Tose Proeski - In memoriam

[Gazel_TR]

Hi everone i'm Gazel i'm Tose fan from Turkey.i'm so sad for him......He was perfect singer,great voice....i don't want to believe truts....

TOSEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEE EEEEE

[kristina-cica]

HAPPY BIRTHDAY!!!! JE t'aime mon coeur pour toujours!!!

[stefano81]

Dragi moji, svi koji volite i cenite to divno bice, zelim da vas obavestim da je pocelo potpisivanje peticije za naseg Tosicu, da mu se barem 5 minuta posveti na ovogodisnjem Eurosongu. On je sigurno to zasluzio. Dajem vam linkove i molim vas da se potpisete punim imenom i prezimenom i da prosledite dalje.
Hvala vam unapred, baknezi...

http://www.petitiononline.com/tose1/petition.html

[Tami80]

"Meni hvala nijedno,sto da cutim,tiho sapcem,
nemo patim,bol da skratim,
Meni hvala nijedno,sanjam proslost
a sat stao,
uklet usud po meni pao."

("Meni hvala nijedno" Tose)

[Selesta]

Dragi forumasi,
U ime Tose Proeski Fan Cluba vas molim da nas podrzite i da i vi potpisete peticiju da se deo programa ovogodisnjeg Eurosonga posveti Tosetu Proeskom,koji je na istom ucestvovao 2004.god sa pesmom Life.

Pokrenute su dve peticije - ova,koja je kasnije krenula se upucuje RTSu i na njoj smo sakupili 8337 potpisa,a na drugoj koja se upucuje Mr.Svanteu Stockseliusu,izvrsnom supervizoru Eurosonga smo sakupili 33.024 potpisa.
Peticiju su izmedju ostalih,podrzali i potpisali i Vlado Georgiev, Bojan Marovic, Goca Trzan, Kaliopi, Sergej Cetkovic, Marjan Stojanovski, Elena Risteska, Martin Vucic...

Podrzite nas - oduzece vam samo par minuta a nama ce mnogo znaciti.
Izgubili smo naseg Idola -pomozite nam da sacuvamo secanje na njega.
Unapred vam se zahvaljujemo
Tose Proeski Fan Club Srbija, Makedonija, BiH, Slovenija, Hrvatska i Crna Gora

http://www.thepetitionsite.com/1/tos...ki-on-esc-2008

[Sokica]

Pesma snimana u Londonskom studiju,bila premijera na Hrvatskom radijskom festivalu pre neko veče... ''The hardest thing''... Kad sam videla i čula isplakala sam se kao kiša...

Ako nisam dobro ukucala potražite na Youtube...

[olja80]

Dragi moji fanovi TOSETA PROESKOG zelim da vas obavestim da:"Promocija engleskog albuma Toše Proeskog održat će se u rujnu/septembru na Gradskom stadionu u Skoplju!"

a sad cu da vam malo pisem o TOSETU....vidim da nema puno toga o njemu...

Kobna nesreća koja je obavila tugom Makedoniju, a i cijelu Europu i dalje...

Utorak, 6:25 sati, 26 istopad/oktobar 2007 godine. Jutro koje je nepovratno promjenilo živote svih onih koji su barem jednom čuli glas makedonskog slavuja, kako su ga nazvali hrvatski mediji.
To zloćudno jutro skršilo je srca sviju onih koji žive u ovome dijela Europe (Balkanu).
Hrvatski internet portali, TV kuće i on-line izdanja tamošnjih dnevnih novina pustili su u eter najstrašniju vijest. Nitko nije vjerovao, ili pak niko nije htio vjerovati. Vrtjeli su se telefoni, prelistavale se sve moguće hrvatske internet stranice. Svi su oni kao najlošije glasnike potvrdili isto: Toše više nije sa nama. Prva vijest u svim dnevnicima na Balkanu bila je upravo ta.
A Toše je tog jutra žurio ka Zagrebu kako bi produžio razvoj svoje karijere i zakucao na svjetska glazbena vrata. Svojim novim luksuznim poklonom od sponzora "Porshe Makedonia" žurio je ka Hrvatskoj metropoli, gdje je imao veliki raspored obaveza.
Prijepodne gostovanje u najpopularnijoj televiziskoj emisiji na Hrvatskoj Nacionalnoj Televiziji HRT-u, ručak, pa ponovo put ka dalekim Istarskim gradom Pula, gdje je trebao snimiti spot za megahit "Igra bez granica".
Zajedno sa svojim prijateljem Gorgijem Georgievskim oko ponoći sjeli su u terenskog džipa "Volkswagen Touareg" vriedan 60.000 eura, i krenuli su iz Skoplja na put dug 900 kilometara. Putem su sakupili i menadžericu Liljanu Petrović kod Niša. Terenca je vozio Georgievski, iako nije bio profesionalni vozač Toše. Uostalom, najveća balkanska zvijezda i nije imao svog šofera, niti šminkera, tjelohranitelje, stilista. Imao je samo menadžera i silnu želju za uspjehom.
Trojac je bez problema stigao do zadne etape puta. Džip je ušao u Hrvatsku. Ostala su jos 330 kilometra do Zagreba.
Novoasvaltirani put, bez ijedne rupe. Prepreka je jedino bila noć i slaba magla, koja je u slavonskoj ravnici takoreci redovna pojava svakog jutra. Ali, na dva kilometara od naplatne rampe kod Nove Gradiske, na oko 150 kilometara od Zagreba, "touareg" je udario u zadnji dio kamiona koji se kretao ispred njega.
Po udaru, džip se zanio na lijevoj strani kolovoza, prevrnuo se nekoliko puta i zabio se u zastitu središnje ograde autoputa. Troje putnika "tuarega" odmah su prebačeni u Opću bolnicu u Novoj Gradiski. Za Tošu je bilo kasno. Silne povrede na glavi i gornjem dijelu tijela bili su kobni za život ovog ekstratalentiranog 26 - godisnjeg momka. Georgi sje zadobio povrijede vratnih pršljena. Bio je i u komi, ali njegov život nije bio u opasnosti. Menadžerica Petrovic iz nesreće je prošla nepovrijedjena. To sto je sjedila iza vozača spasilo joj je život.
Mala lijepa bolnica u Novoj Gradiški za tren je postala centar Balkana. Novinari, fotoreporteri, kamermani, tužni ljudi iz svih zemalja u regionu požurili su u ovaj mali slavonski gradić. Svi su htjeli vidjeti gdje je poginuo naš junak, da dodirnu barem dio onog što je ostalo na autoputu, da shvate zašto je sudbina bila tako surova prema mladom čovjeku.
Osoblje bolnice sa slomljenim glasom priznaje da se toliko prazno nisu osjecali zadnjih 12 godina, od kad je završio rat u Hrvatskoj. Samo kao primjer, za Novu Gradisku se priča da je odmah iza Vukovara najvise stradala u četverogodisnjem ratu. Svaki od gostiju u Novoj Gradiški kao da je očekivao da će doći netko od doktora, medicinskih sestarai saopćiti da se desilo čudo i da je Toše živ. Realnost je bila surova.
Dok su novinari pravili svoje najteže izvještaje u karijeri, u gradovima bivše Jugoslavije ista slika. Nova Gradiška nije bila izuzetak. Zapaljene svijece, cvijece, vijenci i druge igracke i suveniri krasili su travnjak kod zaštitne ograde na mjestu gdje se desila tragedija, kao i na svim gradskim trgovima. Sve radio stanice puštale su samo Tošine pjesme, koje je sa vremena na vrijeme prekinuo glas voditelja da još jednom podsjeti na strašnu vijest i da kaže još po neku informaciju o makedonskom slavuju. Topli listopadski/oktobarski dan nikad nije bio hladniji, a Sunce nikad nije bilo tamnije.
Samo sedam sata poslje nesreće, Toši je bila urađena obdukcija i to u specijalnoj improviziranoj prostoriji u Općoj bolnici u Novoj Gradiški,a ne u Slavonskom Brodu, gdje se uobičajno rade obdukcije. Izuzetak je bio urađen samo da bi se ubrzao postupak, kako je zatražila makedonska Vlada. Hrvati su htjeli da dostojanstveno isprate čovjeka koji im je osvojio srca sa svojom jednostavnošcu, šarmom, glasom i stasom.

Dok je bio živ, "dozvolili '' su mu da bude prvi na svim mogućim top-listama i puštali su ga javno u svojim medijima, što nije uspjelo niti jednom drugom izvođaču iz bivse Jugoslavije, a otkad je umro, sa najvišim policijsko-vojnim počastima ispratili su ga u rodnu Makedoniju.
Oko 20 sati već je sve bilo spremno da Toše posljednji put napusti Hrvatsku. Na stadionu u Novoj Gradiški, odakle je kovček pokriven Makedonskom zastavom poletjeo sa helihopterom, poslan od makedonske vlasti u Skoplju, bili su prisutni skoro svi sa hrvatske medijeske estrade.

Toni Cetinski rekao je da Bog uzima samo najbolje. "Moj bratko je otišao prerano, mnogo prerano, jos ne mogu vjerovati da ga nema", rekao je Cetinski. Antonija Šola jedva je mogla otvoriti usta kako bi rekla nekoliko riječi o svom bliskom prijatelju Toši.

"Naše dvije zemlje izgubile su najveceg prijatelja", napisao je hrvatski premier dr. Ivo Sanader makedonskom kolegi Nikoli Gruevskom.
U makedonskim ambasadama u Zagrebu, Beogradu, Sarajevu i ostalim gradovima bila je otvorena kniga žalosti, u kojoj su građani masovno ukazali posljednju počast svom idolu.

[olja80]

Sada se smatra da se Tošetu Proeskom najbolje može uzvratiti time da se dovrši delo na kome je on insistirao i sam neposredno radio. Reč o njegovom zavetu. Sanjao je da se Bogu pomoli u novom Preobraženskom manastiru, da kada posećuje svoje rodno Kruševo u njemu nađe mir i sabere snage za nove nastupe pred poštovaocima svoje pesme. Izdašno je pomagao gradnju, ne sa namerom da podigne svetinju sebi u čast, već u slavu - Božju. I u tome se na svoj način ogledala njegova skromnost. Svi su izgledi da mu se grob u kruševu neće skrnaviti, kako bi se njegovi posmrtni ostaci preneli u manastir. Većina želi da se njegov mir nikako ne remeti. A ako već neko želi da zapali sveću na pevačevom grobu i ostavi cvet, naći će ga.

Dobrovoljna pomoć za Manastir Toše Proeski


"Ovdje sam počeo, ovdje ću i da završim". Ove riječi koje je Toše rekao u manastiru Sveto Preobraženje kraj Kruševa, kojeg je sam gradio, danas su postale istina.




Njegov duh je bio prisutan nekada. U njegovu čast, stotine ljudi produžujući njegovo djelo, dobrovoljno učestvuju u gradnji manastirskog konaka.

"Ima tu oko 100 radnika, svi dobrovoljno što žele da pomognu i što žele da produže djelo mog bratunčeta, Toše Proeski" reče Toše Proeski, Tošin bratunčed.

"Uzbuđeni smo, svugdje su slike Toše Proeski, sve govore za njega. Imam jedan osjećaj da je cijelo vrijeme tu sa nama i da gleda odnekud." izjevio je Nikola Avramoski, žitelj Kruševa.

"Svi žele da dodju, ima jako mnogo radnika, nema posla za sve. Mijenjamo se i lijepo je, svako želi da dodje da pomogne", kaže Zoran Nikoloski, žitelj Kruševa.

Bilo je ljudi iz cijele Makedonije.

"Nadam se da će i drugi iz drugih gradova ubrzo pomoći da se izgradi manastir u njegovu čast budući da znamo da je ovo njegov dom" izjavila je Marina Georgijeva, žiteljka Bitola.

Planira se da manastir bude u potpunosti sređen do praznika Sveto Preobraženje 19-og avgusta, kada se planira veliko obilježavanje ovog dana sa gostima iz cijelog Balkana.

Momentalno se izgrađuje ikonostas za crkvu od mermera, a freske će najvjerovatnije crtati majstori iz Rusije i Ukrajine.

"Njegova najveća želja je bila ikonostas da se izgradi i on je naručen prije vise od godinu, godinu i pol da se izgradi" kaže Nikola Petreski član upravnog odbora manastira.

Intenzivno se radi na putu do manastira dužine tri kilometra, koji treba da započne da se asfaltira za nekoliko dana, a danas je počeo da se gradi put do mjesta iznad manastira, kada treba da bude izgrađen krst visok 33,5 metara, isto tako velika Tošine želja.

Na mjestu 1.690 metara nadmorske visine, koje se nalazi oko pola kilometra od manastira Sveto Preobraženje, kojeg je gradio Toše, biti će izgrađen krst visine 33,5 metara, koiko je godina imao Hristos.

"Kačio se tu, širio ruke, kao krst pravio i uvijek je svima govorio "čale", njegov otac, da ima da naprave krst i evo Tošina želja se ispunila", kaže Anastas Proeski, Tošin stric.

Budući da će krst biti namjesten na jednoj od najviših tački na ovom regionu, odakle se vidi i Solunski zaljev, moći će se vidjeti skoro na jednoj trečini teritorije Makedonije.[/b]

Пуштен патот до манастирот Свето Преображение

Zelja je ispumnjena. Jedna od Tosinih zelja je zazivljela sa jucerasnjim pustanjem u uporabi puta do manastira sv. Preobrazenje koje se nalazi nad Kruseva, gde se Tose bez rezerve zalagao i gdje je prolazio svoji duhovni mir.
Ovo je sinoc rekao premijer Nikola Grievski kad se pustao put. Put je dug 3km a sirok 5.5m i gradila ga je hrvatska tvrtka Konstruktor inzenjering a novac je dalo ministarstvo za transport i vrske na republiku makedoniju.
Pustanje puta simbolicnog nacina otvaramo put vjere, kao preduslov za ugradjivanje morala naseg sistema vrednosti.
To je najbolje znao Tose. Bio je veliki vjernik i covek sa velike moralne kvalitete. Njegovo djelo potvrdjuje njegovu licnost i pretstavlja primjer koji mi moramo slediti u izgradnji tolerantnije i humanije okruzenje koje se temeli ljubavi, solidarnosti, cast i iskrenost, rekao je Gruevski ispred veliki broj vjernika i gradjana koi i sinoc, nekoliko dana nakon praznika, opet se sakupili da odbjeleze ostvarivanje Tosinog sna..

[olja80]

Rješenje za memorijalni centar Toše Proeski

Spomen kuća ili memorijalni centar za Tošu, obuhvata najkarakterističnije elemente njegovog života: autentični izgled doma u Kruševu, glazbeni studio u stanu u Zlokućanima, njegovi lični predmeti, glazbene nagrade, kolekcije ikona, automobil Buba, sve što pretstavlja njegov lik i djelo.

Ovo je opis rješenja koje je odabralo ministarstvo kulture po objavljenom međunarodnom konkursu za spomen kuću Toše. Pobjednicko rješenje u formi kriza gledano odozgo djelo je arhitekata Dejana Sekuloskiog, Dejana Spasenoskog i Ilije Bozinoskog.

- Tražili smo rjesenje za mjesto koje nece biti posjećeno samo danas, dok su emocije jake, već i nakon 10-15 godina, sa djecom i unucima. Treba napraviti memorijalni centar, druženja, posjete, zadržavanje... - izjavio je član žirija, slovenski arhitekt Tomaz Kancler.

Na međunarodnom konkursu pristigla su 10 rjesenja, koja bi se izgradila sa čvrstim temeljima kao spomen kuća ali i kao mjesto koje po svemu treba posjećati na memorijalni centar Toše.
Memorijalni centar bit će izgrađen na 870 metra kvadratnih, a početak gradnje bit će za dva mjeseca.


PROBLEM SA IZGRADNJU TOSINU SPOMEN-KUCU

Vlasnik spornog objekta "Motelce" kod Gumenje trazi da mu se plate 150.000 eura.
BITOLA-Po sinocne reakcije gradjana Kruseva koji su nas informirali za formiranje Inicijativmog odbora koji trazi podrsku svih gradjana Republike Makedonije sa jedan cilj da se sto prije rjese imotno pravnih odmosa s vlasnikom objekta "Motelce" kod Gumenje, dok se to ne rjesi ne moze se zapocjeti sa izgradnjom spomen kuce. Javio se vlasnig spornog objekta Pece Panovski iz Bitole koji negira obvinjenja da je on kriv sto izgradnja jos nije pocela.
Ja ne smetam oko izgradnje-kaze Panovski nakon informavije da je on vlasnik tog objekta, gde treba zapocjeti izgradnja spomen kuce, on trazi nerealnu sumu novca. Panovski objasnjava da kao bivsi Tosetov prijatelj prvi dao suglasnost ideju za izgradnju spomen kuce, zatim je potrazio procjenitelj da procjeni objekt. Nakon procjene je zatrazio 70% od procjenjene sume. Objekt je procjenjen na 150.000eura.
Panovski kaze: Ne trazim da novce kao sto smo se dogovorili za buduci izgubljen biznis. U taj objekt za ovih 7 mjeseci sigurno bih zaradio taj novac koji sad trazim"

Najvece svijetske face ne mogu se porediti sa nasim Tosom !


Spot " The Hardest Thing " predstavlja Tosu u prvom redu sa osobne razine – kao covjeka koji je o svemu imao vlastite stavove, kao velikog humanistu u samostanu koji je gradio, kao emotivnog strica koji je uzivao u igri sa svojim necacima, i naravno, kao izuzetno nadarenog muzicara za vrijeme stvaranja i snimanja na Jamajci, pri druzenju sa muzicarima te, na kraju, na pozornici, gdje je cesto pjevao ispred mase od vise desetina hiljada ljudi.

Njegov mega hit " The Hardest Thing", objavljen ovog ljeta, osam mjeseci nakon tragicnog odlaska i ove se sedmice nalazi na vrhu ljestvice. Njegova popularnost na Balkanu najbolje se vidi iz podataka da su se na Adria top 20 iza njegovog singla nasle mnoge face svijetskog showbiza poput Rihanne, Madonne, Mariah Carey i mnoge druge.

Djelic Tosine izuzetne karizmaticnosti, scenske posebnosti, glasovne savrsenosti i opcenito nenadmasivog cara njegovi obozavoci mogu jos jednom dozivjeti u emocijama spota "The Hardest Thing".

Toše je od danas zvanično, na www.mtvadria.com PRVI na obje liste: Adria TOP 20 i PureAdria Chart

Lestvice (Top 20)
19.07.2008


1 (3) TOŠE PROESKI - THE HARDEST THING
2 (1) RIHANNA - TAKE A BOW
3 (4) GABRIELLA CILMI - SWEET ABOUT ME
4 (2) COLDPLAY - VIOLET HILL
5 (11) MADONNA - GIVE IT 2 ME
6 (7) MARIAH CAREY - BYE BYE
7 (17) LAKA - POKUŠAJ
8 (15) MAROON 5 ft. RIHANNA - IF I NEVER SEE YOUR FACE AGAIN
9 (5) TING TINGS - THAT'S NOT MY NAME
10 (6) SAM SPARRO - BLACK AND GOLD
11 (9) EDO MAAJKA - GANSI
12 (8 ) SARA BAREILLES - LOVE SONG
13 (10) USHER - LOVE IN THIS CLUB
14 (12) MGMT - TIME TO PRETEND
15 (18 ) ENRIQUE IGLESIAS - CAN YOU HEAR ME
16 (13) PANIC AT THE DISCO - NINE IN THE AFTERNOON
17 (20) N.E.R.D. - EVERYONE NOSE (ALL THE GIRLS STANDING IN THE LINE FOR THE BATHROOM)
18 (14) MELEE - BUILT TO LAST
19 NEW KID ROCK - ALL SUMMER LONG
20 NEW JORDIN SPARKS ft. CHRIS BROWN - NO AIR

sad je trenutno na 4 mestu...imate gore link pa mozete i vi glasati a kad smo kod gladanja ima jos:
a ovde se glasa: http://www.davorin.ba/muzika/2008.asp
Mislim da bi Toši bilo drago da dobije Davorina, kada je Toše dolazio u Sarajevo na koncert i kako je položio cvijeće na spomen ploči pokojnog Davorina, čije ime nagrada nosi...

[olja80]

A sada samo neka dobra dela koje je TOSE cinio, kazem neka posto ih ima jako, jako,puno za koja mnogi neznaju....

Dragi moji forumaši, znam da ste tužni... ali, prvo pročitajte ove stvari o Toši, koje sam saznala od dragih prijatelja, također Tošinih fanova:
Priča 1 (19.10.2007):
Mala Milena bila je teško bolesna. Kao beba je imala karcinom na karlici, a onda su joj od citostatika otkazali bubrezi. Tako je ostala stalno vezana za krevet i bocu kiseonika.
- Jednom prilikom, imala je samo tri godine tada, gledala je televiziju kao i obično jer nije ništa drugo ni mogla iz kreveta i ugledala je Tošeta. Pevao je na koncertu. Tužno je zaplakala i rekla: „Jedina mi je želja da jednom i ja odem na njegov koncert, pa posle mogu da umrem“. Mnogo smo se rastužili. Nismo znali šta da kažemo. Za roditelja je to strašna rečenica, a ona tako mala... - i sada, mnogo godina posle tog događaja, tužno priča otac Branko. Posle kratke pauze, nastavlja da prepričava neverovatan događaj kako je Toše saznao za to. Oni su, naime, ispričali prijateljima koja je Milenina životna želja, a ovi prijatelji su opet svojim poznanicima u kafiću prepričavali. Slučajno je Toše baš tog dana prolazio kroz Negotino i tu u kafiću saznao kako je jednoj teško bolesnoj devojčici želja da upozna njega. Istog momenta se raspitao gde je njena kuća i krenuo tamo.
- Toše se pojavio na našim vratima. Nikada nećemo zaboraviti taj dan. Skamenio sam se od uzbuđenja i nisam mogao da izgovorim ni reč. I Milena je zanemela, a odmah zatim je počela da vrišti od sreće, skočila sa kreveta i povukla sa sobom i crevo od boce. Ne obazirući se na to, skočila je Tošetu oko vrata. To je i za nas bilo kao u bajci, a kamoli za nju - priseća se Branko.
Od tada je svraćao kod njih kad god je mogao. Tačnije, svraćao je kod male Milene, i gde god bi se ona zadesila, pošto se zbog bolesti „seljakala“ po bolnicama, on se pojavljivao. - On je njoj ulepšao život. Dao nam je svima smisao. Milena ga je zvala na mobilni čak i dok je na koncertima. Jednom je direktno sa koncerta na trgu u Skoplju otrčao u bolnicu da je vidi jer ga je ona nazvala. Ona je umrla u sedmoj godini, 2000. Od poznanika smo čuli da bi Toše kad god prođe kroz Negotino svratio na njen grob - kažu Milenini roditelji, koji iako imaju sina Vaska, kažu: „Pre tri dana izgubili smo sina“.


Priča 2:
"Za mene Toše će uvijek biti živ. Uvijek kad poglednem u svjetlinu, beskrajno sam mu zahvalna, jer da nije bilo njegove humanosti, možda bih živjela u mraku. Zato ću vječno nositi uspomenu o njemu", kaže 19-godišnja kruševčanka Ljupka Taleska.
Za porodicu Taleski iz Kruševa su nezaboravne pomoć i potporu koje im je dao Toše i neizmjerno su zahvalni jer bez njegove humanosti, Ljupkin vid bi možda bio još više pogoršan.
"Presađivanje rožnice oka u poznatoj ruskoj bolnici "Fjodorov" za nas je bila preskupa operacija. Ne bismo mogli skupiti novac. Vijest o mom problemu i problemu moje porodice se brzo proširila kroz Kruševo i tako je stigla i do Tošeta. Odmah se je angažovao da nam pomogne. Donacije je obezbeđivao preko akcija koje je organizirao sa njegovim drugovima i kolegama u skopskim kafićima gdje je i sam, u ulozi kelnera, privlačio mlade", kaže Ljupka.
"Vjest o nesreći saznali smo u Moskvi. Nemam riječi sa kojima bih mogao opisati bol koju smo osjetili. Primjetili su je i ljudi oko nas. Pitali su nas što se dogodilo jer su nam lica odjednom potamnila", kaže Ljupkin otac, Tome Taleski.
Još kao učenici sedmog razreda Ljupkin vid je bio oštećen, a to su prvo primijetili učitelji, jer je ona imala problema u praćenju nastave.
"Alarmirali su moje roditelje da sa table ne m