Citat:
Sunny kaže:
Hm, baš me je tema zainteresovala i pročitao sam je od početka. Baš je potrajalo. I nisam našao zadovoljavajući odgovor.
Kao prvo, niko nije rekao šta je prevara.
A ostalo proizilazi iz tog odgovora.
Da li je prevara samo sirovi  ili emocionalna veza  ili flertovanje i nabacivanje  .
Devojke, zamislite da vaš partner dane provodi u društvu druga, piju, puše, pričaju masne viceve. To nije prevara, ne? Ili, kada vi provodite sate sa koleginicama u ogovaranju. Isto? A šta kada bi ukrstili, da, moje dame, provodite sate sa drugarem ili vaš voljeni provodi sate sa koleginicom sa posla. I da još neko nekoga tu masira?
Momci, zamislite da vam udata koleginica sa posla okrene leđa i kaže da je izmasirate. I to redovno, svakih par dana, pred ostalim kolegama. Odbili bi ste ili prihvatili u ime dobrog prijateljstva? Vi varate, ona vara ili oboje varate svoje partnere. Ili niko ne vara, jer vam se u glavama ne dešava ništa što vuče na emocionalnu vezu i fantazije.
Kada se vaša druga polovina sredi tako da se za njom okreću i zvižduću, da li sijate od sreće što ste deo toga, ili režite na sve, pa i na tu polovinu jer mami druge na greh, ne skriva se samo za vas.
Da li imate poverenja u svoje partnere da u komunikaciji sa drugim ljudima neće preći neku zamišljenu liniju, da će znati gde ste je povukli. Da li je prevara kada partner pređe tu liniju, ili kada vam ne kaže i sakriva nešto što još nije preko te linije? Gde je ta linija? Gde počinje da boli, gde se gubi poverenje?
Poznajete li sebe, znate li gde će vas zaboleti? Znate li gde je linija ljubomore, a gde stvarne prevare?
Puno pitanja bez jasnih odgovora. Ne znam ih i jako me zbunjuju.
Kada sam u vezi, ne radim ništa što mislim da bi povredilo osobi sa kojom sam. Ne radim ništa što ne bih radio da je osoba sa kojom sam u vezi kraj mene. Ne radim ništa što ne bih prihvatio da i ona radi. Pokušavam da budem jako pažljiv, ali... put do pakla je popločan dobrim namerama.
Moram još nešto da primetim što mi nije jasno. Kada sam u vezi, mnoge devojke otvoreno flertuju sa mnom, a znali smo se i pre toga i posle. Ne znam šta ih spopada. Kada mi se veza raspadne, one su opet one stare, mrtve - hladne  . Kao da ih "pali" šansa da nekoga navedu na preljubu. 
|
Ok, evo ja mogu pokušati da definišem ponešto od onoga što sam već rekla...
Prevara počinje onda kada to počinjemo da osećamo.
Nekom je fitilj duži, nekom kraći, pa s obzirom na to je i nemoguće utvrditi opšte pravilo.
Moj muž ima blisku saradnicu sa kojom vrlo često putuje, provode zajedno dane i sate.. I šta sad? Ja bih mogla da gunđam, da zelenim, da proveravam, ali mi ne pada na pamet.
Mene kolege masiraju, a i ja njih kad se koji požali. Putujem sa njima, spavam po hotelima, danjivam i noćivam sa njima... Dešava se u nekim periodima da sam više na poslu, nego kod kuće... A dešava se da mi neki kolega dođe kući, i masira me, i to pred mužem...
Ne zvižduću nam, i ne okreću se za nama kao što se to ranije dešavalo

, ali ja volim kad je on skockan, a znam da i on voli kad ja lepo izgledam...

Naš ugovor je jasan... Zajedno smo zbog sebe, ne zbog "sveta" i onoga što drugi mogu da pomisle o nama dok nas analiziraju. Tako da pojam "rogonje" zbog kojeg mnogi prožive život puni strepnje, kod nas jednostavno ne pali, ne funkcioniše.
Za mene će kraj veze biti onda kada mi on kaže da me više ne voli, i da ne želi da bude sa mnom. I obrnuto.
I ne smeta mi ukoliko je on pre svega ličnost sam za sebe, čak mi je drago zbog toga. I srećna sam što i on tako razmišlja, pa sam zaista u prilici da sebe nazovem slobodnom osobom koja je u vezi.
Ne idemo okolo i ne prevrćemo se s kim stignemo. I pored te široke slobode kretanja i ponašanja sve je ok, sjajno je. Nemam problem sa dopadanjem, sa sviđanjem, sa duhovitim i inteligentnim udvaranjem, sa upoznavanjem, sa razmaštavanjem... dokle god to nije prevara po mom ličnom aršinu.
Mislim da su realna, prava, velika iskušenja testeri na kojima se ljudi samospoznaju, na kojima mogu zaista proveriti sebe, svoj odnos prema odgovornosti, prema prevari.
'Bem li ga... Nekog je muvao Mića u šestom osnovne, a posle se ista udala za prvog koji je povalio u trećem srednje. Lako je biti veran kad te niko neće.
A kad ti se u život ušniravaju čudesa, treba biti majstor, pa ne zapinjati u takvim cipelama... Znati vezati mašnicu, podvrnuti čvor, ili dopustiti da te cipelice ponesu u Oz... Pa zašto i da ne, ukoliko se u njemu krije sreća?