E pa skromnost jeste mana kada treba da da nešto dobiješ, uzmeš i da se istakneš... ako nekom nestaviš prst u oko neće te primetiti, takvi su retki...
Jer kad tražiš malo, ne dobiješ ništa, a kad tražiš puno, doniješ još više.
Jedno je sigurno da u ambicijama ne treba biti skroman.
Još veča je vrlina podnositi poraze.
Mada u samom životu skromnost ili da kažem uzdržanost može biti psihički jako korisna. Meni je razumniji stav bez preteranih očekivanja u životnim stvarima koje se dešavaju mimo nas i koje su van naše kontrole... npr. očekivanje dobrog provoda gde vam subjektivnost zamisli i realnosti stvara iluziju loseg provoda. A jasno je da ne moze da bude uvek kao onaj petak
