Aleksandar Sergejevič Puškin

[Mind_reset]

Prorok

Pun duhovne ja lutah žedi
Pustinjom što mracna je bila
I serafim se sa šest krila
Ukaza meni na razmedi.
On prstom lakim kao san
Zenica mojih kosnu dan,
Vidovitost mu prenu zene
Ko u orlice preplašene.
Moga se uha kosnu on
I ispuni ga šum i zvon;
Treptanje cuh u nebu sila,
I andeoskih krila let,
Nemani morskih skriven svet
I klijanje pod zemljom žila.
On promice kroz moje usne,
I jezika mog grehe gnusne,
Svu brbljivost i podlost smrvi.
I tada žalac mudre zmije
U obamrla usta mi je
Rinuo rukom punom krvi.
I zario u grudi mac
I ustraptalo srce trgo,
I šišku plamenu uz plac
U otvorene grudi vrgo,
Ko trup u pustinji sam pao
I Boga glas je mene zvao:
''Proroce ustaj, motri, vnemlji,
Ispunjen mojom voljom budi,
I hodeci po moru, zemlji,
Recima žezi srca ljudi.''

[Mind_reset]

Zimsko vece

Bura maglom nebo krije,
Vihorova mrsi vlas,
Cas ko ljuta zver zavije,
Zaplace ko dete cas.
Sad na trošnom krovu sveli
Uzvijori slame klas,
Sad ko putnik zakasneli
Doziva na prozor nas.
Tužne je i mracno tako
U ubogoj izbi toj…
A što si se moja bako,
Snuždila uz prozor svoj?
Jel te umor obhrvao
Slušajuci bure huk,
Il' je san na tebe pao
Uz vretena tvoga zvuk?
Pijmo, dobra, verna drugo
Mladovanju bednom mom,
Kamo caša? pijmo, tugo,
Lakše srcu bice s njom.
Pesmicu mi poj o ptici
Što za morem gnezdo svi,
Pesmicu o nesvestici
Što na vodu rano mni.
Bura maglom nebo krije,
Vihorova mrsi vlas,
Cas ko ljuta zver zavije,
Zaplace ko dete cas.
Pijmo, dobra, verna drugo,
Mladovanju bednom mom,
Kamo caša? pijmo, tugo,
Lakše srcu bice s njom.

[Mind_reset]

Poslanica u Sibir

U rudnicima, u Sibiru
Strpljenje vaše nek ne klone,
Jer vaša dela ne umiru,
Ni uzvišene težnje one.
Nada, ta verna sestra zala
U podzemlje ce mracno sici
Da bi vam bodrost održala
I željeno ce vreme stici.
Drugarstvo, ljubav ce vam doci
Kroz brave što nad vama stoje
Ko što do vas kroz memlu noci
Slobodne reci stižu moje.
I pašce teške negve vaše,
Sloboda ce vas docekati,
Sve tamnice ce da se spraše
I mac ce vama braca dati.

[Mind_reset]

Exegi monumentum

Podigoh spomenik što nije rukom tvoren,
Nece mu prilaze zaboraviti puk.
Celom se ponosnim uzneo nepokoren
Nad Aleksandrov ratni luk.
Ne, smrti nisam plen; moj duh sa lirom svetom
Van sudbe sveg što mre, nadživece mi prah.
Slavan cu ostati dok traje sa planetom
Bar jednog pesnika dah.
O meni Rusijom živ glas pronece ljudi,
Pomenuce me svud naroda njenih krug -
Slovena gordi sin, i Tunguz divlje cudi,
Finac i Kalmik, stepa drug.
Dugo cu biti drag i mio svome rodu:
Lirom sam bodrio svih dobrih težnji glas,
U veku okrutnom opevao slobodu,
Za sužnje uvek zvao spas.
Najvišu zapovest o, muzo, verno sledi -
Hvala i kletva spokojno slušaj zbor,
Ne traži lovore, pred uvredom ne bledi,
I sa glupakom mani spor.

[Lady in red]

TRENUTKA JA SE SJECAM SJAJNA


Trenutka ja se sjecam sjajna,
kada preda mnom se ti pojavi
ko prividjenje, kao tajna,
i ko ljepote genij pravi.

Kad tuga sve mi skrha nade,
a kinjile me strepnje taste,
tvoj njezni glas mi pjevat stade
i lik tvoj sanjah na dnu maste.

No, doba minu.Vihor njezni
rasprsio mi sne i stravu.
I predadoh ja glas tvoj njezni
i lik nebeski zaboravu.

Polako su se vukli dani
u zabiti, u zatocenju,
bez zanosa, bez suza ranih,
bez nadahnuca, nalik mrenju.

Al stize dusi probudjenje.
I opet mi se ti pojavi
ko nenadano prividjenje
i ko ljepote genij pravi.

I kucat stade srce vruce,
nov zivot u njem maha uze.
I opet plamti nadahnuce,
i ljubav sja, i teku suze.

[Lady in red]

Ne pjevaj, draga

Ne pjevaj, draga, kad si sa mnom,
Gruzinske pjesme pune tuge:
U sjecanju mi bude tamnom
Daleki zal i dane druge.

Kad razliju se u tisinu
Te pjesme lude, zanesene,
Ja vidim stepu, mjesecinu
I lik daleke, jadne zene.

Otkada ugledah te, draga,
Njen lik u mome srcu gasne,
Al nova ozivi ga snaga,
Kad zacujem te pjesme strasne.

Ne pjevaj, draga, kad si sa mnom,
Gruzinske pjesme, pune tuge;
U sjecanju mi bude tamnom
Daleki zal i dane druge.

[Lady in red]

Volio sam vas

Volio sam vas; i ljubav jos, mozda,
Nije ugasla sva u srcu mom;
No nek vas ona sad ne brine vise,
Ja necu da vas rastuzujem njom.
Volio sam vas nijemo i bez nade,
S ljubomorom i strepnjom srca svog;
Volio sam vas iskreno i njezno,
Volio vas tako drugi, dao bog.

Ovo je hrvatska verzija, a evo i srpske...

Voleo sam vas

Voleo sam vas; moja ljubav stara
jos uvek, mozda, spi u srcu mome,
al' zasto ona nemir da vam stvara
ja nisam rad zalostiti vas njome
Voleo sam vas nemo, beznadezno,
pun strepnje i pun ljubomorne boli,
voleo sam vas iskreno i nezno,
nek Bog da tako drugi da vas voli

[blueella]

Aleksandar Puškin
(1799-1837)

puskin.JPG

Rodio se 26.svibnja 1799. u Moskvi. Školovao se u plemićkom licjeu iz kojeg je zbog svojih slobodarskih stihova godine 1820. prognan u Besarabiju. Svojom prozom utro je put ruskome realističkom romanu. Napisao je i niz malih značajnih tragedija. Uvučen u spletke dvorskih političkih krugova i tajnih društava, Puškin je iz Petrograda bio "premješten" na službu u Ekatarinoslavlja na Dnjepru. Vrativši se iz prognanstva u Petrograd, poginuo je u dvoboju. Bilo je to u ranu zoru 29.siječnja 1837. Ostavio je iza sebe svoje pjesme i 55.000 rubalja duga.

[blueella]

ARION

U čamcu mi smo mnogi bili;
natezali su jedni jedro,
a drugi upirali vedro
u vodu vesla. U tišini
na krmi naš kormilar umni
u šutnji vodi tromi čun;
ja- bezbrižan i vjere pun,
ja pjevah im...Al vala grud
najednom zgnječi vihor šumni...
Kormilar s pomorcima strada!
Tek ja, tajanstven pjevač, sada
na kopno bačen nevremenom,
ja himne iste pjevam dalje
i svoje namočene halje
na suncu sušim tu pod stijenom.

[blueella]

CVIJETAK

Uveli cvijetak bezmirisni
pušten u knjizi gledam ja.
I gle, već mnoštvom čudnih misli
duša se moja puni sva.

Kog proljeća je cvao cvatom
i čijom rukom skršen bi?
Da l' poznatom il nepoznatom?
Zašto ga'ovdje ostavi?

Možda za spomen na poznanstvo
il na rastanak možda dug?
Na kakvu šetnju kroz prostranstvo,
kroz tiho polje, tamni lug?

Živi li on il ona živi,
gdje li je njihov kutak sad?
A možda su i uvenuli
ko ovaj ovdje cvjetić mlad?