|
Odgovor: Otrgnuto od zaborava! -
30.06.2008, 06:42
Pa sad cu da pokvarim...boca vina i dobro kartanje su ucinili svoje,obicno se ne kockam,a nisam ni ziheras,ne verujem dobrim kartama jer covek preko puta mozda ima bolje,zato i ne igram karte,igram igraca,pratim njegove pokrete,mimiku,spojene obrve,ples za stolom...
ostaju mi u secanju mesta,restorani,bioskopi,pjerovi koji zalaze u talase,ostaju u secanju pesme,gitare i nasmejani svirci,pijani becari i devojke u kratkim haljinama,neke lepe,neke ne dovoljno harizmaticne...suncana jutra i uspavanka za budjenje,lavez pasa,miris jutarnje kafe,osmeh uz jutrenje...
i vise ne verujem sebi,postajem sebican jer nisam verovao kad sam trebao ili sam mozda isuvise verovao...lagati sebe je cin koji nije tesko ispuniti,kao pas kome jadac bude ceo svet,jedna kost moze tako usreciti zivo bice na ovom svetu,a da ne govorimo o parcetu mesa...to je vec druga prica,lesinari se ne zadovoljavaju belinom sivila,oni traze krv i poslednji trzaj,poslednju nadu u spasenje...nisam od njih,ne volim da prikujem nesto sto je na dnu,zeleo bih da ispliva,da ga vidim na povrsini,vazduh dobija na tezini tek kad ispuni pluca...
ja sam pre neki cetvoronozac,za trk spreman,od lovca razdvojen...odavno nisam lovina,plasi me zov truba...odavno nisam lovac,ne uzivam kad omamim zrtvu...samo se nadam da jeleni ne umiru sami...pogled ravan Vojvodjanskoj zitnici...odjek urlika izgubljen u ravnici...ne...jeleni ne umiru sami...samo sami lece izgubljeno...
Not all treasure is silver and gold, mate.
|