Evo i moje pricice:
Proslog leta boravila sam u Novom Sadu. Za to vreme kopali su ulicu Petefi Sandora, gde inace zivi moja cerka sa tatom i babom. Kad god odem u Novi Sad, vreme koje tamo provedem, je u kuci mog bivseg muza (necete verovati, ali je istina). Ali, da sada ne prelazim na porodicne odnose ....
tako ti bager koji je kopao i kopao i kopao, iskopa i zalosnu vrbu ispred kapije prvog komsije.
Gledam ja sa tugom ono drvo kako lezi i "izdise". Odjednom mi se stvori slika u glavi. Granje zalosne vrbe je vrlo interesantno, vijugavo, neke su grane tanje, neke deblje. Izaberem ti ja gomilu "najlepsih" grana i odem u dvoriste. Uzmem noz, i sa svake grane oguljim koru, koja je tanka - zelena. Ostanu ogoljene vrbove grane - uvezem ih u snop. Nadjem na dvoristu, iza supe, neku staru limenu kantu za zalivanje. Lepo je izribam i u nju stavim snop onog vrbovog granja, koje je onako, isprepletano, jako dekorativno izgledalo, jos pogotovo u toj kanti za zalivanje. Odnesem ti ja lepo kantu sa granjem i posadim je u dnevnu sobu, ispred prozora.
Sedim u sobi, gledam i i divim se novom svojerucnom detalju, koji je, po meni krasio sobu.
Ulazi moj bivsi muz u sobu....... gleda u kantu, gleda u mene, pa opet u kantu. Komentar je bio:
"Skloni mi molim te tu nocnu moru iz sobe"!
"Nocna mora" je zavrsila kod nase cerke u sobi i njoj se bas dopala. A ono sto zavrsi u njenoj sobi, niko ne sme da dira.....
