Pogledavajući očajno na sat i već gotovo siguran da njegov zaposlenik sigurno neće stići na vrijeme da završi izvještaj koji bi trebali prezentovati na sastanku, šef se odluči da ga nazve kuci...
- Zdravo! – odgovori šaptajući jedan dječji glasić.
- Zdravo. Jel’ ti tata kući?
- Da... – odgovara šaptajući.
- Mogu li s njime razgovarati?
- Ne – odgovori klinac vrlo tihim glasom.
Već pomalo ljut, šef pokuša razgovarati s nekom drugom odraslom osobom:
- A jel’ ti tamo mama?
- da...
- Može li ona razgovarati sa mnom?
- Ne. I ona je zauzeta.
- Jel’ još neko tamo?
- Da... - šapće.
- Ko?
- Jedan policajac
Pomalo začuđen šef nastavi govoreći:
- I šta tamo radi taj policajac?
- Razgovara s tatom, a mama je s jednim vatrogascem. Odgovori još uvijek šaptajući.
Osjetivši veliku zbunjenost s druge strane telefonske žice, šef ga upita sav preplašen:
- Odakle dolazi sva ta buka?
- Helikopter.
- Helikopter?
Eh, da. On je dio ekipe za potragu.
- Ma šta se to tamo dešava?
A glasić će šaptajući i kroz smijeh:
"- Traže me...!".
