Početkom XX veka, plivanje je za žene postalo malo lakše: teški ogrtači zamenjeni su kombinacijom haljina (naravno, neprozirnih) i pantalonica do zglobova, koje najviše liče na današnje helanke, a odbačeni su rukavice i šeširi.
Ipak, žene se posle kupanja nisu opušteno “izvaljivale u ležaljke”, već su vreme posvećivale cedjenju haljina-kostima. Omiljena boja kostima bila je crna.
Koliko je surov bio taj dress-code, pokazuje i slučaj australijske sinhrone plivačice Anet Kelerman: 1907, ona je gostovala u Sjedinjenim Državama i usred nastupa ta “podvodna balerina” je uhapšena - zbog “nepristojnog otkrivanja”. Ona se, naime, “usudila” da otkrije ruke, noge i vrat!
Australijanka se usudila da učini još jednu nezamislivu stvar - ona je, zaista, plivala, za razliku od svojih savremenica koje su se na kupanju isključivo “brčkale”, držeći se za užad privezanu na obali. Žene su počele da se bave plivanjem kao sportom tek 1915. godine!
Prvi korak napred dame su na plaži napravile kad su “helanke” zamenile dokolenicama, a novi “proboj” bio je kad su, dvadesetih godina prošlog veka, konačno bosonoge kročile na pesak.
Kostimi su sve više ličili na kratke “noćne haljine”, sa obaveznim donjim delom, ali samo do kolena.
Izmedju dva svetska rata, dogodio se pravi “bum”: na tržište je izbačen jednodelni kupaći kostim!
Donji deo tog kostima izgledao je kao današnji šorc, a žene su na plaži konačno bile (prilično) oslobodjene dotadašnjih “skula”.