Dok me držalo ono đuskanje od 3 dana dok ne završim, nisam osećala ništa. Ni nogice ni rukice ni krilca ni kljun

utrnem načisto. Jbte uvek se setim onog prvog dela Spyro zmajčeka za Soni

tragedija. Organizujem krečenje, pouzimali odmore i kum i ja, mi smo kao glavna snaga, dete i babe lansiram na putešestvije i u sred onog krša udri po Spajri dok nam se lica nisu izjednačila sa bojom opranih zidova

Ulazili ljudi i izlazili, krstili se, svrate pre posla pa posle posla, a mi u istom položaju... a od teksta samo čuješ "Sad sad sad motaj motaj motaj leti leti letiiiiiiii... e jebi gaaaa

ili JEEeeeeEEEEEEE!!!!

To krečenje se nekako završilo, al' ovo se i danas prepričava
