Imao covek sina koji je bio mali krelac

. Sve sto je radio čitav zivot je bilo belaj. Svaki dan neka frka oko njega. I tako decak rastao i rastao, a otac gledao svoj "promasaj" kako se razvija u sve goru i goru osobu.
Jednog dana, otac je radio po dvorištu kad malac naidje i razvali i razrusi sve. Ali covek ostade totalno miran, pa povede sina u sumu...
Nakon pet minuta hoda, decak je vec poceo sa galamom: "Jesmo li stigli!?"
"Ne" - odgovori otac mirno...
I tako nekoliko puta, dok su sve dublje i dublje zalazili u sumu.
Napokon, otac se zaustavi, a decak koji je vec besno sutao grane oko sebe viknu: "GLUPANEE!! JESMO L' STIGLI!?"
Otac i dalje ostade miran, ali mladic ipak doceka odgovor. Iz dubine sume se zaculo "GLUPANEE!! JESMO L' STIGLI!?"
"Ko je tamo!?" - povika malac, a suma mu opet odgovori "Ko je tamo!?"
"Kukavice! Idiote!" - Nastavi on, vec sav crven od besa, a istim tonom zacu opet isti odgovor "Kukavice! Idiote!"
Kako je decak potrcao prema ocu, tako sav zadihan i besan, zape za komad drveta na putu i pade. Sav uplakan pogleda prema ocu, a ovaj napokon progovori:
"Sine... Suma ti nece odgovoriti. Samo ce ti ponavljati sto si ti rekao..."
"Sta je to?" - upita zacudjeno krelac , a otac nastavi - "Neki to zovu EHO. Ali, sine, to je u stvari ZIVOT. Sve sto dajes, istom mjerom ti se i vraca. To je... ZIVOT"
