Horor film koji pamtite

[swba]

Elem caskajuci danas dotakosmo se i teme filmova koje pamtimo. Meni odmah u glavi nas mislim prvi domaci horor film "Leptirica". Film sam odgledao samo jednom i to kao klinac. Od tada negdje u glavi imam urezanu sliku djevojke u bijelom, starog mlina, ljude koji idu na groblje sa onim glogovim kocicem i opet me prodje neka jeza. Gledao sam ja posle i druge horor filmove, mozda i strasnije ali mi nijedan nije utjerao takav strah u kosti ko gore pomenuti. Razlog tome su vjerovatno moje tadasnje godine i price za vreme i posle filma.
Koji horo je vas postenski istresao iz gaca i vise nikada ga niste pozeljeli pogledati?

[vlado]

Ufffff.... horori.. Svaki koji sam gledao mi je ostao duboko urezan u cecanju.
"Pogresno skretanje", "Znam sta ste radili proslog leta ( 1 i 2 ), "Teksaski masakr motornom testerom",...

[nattydread]

slazem se sa swbendom. ja sam bila prilicno mala kad sam gledala taj film, i zbog njega i dan danas imam neki strah prema nocnim leptiricima. sto je bilo najbolje od svega, meni moji tada nisu dali da gledam film. e, pa tesko se meni moze nesto zabraniti, pa sam se ja dosjetila originalne ideje da iz druge sobe kroz kljucanicu odgledam cijeli film - naravno da sam zazalila, a narednih noci nije bilo spavanja za mene...

[HLEBmaster]

Originalni Omen sa Gregory Peckom (Pregori Shpek ) Ja mislim da mi je taj najduzze ostao u secanju.. kao mali sam se bezmalo useravao od one atmosfere..hehe .. Ni Alien 1 me nije ostavljao ravnodushnim..!

Naravno danas rado pogledam neki horor u nadi da ce neki biti dovoljno dobar da me uplashi medjutim slabo je to. Uglavnom su to gluposti za mali decu, shto ce reci losha gluma, plitka, nedosledna i nelogichna pricha. Nedavno sam gledao neki japanski hororcic koji je makar malo da me najezzi. Tu sam shvatio kako se od glupave priche uz malo dobre rezzije, pravilnog ritma, mnogo bechenja i naglog vrishtanja glumaca mozz dobiti film sa shtrecanjem Ajd bar to Moracu ponovo da bacim pogled na stari omen, chisto da proverim, da li je i on valjao ili sam ja kao klinac to samo malo previshe >dozziveo<..

Secam se i Leptirice. Mislim da je osnovni uspeh kod nje shto je bazirana na jezovitim prichama koje su i potekle iz nasheg naroda. Mlinar vodenca tamte vamte. Psiholoshki nam je bliska, a i verovatno svachija baba ima po jednu strejndz- istinitu takvu prichu koju joj je prichala njena baba il dedatecha..

U svakom sluchaju- Leptirica

[SQUAW]

Da izjavim i ja nešto za Dnevnik.

E, Leptirica, da... skoro je odgledah, bila na TV-u, i ništa mi nije bila manje scary, nego kad sam bila mala... verovatno ima veze i kako sedneš da gledaš bilo koji film... na svaki horor u principu možeš da se smeješ, ako mu tako od starta pristupiš... ja se uvek trudim da ih ozbiljno shvatim i da vidim šta je pisac hteo da kaže... pa se dooobrooo naježim... ne mora to biti galon krvi na početku, može da bude i psiho triler ili sama činjenica da je rađen po istinitoj priči... pa je dovoljno... (tako odgledah Wolf Creek i Emili Rouz, skoro, pa se naježih)... ne mora biti ni neznamkako visokobudžetni, eto Leptirica je čist primer... malo brašna, sok od paradajza, Vila Ravijojla i naš etno (pa nek budu i te babe 'lebove), eto ti horora koji svi pamte

Postojao je još jedan hrvatski (čini mi se) film, koji mi je onako maloj bio jako strašan (a možda su to bili moji tripovi), imao je SF elemente, i ne usuđujem se da ovde prepričavam scene kojih se sećam, jer čak i sama ne znam da li sam ih ja konstruisala ili je stvarno postojao takav film... ali koga god sam pitala i prepričala tako nešto, bio je

I onda, ćale i keva, koji likovi koji me odvedu 'ladno u bionju sa nekih 4-5 godina da gledam "Pirane" ili kako se već zvao... e to mi je bio stejt of šok, više se sećam kevinih farmerki i njenog krila po kojem sam ronila nego filma, al' eto, ostala neka trauma...

Onda, naša Variola Vera... taj mi je žestoko bio scary...

Moram Hičkoka da pomenem, čoveka koji je napravio ONAKVE klasike, kao što su Psiho i Ptice, a nikada nije dobio oskara za režiju ta dva filma baš pamtim

Onda idu naslednici... King (stvarno je king) i Karpenter, pa tu kaskaju Kronenberg i Krejven (jebote svi su na "k" KOROR )... ima tu filmova kol'ko hoćeš... i sve pamtim (može se zaključiti da volim ovaj žanr ), ali uvek, UVEK kultna ostvarenja... ne volem rimejkove... znači stari Omen (vrh vrhova), stara Magla, stari Exorcist, stara Kuća voska, stara Zora mrtvih, stari Teksaški masakr...

Isijavanje, fantastična priča! Po meni, najbolja Nikolsonova uloga (pa nek me popljuju oni što misle da je to Let iznad kukavičjeg gnezda )

Pamtim Amitvil, Rozmarinu bebu, Evil dead, Stvora...

Onda Carrie, Briana DePalme...

Upamtiću od ovih novijih The Ring, i to dobro sama sam bila kući i gledala u neko gluvo doba, da mi je kojim slučajem zazvonio telefon, ne bi valjalo

I na kraju, moram da izdvojim iz ove mase Omen, Exorcist i naravno Hellraiser (kompletan opus) odlične, odlične priče...

Što volem horore a garant sam neki bitan zaboravila da pomenem

Edit: Imam edit, imam ga, imam ga čula sam da je ovaj sad aktuelni "Hostel" poprilično musav i da ljudi nemaju želju da ga pogledaju dva puta, pa sam se nameračila taj da nabavim

[swba]

ja sam nedavno dogledao "Hostel" i film mi je totalni promasaj. Prica kao prica i nije losa ali je tako zbubana u ono malo vremena koliko traje film. Da je strasan... i nije nesto.

Elem opet sam se prisjetio jedne scene iz nekog filma. Uglavnom scena je iz nekog naseg domaceg filma i znam samo da u jednoj seoskoj crkvi dezuraju nocu pored tijela neke djevojke i kako jutro osvane nadju strazara mrtvog

[SQUAW]

Evo, ja sad kopala nešto po netu pa nađem ovo pisanije, tj naletim na blog mog vršnjaka i slatko se nasmejem...

Leptirica Pišem ovaj tekst u ime generacije. U ime svih nas iz sedamdeset i neke, da se tako prigodno izrazim. Jer sam i ja sa svojih desetak i nešto godina, prvi i zadnji put gledao domaći horor film "Leptirica". Kad bolje razmislim, danas kao odraslog čovjeka uopće me nije briga: tko je redatelj tog filma, ili tko su glumci, tko je napisao scenarij ili na temelju čije knjige je napisan. Ovo bi me inače zanimalo, ali ne kad je riječ o "Leptirici". Ovo pišem u ime svih nas koji smo bili djeca, kada je ta bitanga i baraba, koja je slagala programsku shemu televizijskog programa, odlučila kako je prikladno da u udarnom terminu, odmah poslije dnevnika pusti domaći horor film. Tko je taj ? Neću ga nazvati čovjekom ? Da li je svjestan činjenice da je te večeri ostavio biljeg ne samo na meni kao pojedincu, već na cijeloj generaciji djece. Odgovorno tvrdim da nema tog junaka koji je kao dijete gledao "Leptiricu" pa je poslije zaboravio. Nema. Za one koji nisu gledali film, a koliko me moja dječja sjećanja služe. Radnja je o nekakvoj vještici-vampirici koja se može, umjesto u klišeiziranog šišmiša, pretvarati u leptira. Iskreno da vam velim ne mogu se sjetiti svih pojedinosti filma, ali s druge strane izvanredno detaljno su mi u sjećanju ostali pojedini prizori. Sjećam se recimo prizora iz nekakve vodenice u kojoj mladić u noći čuva stari mlin od nečeg mračnog i nepoznatog izvana. Ostala mi je u sjećanju vampirska ruka, koščati prsti sa kandžama umjesto noktiju, koja grabi svježe izmljeveno brašno. Ili prizor pijanih svatova poleglih po livadi, nakon vjenčanja mladića sa lijepom djevojkom, koja je zapravo vampirica - leptirica. Sjećam se seljaka koji u hipnotičkom snu leže na livadi ispred kuće dok mladić trči preko polja, s vampiricom na ramenima. Ili prekrasnoga bijelog konja uz čiju pomoć traže njen vampirski grob. Sjećam se otkopavanja i zabijana glogovog kolca u njen stomak. Sve su to nepovezani momenti zamotani u nekakvu maglu sjećanja a opet tako živi i opipljivi. Svaku ovu scenu nosim u srcu. I dan danas doživljavam ovaj film kao nešto krajnje strašno, dovoljno je samo da pomislim na njega. Ne smatram sebe strašljivcem, i osobno volim pogledat dobar horor ( kojih je primjećujem sve manje). Horor filmovi su mi na nekakav morbidan način zapravo zabavni. Zanimljive su mi te horor priče, i zaista rijetko su mi strašne. Nikad se više ni jedan film ili knjiga koju sam pogledao ili pročitao, nije moglo približiti užasu "Leptirice". Ljudi koji su radili taj film napravili su dobar posao i nisu krivi za strahove u dječjim glavama. Gledao sam ja u to vrijeme i strane horor filmove. Priznajem da su mi bili strašni ali ovaj mi je sledio krv u žilama. Iskonski užas, konsternacija. Nije se tu radilo o nekakvim udaljenim selima iz rumunjske pripizdine. Ovo se igralo na domaćem terenu, među nama. Glumci su pričali našim jezikom a ja sam imao osjećaj da se to stvarno tu negdje dogodilo, možda čak u susjednom selu. Uzaludna su bila očeva i majčina uvjeravanja da se radi samo o filmu i da to nije stvarnost, da su ono samo glumici. Vraga ćeš ti to objasnit djetetu od deset godina. Čitao sam da su među djecom dinosaurusi toliko zanimljivi upravo zbog činjenice da su izumrli i nestali, a izgledaju tako čudovišno i strašno. Strašni ali izumrli. Tako je valjda i sa vampirima, strašni ali ne postoje. E pa, ne postoje do "Leptirice", poslije nje i nije baš bilo sve kao prije. Osobno sam poduzeo malo istraživanje i pitao svoje poznanike rođene pod kraj sedamdesetih, da li se sjećaju filma "Leptirica". Rezultat istraživanja je da nisam još pronašao čovjeka koji je gledao film i rekao da se nije uplašio. Obično bi se svi sa smiješkom prisjećali da su se usrali od straha. Smiješak sjećanja na jedan zaboravljeni dječji strah. Jedan mi je prijatelj rekao da se upišao u krevet večer poslije filma, te spavao s upaljenim svjetlima idućih dva tjedna. Ovo nije bila nikakva šala ili dramski moment u tekstu, ovo je stvarnost. Zamislite samo koliko je noćnih mora ili zapišanih posteljina proizveo ovaj film. Ili koliko je djece oplakalo nakon filma. U mom slučaju nije bilo toliko dramatično, ali više puta sam zaspao u suzama kad bi me mama spremala na spavanje u mrak spavaće sobe. Posebno su bile grozne ljetne večeri kada bi ostavila otvoren prozor. Umišljao sam si da bi leptirica mogla uletjeti i provući se kroz zavjesu. Sjećam se da sam sa roditeljima u djetinjstvu borio bitku da ostanem koji sat duže budan i pogledam pokoji film koji i nije za djecu. Kad se radilo o domaćim filmovima, očito je da su ih puštali u udarnim terminima bez obzira na sadržaj i prizore u njima. Da ne bi ostalo sve na ružnom, priznat ću da se sjećam i filmova sa Mirom Furlan u glavnoj ulozi. Mira Furlan je valjda prva žena koju sam vidio golu. Prva saznanja o seksu i seksualnom životu sam saznao od Mire Furlan. Prije Mire sam mislio da djecu donose rode, poslije viš ne. Opet se radilo o filmu odmah nakon dnevnika. Eksplicitnost jugoslavenske kinematografije. I sad bih se mogao smijati očitoj nelagodi mojih roditelja koji nisu znali što da kažu ili gdje da gledaju kad bi krenule takve golišave scene. "Leptirica" je valjda kazna za sva ta navaljivanja i roditeljsku nelagodu. Pomislio sam neki dan da potražim i nabavim film "Leptirica" pa da ga na miru opet pogledam. Živo me zanima koje bi osjećaje u meni pobudio. Da li bi to bili Proustovi kolačići koji bi vratili onaj djetinji, nerazumni i zasljepljujući strah. Možda bi mi film jednostavno bio glup i dosadan a radnja banalna i klišeizirana. Možda bi bio zapravo smiješan ? Stvarno nemam pojma, i živo me zanima. Na kraju sam odustao od ideje i odlučio da tu večer jeze, ostavim tamo gdje i pripada. U sjećanju, onakvu kakva je i ne kopam previše. Kopajući po takvim stvarima uvijek se nešto krivo iskopa. Zapravo se bojim pokvariti sjećanje novim slikama. Još nešto ću vam priznati. I dan danas kad legnem navečer, provjerim ima li leptira po zidovima sobe, a ako mi u ljetnu noć kroz otvoren prozor uleti kakav veći sav se od straha smrznem, eto.

[swba]

a ni meni nesto ne da mira pa sam kopa po netu i naleti na par ne tako ugodnih slika za mene



bice meni spavati sa svjetlom veceras