Meni ni jedno ni drugo nije toliko blisko, zaista, skroz sam na neku levu stranu od toga... but... Nikad mi to nije bilo nesimpatično, naročito zbog toga što to predstavlja deo folklora moje zemlje, ali od kako imam utisak da je ta neka seljadija koja se ne može nazvati muzikom, već najobičnijim tandrkanjem preplavila sve živo, nešto su mi se i te trube ogadile, ali skroz... toliko da ne mogu više da iskuliram ni one virtuoze i naše orkestre koji su u svetu priznati, ni svadbe, ništa. Poštujem, ali nekako se sklanjam od toga i ne prija mi. Tamburaši su nekako tananiji, kulturniji, nenametljiviji pa su mi samim tim simpatičniji, iako ni njih ne slušam

Kada čujem takvu muziku ne stvori mi se i protiv moje volje slika zadriglog čoveka sa masnim brcima kako sere u kukuruzu ili vonja na pivo, kao kad čujem te trube

pa ću, eto, da bih glasala, glasati za tamburice
