ne mislim ni o cemu....trebalo bi da sam zadovoljna promenom stana...u sustini i jesam,a opet...nekako ne mogu da pronadjem tu radost u sebi...izgleda da sa godinama nestaje i onaj deo nas koji se raduje na detinji nacin.....
ne mislim ni o cemu posebno.....jedan suncan dan je iza prozora...potomak je nevoljno otisao u skolu,ja sam nevoljno usisala i oprala sudove od rucka...parce torte nevoljno ostaje u frizideru....
trebalo bi da se izadje na sunce...i proseta do apoteke...i kupi ruski flaster protiv isijasa...
mozda ce onda sve biti bolje....
