Sedeo sam za radnim stolom, kada sam se setio da treba da obavim jedan razgovor preko telefona.
Nasao sam broj i nazvao ga.
Neko je sa druge strane digao slusalicu, „Hallo?”
A ja sam ljubazno pitao, „Ovde Milan Jovic, mogu li molim Vas da razgovaram sa Lidijom?”
Odjednom mi je tip zalupio slusalicu!
Nisam mogao da verujem da neko može da bude tako nepristojan.
Potražio sam Lidijin telefon preko informacija i pozvao je.
Slučajno mi je dala pogresne zadnje dve cifre.
Nakon što sam zavrsio sa Lidijom, primetio sam na mom stolu papiric sa pogresnim brojem.
Nazvao sam ga još jednom.
Kad mi se ista osoba javila, proderao sam se „!@#$!” i zalupio sam mu slusalicu.
Pored njegovog broja telefona napisao sam „Kreten” i odlozio sam papiric u ladicu od radnog stola.
Svakih par nedelja, kada sam placao racune, ili kad bih imao stvarno los dan, pozvao bih ga.
On bi odgovorio a ja bih povikao „Ti si kreten!”
To bi me uvek razveselilo.
Kasnije tokom godine telefonska kompanija je uvela „Caller ID”.
To je bilo pravo razocarenje za mene, jer je izgledalo da vise neću moći da zovem Kretena.
Onda sam se jednog dana dosetio:
Pozvao sam njegov broj, i kada se tip javio rekao sam izmenjenim glasom „Dobar dan,” zatim sam rekao neko izmišljeno ime. „Ovde referent za odnose sa javnoscu vase telefonske kompanije; zovem da vas upitam da li ste upoznati sa našim 'Caller ID' programom?”
Tip je grmnuo u telefon „NE!” i zalupio slusalicu.
Brzo sam ga ponovo nazvao i rekao „To je zato što ste kreten!”
Razlog sto sam izdvojio vreme da vam ispricam ovu pricu, jeste da vam pokazem da, ukoliko vas nešto tisti, ipak mozete učiniti nešto tim povodom. Samo nazovite 823-4863.
Deo II
Staroj gospodi ispred supermarketa stvarno je trebalo vremena da izade sa parkinga.
Poceo sam da mislim da nikada neće izici.
Konacno, njen auto je polako poceo da izlazi sa mesta za parkiranje i ja sam se čak vratio par metara unazad da joj dam dovoljno prostora.
„Super,” mislio sam, „konacno odlazi!”.
Iznenada se neka crna skoda zaleti sa druge strane parkinga, u suprotnom pravcu, i uleti pravo na njeno mesto.
Poceo sam da trubim, „Ne možeš tako, momak! Ja sam stigao prvi!”
Tip je izasao iz svoje skode totalno me ignorisuci.
Otisao je u supermarket praveci se da me uopste nije čuo.
Pomislio sam u sebi da je i ovaj tip kreten.
Izgleda da na ovom svetu stvarno ima mnogo kretena.
Primetio sam da ima zalepljen papir sa natpisom „NA PRODAJU” sa strane.
Zapisao sam njegov broj telefona. Onda sam „lovio” drugo mesto za parkiranje.
Posle par dana, ponovo sam od kuce, sedeci za mojim radnim stolom, nazvao 823-4863 i viknuo u slusalicu „Ti si kreten!”
(Sada je stvarno lako da ga pozovem jer sam stavio njegov broj na „speed dial”.)
Primetio sam u adresaru broj onog tipa sto vozi crnu skodu.
Pomislio sam da je bolje da i njega nazovem.
Posle par zvonjenja neko mi je odgovorio sa „Halo?”
Pitao sam lepo: „Jeste li Vi covek sa crnom skodom za prodaju?”
„Da, ja sam.”
„Mozete li mi reci gde mogu da vidim auto?”
„Da, ja živim Balkanskoj 3, to vam je zuta kuca a auto je parkiran ispred ulaza.”
Onda sam ja lepo pitao „A kako se vi zovete?”
„Dobrivoje Maric”
„Kada je zgodno vreme da vas nadem kod kuce, Dobrivoje?”
„Pa ja sam kod kuce uvece.”
„Slusajte Dobrivoje... Mogu li nešto da Vam kažem?”
„Da?”
„Dobrivoje, Vi ste kreten!” I zalupio sam mu slusalicu.
Zatim sam dodao Dobrivojev broj na „speed dial”.
Sad sam, kad god imam neki problem, mogao da zovem dva kretena.
Ali nakon nekoliko meseci skoro da mi je prestalo biti zabavno da zovem kretene i da im zalupim slusalicu.
Ozbiljno sam razmotrio ovaj problem i nasao sam rešenje.
Prvo, nazvao sam Kretena #1.
Tip je ljubazno rekao „Halo?” i ja sam povikao „!@#$!” ali nisam zalupio slusalicu.
Kreten je pitao „Jesi još uvek tu?”
„Jesam.”
„Prestani da me zoves!”
„Neću!”
„Kako ti je ime, druskane?”
„Dobrivoje Maric.”
„Gde živis Dobrivoje?”
„U Balkanskoj 3. To je zuta kuca, a ispred je parkirana moja crna skoda.”
„Slusaj druskane! Dolazim odmah kod tebe! Bolje bi ti bilo da se pomolis zadnji put...”
„Da, jako si me uplasio, KRETENCINO!” - Onda sam mu zalupio slusalicu.
Onda sam nazvao Kretena #2.
„Halo?”
„Zdravo, Kretenu!”
„Hej, ako ikada saznam ko si ti...”
„Šta ćeš ako saznaš?”
„Isprasicu ti dupe!”
„Pa evo ti onda sansa: upravo dolazim kod tebe KRETENCINO!” - I njemu sam zalupio slusalicu.
Onda sam nazvao policiju i rekao sam im da idem u Balkansku 3 da ubijem mog homoseksualnog ljubavnika.
Zatim sam pozvao lokalnu TV stanicu i rekao im uzbudeno da se izgleda odigrava obracun bandi nasred Balkanske ulice.
A zatim sam seo u kola i odvezao se na mesto dogadaja.
Fenomenalno!
Trebalo je da vidite dva kretena kako lome kosti jedan drugom ispred troje policijskih kola sa cevima uperenim u njih, dok to sve snima televizija sa gomilom okupljene mase...
Snimio sam ceo dogadaj kasnije sa vecernjih vesti.
sta kazete na ovo?