Ne smatram se egzibicionistom po definiciji zato što nisam nastrana i poremećena i ne volim da pokazujem svoje genitalije nepoznatim ljudima na prometnom javnom mestu niti da pritom želim nekoga namerno da povredim ili šokiram.
Izuzimam nudističke plaže iz ove priče.
Sa druge strane, sex na javnom mestu mi se desio N puta, al' opet i tada potražiš neki zaklon ili se u to upustiš onda kad proceniš da tu baš sad neko ne bi trebao da prođe i ne patiš od toga da te svi vide, mada te pomalo pali pomisao da bi neko mogao da naiđe. Može se reći da umem da uživam u eksterijeru

ali da mi je to neophodno, i nije - niti ide u patologiju.
Hoću reći, privlači me i egzibicionizam i voajerizam (tj gledanje i pokazivanje) u normalnoj seksualnosti, ono, između mene i partnera, intimno, na obostrano zadovoljstvo
