Egzorcizam i demoni

[Apolonija]

Po ucenju crkve egzorcizam je ritualno oslobadjanje ljudi od djavola ili djavolovih slugu (demona). Postojanje opsednutosti ljudi je opisano u bibliji kada Isus Hrist isceljuje ljude opsednute demonima. Egzorcizam se sprovodi od strane posebno ucenih svestenika koji se mogu odupreti iskusenjima necastivog i koji molitvama i naredbama u ime Hrista „isteruju” djavola iz opsednutih. Postoje pouzdani podaci da se egzorcizam tajno sprovodi i danas od strane crkve.

Verujete li da neko moze biti opsednut djavolom ili nekim drugim silama?Smatrate li da egzorcizam treba da postoji i da moze pomoci "opsednutoj " osobi?
Da li ste culi neku pricu o tome...procitali nesto o tome...mozda imali iskustvo....podelite ga sa nama.....

[Apolonija]

Egzorcizam

Pod egzorcizmom smatramo istjerivanje zlih duhova. Vrši ga egzorcist koji zapovijeda demonu da napusti žrtvu. Egzorcist naravno ne može tu zapoved deotvorno izvršiti svojoj neograničenom vlašću, nego mora govoriti u ime Isusa Hrista i uz njegovu pomoć. Iako egzorcizam zahteva od egzorciste najveći ulog i većinom naporno hrvanje između njega i demona, na kraju krajeva ipak je Hrist onaj koji ih izgoni. Katolici još uz to spominju ime i traže pomoć Marije i arhanđela Mihaela, koji mnogo znače u borbi s demonima.
Pre nego se poduzme egzorcizam, mora opednutost nedvojbeno biti utvrđena - uz pomoć spomenutih kriterija. Kako ti kriteriji ne vode uvijek do jasnog rezultata, u tome se - neprimjetno od prividno opsjednutog dakle samo u mislima - izgovori poziv demonima da iziđu. Ako se nakon toga pokažu primjetni učinci, kao stanje transa, nemir, agresivnost, blasfemije, tada je to siguran znak za opsjednutost.
Da bi egzorcist mogao izgoniti demone, mora si po općenitom mišljenju stvoriti potrebnu sliku, a to znači: obično mora znati broj demona, njihova imena i razlog njihova ulaska u čovjeka. Iz imena demona mora egzorcist nešto saznati o demonskoj personalnosti, što će ga uputiti u to kako će sa zlim duhom postupati. Mora se pojedinačno obraćati svakom demonu i istjerati ga iz žrtve. Razlog dolaska demona u čovjeka daje egzorcistu značajne upute u vezi sa strukturom cijelog slučaja.
Pokazalo se da u stvarnosti često dolazi do upravo začuđujućih dijaloga između egzorcista i demonske strane ličnosti. Nerijetko se događa, kako je već rečeno, da nastupa više demona, koji se na posve različite načine služe opsjednutim kao sredstvom. Svaki od njih utiskuje opsjednutom vlastiti izraz lica, daje mu vlastitu boju glasa, pokazuje poseban karakter i specifičan svijet misli.
Uzrok opsjednutosti može biti, između ostalog, kako priznaju demoni: pogođeni je kao dijete bio proklet, on ili njegovi preci su bili u kontaktu s magijom (opterećenje okultizma, posebno često pri egzorcizmima u evangeličkoj fundamentalističkoj sredini), ili je sam dozvao đavla ili je s đavlom sklopio savez. Kao posljednji uzrok opsjednutosti jamačno je i sam Bog, koji je u svojim neistraživim nakanama pripušta, kao što se to često izražava. U katoličkim krugovima prije svega se za ovo pripuštanje navode specijalni razlozi: opsjednutost je kazna za vlastite grijehe, ispaštanje za grijehe drugih ili kao dokaz istinitosti vjere.

Primeri

Prva pripovijest odnosi se na jednu zajednicu sv. Duha. Spiritualnost njihovih članova bila je poznata kao inspirativni izvor za pojavu karizmatičke obnove na području velikih evangeličkih zemaljskih crkava i Katoličke crkve. Derek Prince, koje je u ovoj zgodi odigrao glavnu ulogu, već je istupao u njemačkom govornom području u grupama karizmatičke obnove.
Prince se za vrijeme jedne propovijedi, koju je držao za vrijeme nedjeljne službe Božje, odjednom osjetio na sasvim poseban način obuzet Duhom Svetim. Kada je propovijed bila na vrhuncu, pokazala je jedna žena, pianistica crkve, koja je bila udata za pastorovog sina, jednu neobičnu reakciju: zapala je u otegnuto zavijanje, bacala ruke u visinu i padala kao klada na zemlju. Prince je oslovio ženu: "Zli duše koji prebivaš u ovoj ženi, kako se zoveš?". Iz žene je uzvratio, nakon podužeg protivljenja, strašan ljudski glas: "Zovem se laž!" Prince je upozorio zajednicu da bi se moglo dogoditi da prema Bibliji (1 Kor 22) duh laži progovara preko čovjeka. Zatražio je od demona da napusti ženu. "Bila je to prava bitka. Demon se odupirao i oklijevao da ode. Ali poslije 10 minuta napustio je ženu dugim hroptanjem. Kada ju je napustio, ispao je ženi jezik iz usta, boja njezine kože poprimila je plavičasti ton i ona se bacakala". Kada su se poslije službe božje povukli u uži krug ljudi žena je dobila napad bjesnila. Trgala je odjeću sa tijela i pokušala razodjenuti ljude koji su naokolo stajali. Roditelji žene pričali su Princeu da su ova i njen muž dospijeli na "neobičnu stazu"; Prince je kasnije saznao o perverznim navikama u njihovim bračnim odnosima. Poslije dvosatnog egzorcizma otišao je i posljednji demon. Žena je podigla ruke i počela zahvaljivati Bogu za svoje oslobođenje.
- Iz iste knjige još jedan primjer iz katoličke sredine. Događaj se zbio u Francuskoj. Nekom kapucinu, koji je često bio okupiran egzorcizmima, došao je neki industrijalac koji je patio od neobjašnjivih bolova u trbuhu. On se prije pet godina obratio. Ranije se predao crnoj magiji i sklopio savez sa sotonom da bi u punoj mjeri uživao život. Kapucin je protumačio ove trbušne bolove kao opsjednutost. Kada se nisu mogli otkriti nikakvi organski uzroci, pristupilo se egzorcizmu u prisustvu sestara i nekoliko drugih svjedoka. Kod tog i sljedećeg rituala zaklinjanja, dan poslije toga, dogodile su se začuđujuće stvari. Odaberimo neke:
"Kod prvog znak križa čovjek se oteo ljudima koji su ga čvrsto držali, podigao se kao kuglasta munja u vis i velikom brzinom kroz zrak, bačen je natrag i opet je sjeo natrag na zemlju, s glavom blizu zida sa ispružnom lijevom nogom i desnom savijenom u koljenu, kao što izgleda netko tko se pnje stepenicama. U tom položaju nalazio se direktno prema slici Marije, koju je odbio. Kada je opsjednuti bio svezan i više ljudi ga čvrsto držalo, konopci su se razriješili kao čarobnom rukom i on je pobjegao u crkveni prostor".
Konačno su ljudi sjeli na njega. Jedva su "zauzeli mjesto", čovjek se zajedno s njima podigao sa zemlje kao "začarani brod". Vratio se na zemlju, skakao i vikao: "Oče, ja sam izliječen!" Tada su se svi ljudi željeli ispovijediti, iako su se među prisutnima nalazili takvi koji to nisu prakticirali. Opsjednuti, međutim, nije bio konačno oslobođen. Poslije dva mjeseca sve je bilo kao i ranije. Nema obavijesti kako se stvar završila.
- Kurt E. Koch također se iscrpno bavio problemom opsjednutosti, njegova odgovarajuća knjiga donosi obilje primjera. Sljedeći primjer on je sam doživio.
Na jednom seminaru, koji je Koch držao na Filipinima u teološkoj školi, pristupio mu je neki mlađi čovjek koji se žalio na bolove u glavi i zamolio ga da zajedno s njime moli. Kada mu je Koch ispunio želju, mladi je čovjek bez svijesti pao na zemlju. Nakon toga su pristupili drugi dušebrižnici i učitelji. "Za vrijeme zajedničke molitve iz osobe opsjednutog najednom su progovorile strane osobe". Demoni su izjavili da ih ima 50 na broju. Kada im je naređeno da napuste žrtvu, povikali su: "Nećemo otići. Ovdje imamo jedan zadatak. Vi imate dobru školu. Želimo vam donijeti modernizam… Modernisti i liberali su naši drugovi". Iz podataka demona ustanovilo se da je bilo prisutno nekoliko modernista, koji su se uključili u nastavnički zbor. Mladi čovjek u stanju opsjednutosti poznavao je više jezika koje nikada nije učio. "Jednom prilikom citiran mu je na ruskom sthi iz Biblije, i tada je on odgovorio na tečnom ruskom jeziku". I svi ostali simptomi opsjednutosti bili su nedvojbeno jasni: vidovitost, natprirodne snage, sve je bilo tu - poneki put je bilo potrebno šest do devet ljudi da bi ga čvrsto držali. Dolazilo je do izražaja mržnje prema svemu što je bilo u vezi s vjerom. Demoni su i Kocha više puta napadali. Jednom mu je opsjednuti doviknuo: "Dr. Koch, ti si nas mučio u Francuskoj, mučio si nas u Švicarskoj, sada nas mučiš na Filipinima. Ostavi nas na miru!"
Egzorcistička borba trajala je satima. Tada je mladi čovjek bio oslobođen. On se nije mogao sjetiti ničeg što se s njime događalo.
- Metodički najbrižljivije dokumentirao jedan slučaj opsjednutosti poznati isusovac Adolf Rodewyk, o kojemu sam godinama vodio brigu.
Rodewyk je kao dušobrižnik u lazaretu upoznao jednu bolesničku sestru, čije ga je povremeno poremećeno ponašanje dovelo do zaključka da se radi o opsjednutosti. Kada je obavio probni egzorcizam, izgubila je svijest i snažno odbojno reagirala na svetu vodu. I drugi znaci opsjednutosti bili su vidljivi. Poslije toga je Rodewyk, kao od biskupa postavljeni egzorcist, počeo vršiti svoju službu. Sestra je razumijela strane jezike, iako ih sama nije znala govoriti. Imala je sposobnost i vidovitosti. Ona je s đavlom sklopila ugovor, krvlju potpisan, na papiru na koji je bila priljepljena hostija. Za vrijeme zaklinjanja ispričala je da ju je njena baka kao dijete proklela. To je prokletstvo uklonjeno egzorcizmom krštenja, koji je na krštenju izgovorio svećenik, koji je pri tome bio mislima odsutan. Tako je već kao dijete bila opsjednuta. to se često odražavalo u izazovnom ponašanju, nesklonosti prema molitvi i u svetogrđu. Neke od tih podataka mogao je Rodewyk verificirati.
Sve više demona je u nju ulazilo. Rodewyk ih je na kraju otkrio osam. Oni su rekli i svoja imena: Kain, Juda, Herod, Baraba, Abu Gosh, Neron, Belzebub, Lucifer. Oni se se za vrijeme egzorcizma dokazivali kao potpuno različite ličnosti. U tijeku vremena potvrdili su cijelu tradicionalnu nauku o zlim dusima i opsjednutosti. To su popratili svojim poukama, protiv svoje volje - po Božjoj zapovijedi - kao i svojim ponašanjem. Rodewyk je uspijevao katkada da ih progna, ali samo na kratko vrijeme. Oni su se uvijek ponovno vraćali, i to do smrti bolesničke sestre, koja je umrla u starosti od 43 godine.

- Posljednji primjer je najpoznatiji, ozloglašeni egzorcizam iz godine
1975/76 u Klingenbergu, koji je izvršen nad studenticom pedagogije Anneliese Michel, koja još nije imala 24 godine. Mlada žena je umrla u stanju opsjednutosti 1. srpnja 1976. godine. Taj slučaj, koji je bio poznat na daleko i široko, bit će ovdje nešto iscrpnije prikazan, opet prema viđenju neposrednih učesnika ove tragične zgode.
Anneliese Michel vuče porijeklo iz jedne duboko religiozne obitelji,
koja je živjela u Klingenbergu na Majni. Od svoje 16. godine patila je
od napada, koje su različiti liječnici dijagnosticirali kao epileptičke, i tako ih tretirali. U jednom sanatoriju za plućne bolesnike prvi puta je u halucinaciji zapazila đavolji lik, koji je kod nje izazivao duboku grozu. Aneliesse je nakon povratka iz lječilišta bila depresivna, ukazivali su joj se sablasni fenomeni, čula je neobjašnjive šumove, koje su čuli i njeni srodnici. Majka je po prvi puta pomislila da Anneliese progoni đavao, kada je ispričala da trajno vidi đavolske utvare.
Prigodom jednog hodočašća u San Damiano, gdje se navodno ukazala Marija, mogla je prići samo uz najveći otpor i morala je odvratiti pogled od Krista. Na hodočašću napadno se ponašala prema jednoj ženi po imenu Thea Hein, otrgnula joj je jendu medaljicu, i oko nje se širio intenzivan smrad. Gospođa Hein je uskoro stekla uvjerenje da Anneliese ima vezu sa đavlom. Uspostavila je kontakt sa već nadaleko poznatim ocem isusovcem Adolfom Rodewykom. Na njegov savjet Anneliese se obratila umirovljenom župnikom koji se s njom češće bavio.
Pomoću jednog drugog svećenika, koji je također bio upoznat sa stanjem Anneliese, konačno je taj slučaj preuzeo kapelan Ernst Alt. On je bio dobar korisnik vilinskih rašalja, imao je poneki put telepatske doživljaje i povremeno je mogao predviđati buduće događaje.
Iako Anneliese nikad prije toga nije vidio, kada je primio o njoj obavijest od gospođe Hein, držeći u rukama pismo od Anneliese i njene majke osjetio je značajno stanje uzbuđenja i mučnine. Posebeno žestoko bilo je toga dana kod večernje Mise i u tijeku sljedeće noći. Svi mogući osjećaji tjeskobe mučili su Alta, a osim toga osjećao je smrad i miris paljevine. Tek kada je pozvao oca Pia, poznatog karizmatički obdarenog kapucina, koji je prije nekoliko godina umro na glasu svetosti, prošle su napasti i mogao je zaspati. Kasnije je imao još i vizije Krista i Marije.
Ernst Alt sve više je vjerovao u demonske uzroke Anneliesinog stanja. Čak i ona sama je već duže vremena prihvaćala takvo mišljenje, a u to su bili uvjereni i njeni roditelji, a prije svih Thea Hein. Stanje joj se pogoršavalo: podnosila je najteže nutarnje krize, osjećala prisilnu odbojnost prema religioznim predmetima i mučio ju je osjećaj da je prokleta. Na kraju je župnik Alt izgovorio probni egzorcizam, a da ona to nije mogla zapaziti. Odmah je skočila i pokidala krunicu. Njeno držanje je bilo prijeteće. Kada je navratio njen prijatelj, dočekala ga je totalno promijenjenim glasom: "Petre, napolje!"
Za vrijeme raspusta 1975. godine, u kolovozu, stanje se konačno sasvim pogoršalo. Anneliese je iz dana u dan bjesnila u roditeljskoj kući, išla po stepenicama gore-dolje, skakala kao jarac, bacala se u ugljenu prašinu u podrumu i stavljala glavu u toalet. Trpala je u usta pauke i muhe, urinirala na kuhinjski pod, lizala mokraću, uništavala svete slike i križeve. Obitelj je u očajanju pozvala u pomoć Rodewyka. On je došao, i dok je razgovarao s Anneliese, iz nje je po prvi put progovorio demon: Juda. Rodewyk se osvjedočio da je Anneliese opsjednuta. U jednom razgovoru svih svećenika, koji su pobliže poznavali Anneliese, odlučeno je da još jednom zamole biskupa za dozvolu, kako bi odobrio egzorcizam. Za egzorcistu je predložen salvatorijanac otac Arnold Renz, koji se već ranije usuglasio da preuzme tu zadaću. Pripremao se za svoju zadaću tako što je studirao knjige Rodewyka i Rituale Romanum.
Za to vrijeme Anneliese se osjećala nešto bolje. Egzorcizam su započeli krajem rujne u snimili ga na tonsku traku. Povremeno su bili potrebni veliki napori da bi ju čvrsto držali. tijekom vremena oglasilo se šest demona: Juda, Lucifer, Neron, Kain, Fleischmann i Hitler. Fleischmann se izdavao za duha jednog župnika koji je umro u 16. vijeku. On je živio u Altovoj župi s konkubinom i počinio umorstvo. Osim toga bio je sklon piću. Tog Fleischmanna sjetio se župnik Alt, koji je u vrijeme egzorcizma bio u Klingenbergu, na što je Anneliese odjednom počela urlikati. 14 dana kasnije pričao je Alt u razgovoru s Anneliese o užasu koji mu je svojom vikom utjerala u kosti. Anneliese je opet počela urlati. Uveče tog dana javio se u odsutnosti Alta pri egzorcizmu demon Fleischmann i dao detaljne pojedinosti, koje su Altu bile poznate iz jedne kronike župe, a o kojima Anneliese nije mogla imati ni pojma.
Bilo je dugih dijaloga između oca renza i demona. Demoni su obećali da će izaći 31. 10. iz Anneliese. Izgledalo je kao da se tako stvarno i dogodilo. Utvrđenog dana demoni su jedan za drugim napuštali opsjednutu, svaki je pri tom izgovorio tiv svoje volje riječi, koje su se Renzu činile kao znak izlaska: "Zdravo Marijo, milosti puna". Dok su sakupljeni ljudi zahvalno izgovarali "Veliki Bože, hvalimo te" i pjevali marijanske pjesme, opet su se javili demoni iz Anneliese.
Egzorcizmi su se produžili gotovo do ožujka 1976. godine. Jedan demon se izjasnio kao Juda: on se odmah poslije izlaska vratio natrag. Demoni su se poslije toga izjasnili da su oni htjeli otići, ali da to nisu smjeli, to im je zabranio Bog odnosno Marija. Potom su govorili sve manje. Anneliese je međutim iz svoje lektire preuzela ideju da joj je Bog odredio opsjednutost kao ispaštanje za grijehe ljudi i da se prema tome egzorcizmima konačno ništa ne može postići. Jednoga dana doputovala je Anneliese iz Wurzburga Thei Hein da u svakom slučaju spriječi dolazak nekog liječnika k njoj.
U svibnju su egzorcizmi u Klingenbergu nastavljeni. Anneliese je u bijesnoj brzini izvodila čučnjeve i ljuljala se amo-tamo. Poneki put je kričala otegnutim tonovima, ali za vrijeme egzorcizma nije više ništa rekla. Demoni su zanijemili. teorija o opsjednutosti radi ispaštanja prihvaćena je i u njenoj okolini. Enneliese je bjenila, ludovala, nanosila si povrede. Pri tome je uvijek sve više gospodarila sama sobom. Jednog liječnika je odlučno odbila. 30. lipnja sproveden je posljednji egzorcizam. Anneliese je posljednjih tjedana jedva nešto pojela i bila je grozničava. 1. srpnja 1976. godine majka ju je našla mrtvu. Kao uzrok smrti konstatirana je totalna neishranjenost i upala pluća.
Slučaj Klingenberg imao je i sudski epilog. 21. travnja 1978. godine bili su Annelieseini roditelji, župnik Alt i otac Renz osuđeni na 6 mjeseci uvjetnog lišenja slobode, jer su propustili da konzultiraju liječnike i prema tome su krivi za smrt Anneliese radi nehaja.

Demoni

Demoni postoje, to tvrde drevni spisi to je zapamćeno u mitovima i legendama. Reč demon dolazi od grčke reči "diamon", što znači "božanska moć ili božanska mudrost". Oni su prvi bogovi čovečanstva koje su poštovali Sumerani, Babilonci, Egipćani, Grci, Rimljani. . . još pre pojave hrišćanskih religija. I sve su to isti bogovi sa različitim imenima.
Danas je ukorenjeno shvatanje da demoni dolaze nama, biraju nas, izazivaju, muče i kažnjavaju. To je samo predrasuda neosnovana i netačna kao i mnoge druge.
Dele se na dobre i loše u zavisnosti da li vole ili mrze one koje posećuju. A da li dobri demoni postoje samo radi zlih sebi za utehu možemo reći možda.
Na prvom mestu glavni demon koji se zove Đavo, Sotona, Lucifer, koji se zove svakako. Sva ostala imena može svako sam dopisati jer ih ima na stotine i svaki nararaštaj ih iznova izmišlja prema svojim potrebama… Njihov broj jedino zavisi od naše imaginacije i sposobnosti imenovanja, ali time oni ne postaju opasniji niti sasvim bezopasni.

Prema hrišćanskoj crkvi i novim tumačenjima demoni su svrgnuti anđeli, koji su se pobunili protiv boga, bili poraženi i proterani iz carstva nebeskog, bačeni u večnu tamu.
Oni čine sve da naškode bogu, njihovom ocu i stvaraocu, da uniže njegovo ime, da pokvare njegovo delo, vidljiv i nevidljiv svet i čoveka između njih.
… Oni ne vladaju, ali su svuda
… Oni ne pobeđuju, ali nikada nisu niti će biti sasvim poraženi

[adoration]

Korisnice Apolonija, ovo što si napisala jeste tačno, ali nepotpuno. Egzorcizam se ne vrši, manje više, uspješno, samo u kršćanstvu. Islamski egzorcisti npr. su izuzetno jaki i uspješni na tom polju, naravno ne samo oni...Jednostavno, egzorcizma ima svuda i kod naroda koji ne vjeruju u Isusa Krista.

Inače, gledao sam obred islamskog egzorcizma. Scarry shit. Doduše, sve je prošlo kako treba. Osoba se razmjerno brzo nakon toga, oporavila.

[Apolonija]

adoration kaže: Korisnice Apolonija, ovo što si napisala jeste tačno, ali nepotpuno. Egzorcizam se ne vrši, manje više, uspješno, samo u kršćanstvu. Islamski egzorcisti npr. su izuzetno jaki i uspješni na tom polju, naravno ne samo oni...Jednostavno, egzorcizma ima svuda i kod naroda koji ne vjeruju u Isusa Krista. Inače, gledao sam obred islamskog egzorcizma. Scarry shit. Doduše, sve je prošlo kako treba. Osoba se razmjerno brzo nakon toga, oporavila.

Jeste potpuno se slažem sa tobom...jel možeš da opišeš kako je izgledao obred islamskog egzorcizma?

[adoration]

Naravno.
Obred je rađen na djevojci koja se počela vrlo čudno ponašati, a takvo ponašanje joj nije bilo svojstveno. Roditelji su se telefonski posavjetovali sa imamom i da ne davim , sutradan mu je dovedena.(U islamu, kada se taj obred radi, ženska osoba mora biti isključivo u muškoj pratnji ,gdje je barem jedan član njene porodice, dakle brat, otac, muž...Njeno tijelo mora biti prekriveno odjećom, vidi se samo lice, make- up ni slučajno ili bilo kakav miris na tijelu). E sada, prvo je razgovarao sa njenim ocem, ja sam tu bio s njim.Nije važno šta sam im ja. Nakon toga, da bi bio siguran u opsjednutost, došao je do djevojke s nekim štapićem u ruci (kasnije mi je rečeno da je to mošus?!), uzeo je pod ruku, doveo do zida na kome je bila okačena jedna arapska molitva (znači tekst na papiru, uramljen ).S druge strane ju je pridržavao otac. Kako je imam počeo da izgovara naglas tekst i nakon što joj je slobodnom rukom primakao taj štapić mošusa pod nos, ona je iz sve snage vrisnula i izgubila svijest.(Mislim, miris tog štapića jeste bio malo jači i ja sam ga sebi kasnije stavio pod nos, ali ništa posebno.Kasnije mi je rečeno da demoni tj. u islamu - džini, ne trpe intenzivne mirise...) Tako onesviješćenu su je pažljivo prenijeli na drugi kraj prostorije, položili na pod i njen otac je morao da sjedne do mene i više da ne radi ništa. Dao nam je neka dva kao čudno ispletena gajtana da držimo, svako svoj, da bi mi bili zaštićeni. Imam je još jednom provjerio da li joj je sve sem lica pokriveno, uzeo 2 Kurana, jedan joj stavio iza glave, a drugi na prsa i počeo je da naglas moli. Ona je odjednom došla sebi i toliko počela da se dere i da baljezga koješta, ali kao da je bila vezana nevidljivim lancima - cijelo tijelo joj se jeste grčilo, ali nije bilo ni najmanjeg pokušaja da se trgne kao da se ustane, da ga odgurne ili nešto slično, da sam se ja prestravio....Užas tek slijedi. Dere se ona, imam se moli i odjednom prestaje.Ta djevojka sva poplavila u licu kao da je neko davi. Poče on da je ispituje: koji si džin, koliko vas je u njoj, ko te poslao njoj ili je li ona nešto grešno uradila? Oh my god...Ona progovara, neopisivim glasom, daje odgovore: jedan džin, to i to ime, to i to džinsko pleme?!, sjela je negdje vani na mjesto gdje je on bio u tom trenutku?!, nije zazvala Božije ime i on je ušao u nju...Onda je bilo povuci potegni: izađi iz nje-neću, izađi-onda ću ući u tebe, imam: uđi-"to" - ne smijem spaliću se odmah, jer si jutros rekao sto puta tu i tu molitvu?!(kasnije reče imam naziv te molitve koja se izgovara sto puta ,najčešće ujutro, zaboravio sam ga)...Prestao imam da "priča" s džinom i nastavi da se moli naglas. Djevojka, tj.to u njoj ciči da je to neopisivo. Nakon ne znam koliko vremena, opet imam:izađi-tišina, tako nekoliko puta dok "to" ne progovori da će da izađe iz nje malo kasnije, imam opet počeo da se moli , a "to" konačno reče da izlazi...Imam mu je tražio da se zakune Bogom?! da će to da uradi-"to" i uradi to i stop.

Zvuk koji je ta djevojka nakon toga proizvela je nevjerovatan - kao da prvi put u životu iz sve snage udiše zrak, pojma nije imala ni gdje je ni otkud da je ona tu , ni šta se desilo.
Al razvukoh...I tako, morala je doći s ocem još samo jednom, data joj je proučena voda da se njom isprskava po licu tri puta dnevno, neki med, morala je da posti i da se redovno moli.Taj imam je rekao da ti izbačeni demoni imaju običaj da se vrate u tijelo osobe nakon sedmicu-dvije i da im ponovni "ulazak" uspijeva, ako se osoba strogo ne pridržava vjerskih pravila.

Ne želim nešto tako nikad više da vidim ni čujem.

[Antoniusss]

Apolonija kaže: Po ucenju crkve egzorcizam je ritualno oslobadjanje ljudi od djavola ili djavolovih slugu (demona). Postojanje opsednutosti ljudi je opisano u bibliji kada Isus Hrist isceljuje ljude opsednute demonima. Egzorcizam se sprovodi od strane posebno ucenih svestenika koji se mogu odupreti iskusenjima necastivog i koji molitvama i naredbama u ime Hrista „isteruju” djavola iz opsednutih. Postoje pouzdani podaci da se egzorcizam tajno sprovodi i danas od strane crkve. Verujete li da neko moze biti opsednut djavolom ili nekim drugim silama?Smatrate li da egzorcizam treba da postoji i da moze pomoci "opsednutoj " osobi? Da li ste culi neku pricu o tome...procitali nesto o tome...mozda imali iskustvo....podelite ga sa nama.....

Apolonija veruješ li u ovo???

Istraživanje iz oblasti teritorijalnih duhova predstavlja novinu, tako da se dešava da se u studijama koje se bave proučavanjem ove teme navode jedni isti primeri. Uveren sam da kako vreme bude odmicalo, neverovatni slučajevi o slamanju teritorijalnih duhova nad oblastima, kako malim tako i velikim, sve će se više umnožavati. Džejmi Bakingam (Jamie Buckingham), na primer, ispričao mi je da je pre izvesnog vremena otkrio prisustvo specifičnog zlog duha nad Pragom. Takođe je rekao da je bivši sekretar unutrašnjih poslova, Džejms Vat (James Wat), kroz osetljivost koju je stekao u nekadašnjoj povezanosti sa okultizmom, naslutio je da je specifični anđeo tame zadužen za Belu Kuću. Značaj koji ovakvi uvidi mogu imati za socijalnu pravdu, mir i pravednost u narodu, kao i uspeh evangelizacije, očigledan je. U svoje dve prethodne knjige: "Treći talas Duha Svetoga" i "Kako imati službu isceljenja", izneo sam osam savremenih primera o delovanju teritorijalnih duhova. Ne želim da ih ovde ponavljam, ali verujem da će biti korisno da ih nabrojim:

1. Tajland. Talas obraćenja zahvatio je zemlju nakon što su misionari odredili da odvoje jedan dan u nedelji za duhovno ratovanje.

2. Urugvajsko - brazilska granica. Urugvajci koji su bili zatvoreni za jevanđelje na urugvajskoj strani glavne gradske ulice, a postajali su otvoreni kada bi prešli na brazilsku stranu.

3. Kostarika. Simptomi mentalne bolesti napuštali bi pacijentkinju kad bi doputovala u Sjedinjene Države, a ponovo bi se javili čim bi se ona vratila u Kostariku. Hrišćanskom psihologu Riti Kabezas jedan demon je rekao da su oni (demoni) teritorijalno ograničeni i da ne mogu da idu u Sjedinjene Države.

4. Navaho rezervat. Herman Vilijams (Herman Willijams), pastor Navaho alijanse, imao je ozbiljne fizičke simptome koji bi ga napuštali čim bi izašao iz rezervata. Duhovi koji su ovo izazivali bili su povezani sa vračom, koga su kasnije ubili.

5. Filipini. Lester Samrel (Lester Sumrall) isterao je zlog duha iz jednog stanovnika koji se nalazio u zatvoru Bilbid, što je za posledicu imalo promenu u prijemčivosti Filipinaca za jevanđelje.

6. Argentina. Omar Kabrera (Omar Cabrera), kroz molitvu i post, redovno je praktikovao službu raspoznavanja demona nad određenim gradovima, slamao je njihovu silu, te je kasnije nailazio na veoma slab otpor prema Božjoj sili za spasenje i isceljenje.

7. Koreja. Pol Jongi Čo (Paul Yonggi Cho) razliku u prihvatanju jevanđelja između Nemačke i Koreje pripisuje pobedama u duhovnom ratovanju koju su korejanski hrišćani izvojevali kroz molitvu.

8. Argentina. Edgardo Silvoso izveštava o naglom umnožavanju crkvi u poluprečniku od 100 milja od grada Rosara, nakon što je molitveni tim svezao silu duha Merigilda 1985.

Ističući ponovo da je moje proučavanje provizorno, odnosno oglednog karaktera, ovom prilikom ne želim da se upuštam u dokazivanje objektivnosti i verodostojnosti ovih slučajeva. No, izveštaje o njima podnele su osobe od integriteta i poverenja, koje su prikupile informacije od pouzdanih svedoka. Razlučivanje je neophodno kada se dublje prosuđuju ovakve stvari, ali ako bi došlo do toga da ovi događaji budu ozbiljnije i stručnije ispitani, morali bi se prikupiti dodatni podaci i činjenice. Evo još nekih izveštaja:

Grčka. Loren Kaningem (Loren Cunningham) iz organizacije Mladi sa misijom (Youth With a Mission) navodi događaj koji se odigrao 1973. Dok je 12 misionara bilo u trodnevnom postu i molitvi za Los Aneđeles, Gospod im je pokazao da treba da mole za pad (duhovnog) kneza Grčke. Istoga dana slične grupe na Novom Zelandu i u Evropi dobile su istu poruku. Sve tri grupe su poslušale i molile protiv ovog poglavarstva. U roku od 24 sata, došlo je do političkog prevrata i smene vlasti u Grčkoj i tim Mladih sa misijom po prvi put je mogao da propoveda jevanđelje na ulici.

Ikenston, Ilinois. Dok mi je držao doktorsko predavanje 1985., Džon Vimber (John Wimber) je naveo izveštaj pastora jedne od Vinjard (Vineyard) ckrvi, Stiva Nikolsona (Steve Nicholson). Stiv je služio na području Evanstona tokom šest godina, gotovo bez ikakvih rezultata. Jednom prilikom groteskna spodoba se pojavila pred njim i rekla mu:

"Zašto me uznemiravaš?" Potom se predstavila kao demon vračarstva koji nadlgeda to geografsko područje. Upustivši se u odlučnu duhovnu bitku protiv tog demona, Stiv je naveo imena ulica grada u tom okrugu i ispovedao da one pripadaju Božjem Carstvu. Duh mu je rekao: "Ne želim da ti prepustim toliko mnogo." Stiv mu je odgovorio da mu u Isusovo ime naređuje da napusti te teritorije. Duh se raspravljao sa njim, a potom je otišao. Istog časa, bolesnici su počeli da ozdravljaju. Nije prošlo više od tri meseca, a crkva se više nego udvostručila i broj ljudi se popeo sa 70 na 150, od kojih su gotovo svi bili obraćenici koji dolaze iz vračarastva. Gotovo svaki novi vernik morao je da bude oslobođen od demona u procesu spasenja.

[Apolonija]

Antoniusss kaže: Apolonija veruješ li u ovo???

Naravno da neverujem da čovek može biti opsednut "đavolom" ili "demonom"-jer demoni poseduju jako veliku količinu energije koju ljudsko telo nebih izdržalo.
Ono što stvarno opseda ljudsko telo su astralna bića i elementali.

[felix]

Apolonija kaže: Egzorcizam Pod egzorcizmom smatramo istjerivanje zlih duhova. Vrši ga egzorcist koji zapovijeda demonu da napusti žrtvu. Egzorcist naravno ne može tu zapoved deotvorno izvršiti svojoj neograničenom vlašću, nego mora govoriti u ime Isusa Hrista i uz njegovu pomoć. Iako egzorcizam zahteva od egzorciste najveći ulog i većinom naporno hrvanje između njega i demona, na kraju krajeva ipak je Hrist onaj koji ih izgoni. Katolici još uz to spominju ime i traže pomoć Marije i arhanđela Mihaela, koji mnogo znače u borbi s demonima. Pre nego se poduzme egzorcizam, mora opednutost nedvojbeno biti utvrđena - uz pomoć spomenutih kriterija. Kako ti kriteriji ne vode uvijek do jasnog rezultata, u tome se - neprimjetno od prividno opsjednutog dakle samo u mislima - izgovori poziv demonima da iziđu. Ako se nakon toga pokažu primjetni učinci, kao stanje transa, nemir, agresivnost, blasfemije, tada je to siguran znak za opsjednutost. Da bi egzorcist mogao izgoniti demone, mora si po općenitom mišljenju stvoriti potrebnu sliku, a to znači: obično mora znati broj demona, njihova imena i razlog njihova ulaska u čovjeka. Iz imena demona mora egzorcist nešto saznati o demonskoj personalnosti, što će ga uputiti u to kako će sa zlim duhom postupati. Mora se pojedinačno obraćati svakom demonu i istjerati ga iz žrtve. Razlog dolaska demona u čovjeka daje egzorcistu značajne upute u vezi sa strukturom cijelog slučaja. Pokazalo se da u stvarnosti često dolazi do upravo začuđujućih dijaloga između egzorcista i demonske strane ličnosti. Nerijetko se događa, kako je već rečeno, da nastupa više demona, koji se na posve različite načine služe opsjednutim kao sredstvom. Svaki od njih utiskuje opsjednutom vlastiti izraz lica, daje mu vlastitu boju glasa, pokazuje poseban karakter i specifičan svijet misli. Uzrok opsjednutosti može biti, između ostalog, kako priznaju demoni: pogođeni je kao dijete bio proklet, on ili njegovi preci su bili u kontaktu s magijom (opterećenje okultizma, posebno često pri egzorcizmima u evangeličkoj fundamentalističkoj sredini), ili je sam dozvao đavla ili je s đavlom sklopio savez. Kao posljednji uzrok opsjednutosti jamačno je i sam Bog, koji je u svojim neistraživim nakanama pripušta, kao što se to često izražava. U katoličkim krugovima prije svega se za ovo pripuštanje navode specijalni razlozi: opsjednutost je kazna za vlastite grijehe, ispaštanje za grijehe drugih ili kao dokaz istinitosti vjere. Primeri Prva pripovijest odnosi se na jednu zajednicu sv. Duha. Spiritualnost njihovih članova bila je poznata kao inspirativni izvor za pojavu karizmatičke obnove na području velikih evangeličkih zemaljskih crkava i Katoličke crkve. Derek Prince, koje je u ovoj zgodi odigrao glavnu ulogu, već je istupao u njemačkom govornom području u grupama karizmatičke obnove. Prince se za vrijeme jedne propovijedi, koju je držao za vrijeme nedjeljne službe Božje, odjednom osjetio na sasvim poseban način obuzet Duhom Svetim. Kada je propovijed bila na vrhuncu, pokazala je jedna žena, pianistica crkve, koja je bila udata za pastorovog sina, jednu neobičnu reakciju: zapala je u otegnuto zavijanje, bacala ruke u visinu i padala kao klada na zemlju. Prince je oslovio ženu: "Zli duše koji prebivaš u ovoj ženi, kako se zoveš?". Iz žene je uzvratio, nakon podužeg protivljenja, strašan ljudski glas: "Zovem se laž!" Prince je upozorio zajednicu da bi se moglo dogoditi da prema Bibliji (1 Kor 22) duh laži progovara preko čovjeka. Zatražio je od demona da napusti ženu. "Bila je to prava bitka. Demon se odupirao i oklijevao da ode. Ali poslije 10 minuta napustio je ženu dugim hroptanjem. Kada ju je napustio, ispao je ženi jezik iz usta, boja njezine kože poprimila je plavičasti ton i ona se bacakala". Kada su se poslije službe božje povukli u uži krug ljudi žena je dobila napad bjesnila. Trgala je odjeću sa tijela i pokušala razodjenuti ljude koji su naokolo stajali. Roditelji žene pričali su Princeu da su ova i njen muž dospijeli na "neobičnu stazu"; Prince je kasnije saznao o perverznim navikama u njihovim bračnim odnosima. Poslije dvosatnog egzorcizma otišao je i posljednji demon. Žena je podigla ruke i počela zahvaljivati Bogu za svoje oslobođenje. - Iz iste knjige još jedan primjer iz katoličke sredine. Događaj se zbio u Francuskoj. Nekom kapucinu, koji je često bio okupiran egzorcizmima, došao je neki industrijalac koji je patio od neobjašnjivih bolova u trbuhu. On se prije pet godina obratio. Ranije se predao crnoj magiji i sklopio savez sa sotonom da bi u punoj mjeri uživao život. Kapucin je protumačio ove trbušne bolove kao opsjednutost. Kada se nisu mogli otkriti nikakvi organski uzroci, pristupilo se egzorcizmu u prisustvu sestara i nekoliko drugih svjedoka. Kod tog i sljedećeg rituala zaklinjanja, dan poslije toga, dogodile su se začuđujuće stvari. Odaberimo neke: "Kod prvog znak križa čovjek se oteo ljudima koji su ga čvrsto držali, podigao se kao kuglasta munja u vis i velikom brzinom kroz zrak, bačen je natrag i opet je sjeo natrag na zemlju, s glavom blizu zida sa ispružnom lijevom nogom i desnom savijenom u koljenu, kao što izgleda netko tko se pnje stepenicama. U tom položaju nalazio se direktno prema slici Marije, koju je odbio. Kada je opsjednuti bio svezan i više ljudi ga čvrsto držalo, konopci su se razriješili kao čarobnom rukom i on je pobjegao u crkveni prostor". Konačno su ljudi sjeli na njega. Jedva su "zauzeli mjesto", čovjek se zajedno s njima podigao sa zemlje kao "začarani brod". Vratio se na zemlju, skakao i vikao: "Oče, ja sam izliječen!" Tada su se svi ljudi željeli ispovijediti, iako su se među prisutnima nalazili takvi koji to nisu prakticirali. Opsjednuti, međutim, nije bio konačno oslobođen. Poslije dva mjeseca sve je bilo kao i ranije. Nema obavijesti kako se stvar završila. - Kurt E. Koch također se iscrpno bavio problemom opsjednutosti, njegova odgovarajuća knjiga donosi obilje primjera. Sljedeći primjer on je sam doživio. Na jednom seminaru, koji je Koch držao na Filipinima u teološkoj školi, pristupio mu je neki mlađi čovjek koji se žalio na bolove u glavi i zamolio ga da zajedno s njime moli. Kada mu je Koch ispunio želju, mladi je čovjek bez svijesti pao na zemlju. Nakon toga su pristupili drugi dušebrižnici i učitelji. "Za vrijeme zajedničke molitve iz osobe opsjednutog najednom su progovorile strane osobe". Demoni su izjavili da ih ima 50 na broju. Kada im je naređeno da napuste žrtvu, povikali su: "Nećemo otići. Ovdje imamo jedan zadatak. Vi imate dobru školu. Želimo vam donijeti modernizam… Modernisti i liberali su naši drugovi". Iz podataka demona ustanovilo se da je bilo prisutno nekoliko modernista, koji su se uključili u nastavnički zbor. Mladi čovjek u stanju opsjednutosti poznavao je više jezika koje nikada nije učio. "Jednom prilikom citiran mu je na ruskom sthi iz Biblije, i tada je on odgovorio na tečnom ruskom jeziku". I svi ostali simptomi opsjednutosti bili su nedvojbeno jasni: vidovitost, natprirodne snage, sve je bilo tu - poneki put je bilo potrebno šest do devet ljudi da bi ga čvrsto držali. Dolazilo je do izražaja mržnje prema svemu što je bilo u vezi s vjerom. Demoni su i Kocha više puta napadali. Jednom mu je opsjednuti doviknuo: "Dr. Koch, ti si nas mučio u Francuskoj, mučio si nas u Švicarskoj, sada nas mučiš na Filipinima. Ostavi nas na miru!" Egzorcistička borba trajala je satima. Tada je mladi čovjek bio oslobođen. On se nije mogao sjetiti ničeg što se s njime događalo. - Metodički najbrižljivije dokumentirao jedan slučaj opsjednutosti poznati isusovac Adolf Rodewyk, o kojemu sam godinama vodio brigu. Rodewyk je kao dušobrižnik u lazaretu upoznao jednu bolesničku sestru, čije ga je povremeno poremećeno ponašanje dovelo do zaključka da se radi o opsjednutosti. Kada je obavio probni egzorcizam, izgubila je svijest i snažno odbojno reagirala na svetu vodu. I drugi znaci opsjednutosti bili su vidljivi. Poslije toga je Rodewyk, kao od biskupa postavljeni egzorcist, počeo vršiti svoju službu. Sestra je razumijela strane jezike, iako ih sama nije znala govoriti. Imala je sposobnost i vidovitosti. Ona je s đavlom sklopila ugovor, krvlju potpisan, na papiru na koji je bila priljepljena hostija. Za vrijeme zaklinjanja ispričala je da ju je njena baka kao dijete proklela. To je prokletstvo uklonjeno egzorcizmom krštenja, koji je na krštenju izgovorio svećenik, koji je pri tome bio mislima odsutan. Tako je već kao dijete bila opsjednuta. to se često odražavalo u izazovnom ponašanju, nesklonosti prema molitvi i u svetogrđu. Neke od tih podataka mogao je Rodewyk verificirati. Sve više demona je u nju ulazilo. Rodewyk ih je na kraju otkrio osam. Oni su rekli i svoja imena: Kain, Juda, Herod, Baraba, Abu Gosh, Neron, Belzebub, Lucifer. Oni se se za vrijeme egzorcizma dokazivali kao potpuno različite ličnosti. U tijeku vremena potvrdili su cijelu tradicionalnu nauku o zlim dusima i opsjednutosti. To su popratili svojim poukama, protiv svoje volje - po Božjoj zapovijedi - kao i svojim ponašanjem. Rodewyk je uspijevao katkada da ih progna, ali samo na kratko vrijeme. Oni su se uvijek ponovno vraćali, i to do smrti bolesničke sestre