Iako mi je trudnoća proticala sasvim normalno (dobro, bila sam malo osetljivija nego inače), retko sam čak imala i mučnine, prilično sam ginekološki obrazovana, a lekar mi dozvolio da sasvim opušteno imam odnose uz par saveta, ja sebe nisam mogla da prepoznam, te mi je trudnoća stvarno bila "drugo stanje" i to ne samo zbog kilograma, oblog stomaka i podstanara u njemu.
Apstinirali smo čitavih devet meseci.
Nisam se stidela svog tela, niti sam fizički osećala neku neugodnost, ali ni ja nisam umela da opišem ono što se dešavalo. Potpuno sam izgubila želju za seksom, i muškarac me u tom smislu nije interesovao.
Kod mojih drugarica je bilo obrnuto, nekima sex nikad bolji nego u tih devet meseci.
Neke su se plašile za bebu.
Neke su mislile da zbog toga imaju kontrakcije.
Njegove potrebe smo nekako nadoknađivali proširivanjem vidika

ali pošto ja nisam uživala u tome kao ranije i to smo sveli na najmanju moguću meru.
Sve se naravno vratilo na staro kada je trudnoća prošla

Ko zna, možda bi sa drugom trudnoćom bilo drugačije.
Kakva su vaša iskustva?
( Neka se jave i tate, slobodno

)
Ili, da proširimo temu i na ostale, da li mislite da bi vam teško pala apstinencija iz ovih razloga?