ja mogu da se pohvalim..

moj krug najblizih prijatelja cine osobe iz osnovne skole.. i svi se ljubomorno drzimo jedni drugih.. tri drugarice i pet drugara koji smo zajedno vec desetak godina, nerazdvojni..

jednostavno, ne bih znala kako da zivim bez njih..
i mogu da kazem sa velikim zadovoljstvom da sam po tom pitanju sasvim zadovoljna
inace, meni prijatelj mozes da budes lako.. ja jednostavno verujem ljudima i otvorena sam

i kad vidis da je neko blesav, naravno da ces da se opustis i pozelis da upoznas tog nekog

mnogo ljudi znam, mnogo ljudi me poznaje i dobar deo njih moze da ponese epitet da ga gotivim

i dobar deo njih zna da na mene moze da se osloni..
ali ja tacno znam ko su mi najblizi i koga mogu da budim u tri ujutru da kazem da sam tuzna ili da kazem da mi je potreban.. i znam da ce se odazvati mom apelu..
povredjena sam bila, ne mogu da kazem da nisam.. i ono sto me ne ubije, ojaca me

naucis da razaznas ko je pravi a ko ne..
