kad sam bila bas klinka, ono negde do 5. osnovne, glavna preokupacija bila mi je da se sa drugarima zabijem na cosak gde smo se stalno igrali i tamo budem ceo dan, izuzev rucka koji se neretko pretvarao u uzinu koju sam dobijala kroz prozor od dede

nisam bial neki knjiski moljac kad sam bila dete

ali sam gutala Mikijev Zabavnik kao luda, svake srede sam slala dedu na trafiku da bih bila prva u selu koja bi imala broj

ali doduse, za mene se jedan broj rezervisao svakako
i znam da nikad nisam bila bez muzike.. secam se, Boze moj, da je to prvo bio Billy Idol i Madona, kad sam bila jos zabaviste, majka moja lepa me je ucila od malena

a posle, pocela sa Dr. Igijem i Funki Dzijem.. i ostalo tako svasta sto je obelezilo devedesete..
i secam se, negde oko 6. razreda, ja dolazim do kasete grupe "Generacija 5" i od tada pocinjem da przim po rocku

tu negde sam i gitaru pocela da sviram

i bila sam freak za tehniku, jos kao dete od 3 godine, znala sam da rukujem videom i teveom, sto preko dugmica sto preko daljinskog

i onda bih se uspentrala na sto koji je speshl za mene bio priblizen ormaru gde je bio TV sa videom, pustial kasetu gde je Billi pevao "Money, money" i ja bih onda gola skakala po stolu i pevala "Mone mone"

i nije bio Brus Vilis, vec Bu Vilik

govorili su mi da sam izuzetno nadareno i inteligentno dete (e da dozivim da ih razuverim sa 20

) i naucila sam da citam i pisem, cirilicu samo doduse, sa 5 godina..
nikad me aktivno bavljenje sporta nije zanimalo, osim jurcanja po ulici.. i naravno folklora, koji sam igrala od svoje sedme pa do petnaeste godine.. dok se KUD nije raspao..
u principu, bila sam aktivno dete koje je bilo svuda i na sve strane..
