova, kako ti ime ruže,
Pa zašto spavaju gromovi večne slave tvoje?

Tamo gde je prst tvoj ispisao tablice svete
I stopa osveštala pute narodu dobrom tvome;
Tamo gde su slave plamene siluete
Pisane munjom tvojom, nijednom samrtnome
Nije moguće prići po cenu života svoga.
Nek' oko tvoje blesne munjinim silnim sjajem
I nek' padne koplje iz poraženih ruku tiranina
O, da l' će dugo tiran puniti zemlju vajem
I da li će narod jošte gledati mnogo dana
Ostavljen od teb' hram naš tužan, napušteni?

[blueella]

THOMASU MOOREU

Čeka me lađa ta,
Barka već po me stiže,
Al' prije, Tom Moore, ja
Čašu ti dvaput dižem!

Zbogom svim što me vole,
Smiješak svim što me mrze,
Tu grud je što ne bole
Mijene je sudbe brže.

Neka se vali pjene,
Dalje sam svaki trenutak;
Pustinja oko mene
Ako je, tu je i vrutak.

Da zadnja kap je ta,
Za tebe na tom vrelu,
Prije neg' skončam ja,
Ispio bih je cijelu.

Njom bih, ko vinom ovim,
Zdravicu digao - Prije Nego,
Tom Moore, otplovim,
Nazdravlje neka ti je.

[blueella]

ODLOMAK

Kad im, u zračni dvor, glas oca moga
Pozove duh moj, radostan zbog toga,
Kad se, na povjetarcu, lik moj vine
I' mrk u magli spusti se s planine,

Nek sjena grob mi nikakav taj mah
Ne spazi, gdje se prahu vraća prah!
Nek natpisa ni hvala nema tamo,
Epitaf nek je moje ime samo:

Ako to časna kruna mojoj raci
Ne bude, drugi ne služe mi znaci!
To, samo to mom grobu znak nek da;
Po njem' nek za me ne zna se, il' zna.

[blueella]

Redovi napisani na jednom
peharu načinjenom od lobanje

Ne boj se - i znaj da je moj duh još uvek sa mnom;
Jedina lobanja ja sam iz koje - mada se pije, -
Nasuprot glavama živim u ovom svetu tamnom,
Ma šta isteklo, ništa nikada glupo nije.
I ja sam živeo kao i ti; i voleo i pio,
I umro: nek se zemlja odriče kostiju mojih;
Ti toči; mene nećeš okružiti, ma htio;
Usne su crva uvek odvratnije od tvojih!
Jer bolje je u sebi nositi sokove skupe
No blatnom gojiti crvu naraštaj glibav i sluzav;
Bolje je nuditi redom uzevši oblike klupe
To piće bogova, nego hranu za porod puzav.
Tu, gde se nekad, možda, moj duh pun snage sjao,
Kroz druge opet moja nek blesne sadržina;
Kad je već iz glava naš mozak izčezao,
Kakvu bi mogli naći zamenu bolju od vina?
Dok možeš, pij, jer ko zna? - Možda će buduće pleme
Kad ti, i tvoji kao ja budete mrtvo ime,
I tebe spasti jednom iz krila zemlje neme,
I s mrtvim stihove plešće i pirovaće s njime.
Što ne? kad naše glave u kratkom danu života
Toliko malo mogu koristi da nam pruže,
Pošto ih poprave crvi, i blatna spremi toplota,
Za njih je sreća ako bar tako nečemu služe.

[blueella]

Šijonskom sužnju

Ti večni duše uma nesalomiva,
u tamnici sjaš, Slobodo, snagom svom,
jer u njoj tebi samo je srce dom;
tek ljubav za te to srce okiva.
Kad u lancima decu tvoju skriva
pod svodovima tmurna, vlažna, tama,
tad zemlja kliče njihovim žrtvama,
i glas Slobode svetom se odziva.
Tvoj je, Šijone, zatvor mesto sveto,
jer on, ko mošti, stope sužnja krije:
po podu tvome Bonivar se kreto
dok ko u travu trag usnio nije;
nek niko trag taj ne zbriše: on, eto
do Boga vapi protiv tiranije.