Kako se uzme, imam dva mobilna, i jedan mi je uvek mi je pri ruci, nigde ne idem bez njega, baterija i kredit su uvek u pozitivi, prosledjujem pozive sa jednog na drugi
"Fiksnih" telefona, baza, i slušalica za baze koliko imam, i koristim stid

me da kažem, mislim da mi nećete verovati, a i mrzi me da brojim...
po tome bi se moglo zaključiti da sam zavisnik od telefona
ali po načinu koliko ih koristim baš i ne
razgovori preko moba su mi stvarno kratki:
- dal' si kući ?
- jesam
- hoćeš li biti za 1/2 sata
- hoću
i gotova priča. Ne mogu da zamislim sebe da nekog "davim" 5, 10, ili 15 minuta, a da ću ga (ili je) videti u neko skorije vreme. Ako ništa drugo, veći je užitak to raditi uživo nego preko tel. slušalice. Manje i košta, mada je to relativno, pošto ne volim odlaziti praznih ruku kod nekoga, naročito ako to baš i ne činim često

... dešava se
Logika je jednostavna, više će imati koristi i od najobičnije sitnice, nego od petominutnog razgovora, koji ćemo svakako povesti.
Druga stvar: mobilnom obavezno isključujem zvono (vibru jako retko uključujem) noću, i na svim mestima na kojima nije prikladno da se čuje (crkva, biblioteke...)
Mislim... za 1/2 sata ili sat neće biti smak sveta - nek se strpi malo.
Uostalom šta bi bilo da nemam mobilni, ili da ga redovno zaboravljam.
I zadnje, mada ništa manje važno - niko me nije nikada video da vozim, i pričam, niti će me videti
Dakle ne smatram da sam telefonski zavisnik, ako mi nije potreban da obavim neki posao, a njegovim korišćenjem neću uštedeti vremena i novca, neću ga koristiti.
Ako nekoga mogu da posetim, a znam da mu pritom neću smetati, nazvaću ga, i reći da dolazim. Ako nekog ne mogu posetiti, zbog daljine, i dužine puta... normalno da ću ga nazvati, bolje i takav kontakt, nego nikakav. Ne mislim da sam zbog toga postao tel. zavisnik, pa i ključeve, dokumenta i novac nosim uvek u džepu, i niko mi ne kaže da sam ovisnik o njima.
Da ne zazvoni ni jedared u toku dana, verovatno bi primetio.
Dal' bi mi falila njegova "zvonjava" ? Ne, falilo bi mi verovatno novaca, pošto dobar deo posla završavam preko njega (uglavnom mene zovu) i glas neke drage osobe koja je stotinama kilometara daleko.