Zvivi bili, pa videli...
Ako covek uskoro ne pocne da razvija svoje fizicke i mentalne sposobnosti u pravom smeru, docice do nekog vrha civilizacije gde ce svasta biti. Kotimo se kao virus, ne postujemo prirodu, ubijamo se diskretno i indirektno uzivajuci iskljucivo u sadasnjosti, bez vizije i plemenitog cilja. Aplauzi na sve strane, a glad seva, a ne znanje se gaji! Ne izdizemo se, vec sabijamo druge.... Bojimo se jedni drugih. Nismo prestali da ratujemo.
Covecanstvo je stiglo tamo gde je krenulo. Setimo se prvih SF-ova. Pogledajte danasnji SF! Jedno globalizovano drustvo. "Mi" kao Zemljani, a ne znamo za druge civilizacije.
Siguran sam da ce ova planeta naci put za svoj opstanak, ali ne znam dali smo mi tu ukljuceni. S' obzirom da se u sadasnjosti "zlo" ignorise radi onoga sto vredi, nije tesko pretpostaviti da kada ono preovlada toliko da izignorisemo dobro, mora doci do unistenja.
Umesto da uredimo planetu da bude "ki basta, bre", pravimo od nje terminatora.
Voleo bih da zivim 1000 godina. Da svi zive duze, nebi bilo toliko mladih koji se jos nisu "opekli", te zele sve odmah i sada i ponavljaju greske svojih predaka i to u mnogo brutalnijem obliku. Voleo bih da prvo mentalno, pa onda fizicki sazrevamo.
Ako uzimamo za sebe, a ne stvaramo.... 'di ce covecanstvo otici?
----------------
Bolja varijanta je, da se priroda tako postara, da stvori kontratezu danasnjem poretku. To bi moglo da nas vrati u neki balans.
Neverovatno je da upravo oni koji su ekonomski stabilniji i "razvijeniji" ne mogu da se zaustave u svojoj pohlepi. Upravo je to objasnjenje ne zrelosti uma nad telesnim.
Buducnost vidim kao coveka, koji moze da naseli ili uredi novu planetu gde ce se prosiriti ili kao coveka koji ce nauciti da se ne siri.