Oliver Dragojević

[SQUAW]

Ako izgubim tebe

Dok se budi nova zora znam da sretan bit će dan,
Jer kraj uzglavlja si moga a na vjeđama ti san.
Puna ljubavi, puna nježnosti, moja stvarnost sad si ti!

Ti se budiš, ti me gledaš, pun topline tvoj je glas,
Naša postelja je meka, sreća bdije oko nas.
Puni ljubavi, puni nježnosti, u toj stvarnosti smo mi!

I dok predajem se milovanju tvom
Neki čudni krijem strah u srcu svom;
Ja te trebam, ja te ne dam, ja sam tvoj.
Jer dok predajem se milovanju tvom
Neki čudni krijem strah u srcu svom;
Ja te ne dam, ja sam tvoj!

Ako izgubim tebe, ja izgubit ću ljubav,
Ovu beskraju sreću koju pružaš mi ti.
Ako izgubim tebe, ja izgubit ću nježnost
I toplinu tog gnijezda kojeg svili smo mi.
Ako izgubim tebe, ja izgubit ću sve.

Kad bi mogao zauvijek da zaustavim taj sat,
Da nam zanos vječno traje što bi sve još mogli dat.
Našoj ljubavi, našoj nježnosti, nikad ne bi znali kraj!

[SQUAW]

Prije svitanja

Ja ne mogu bez tebe vise živjeti
Jer znam da mi prije zore moraš nestati
Samo prazno svitanje iza tebe ostaje
I ove moje bijele ruke suzama isprane

Ja ne mogu tvoju sreću sada gledati
Jer sve što mi noćas treba s tobom odlazi
Nakon svitanja bez sna puna mojih dodira
Dio mene odlazi zauvijek bez povratka

Kad mi odeš ti s kime se smijati
S kime se radosti dijeliti
Kad mi odeš ti kome ću pričati
Kome ću bol na usnama pisati
Prije svitanja, prije svitanja

Kad mi odeš ti
Ja ne mogu bez tebe vise živjeti.

[SQUAW]

Gore si ti

Ne znam kako podnijeti ove noći preduge
Ne znam kako pobjeći do svitanja
Ne znam kako vratiti jednu mladost skršenu
I iz praha život joj podariti
Sad se pitam da li treba živjeti iz navike
Il' da skonćam pa da budem kraj tebe

Jer gore si ti
A ja dole sam sav željan nježnosti
Noćas najdraža opet srest ćemo se mi
Bože noćas rajska vrata otvori
I u svoje dvore mene primi ti
Jer tu vječno počiva
Jedna ljubav najveća
Bože moj noćas ću za njom

Jer joj dugo nisam lice ljubio
Jer sam predugo se bez nje budio
Prerano je otišla moja ljubav najveća
Bože moj noćas ću za njom
Za njom

[SQUAW]

Dišem

Bude me zvuci čovjeka
Vuku me mreže ribara
I mala ne dam se, a ruke su im jake
Sad i vide me lica im se bliže
I tada umirem od sudbe što mi uze
Sve snage

Dozivam mutne valove
Upomoć da mi doplove
Jer ma da ne gledam, ja vidim da se mijenjam
I ma da nema me ja znam da samo drijemam
I sada čovjek sam i ne sjećam se boja
Iz dubina

Dišem, ja dišem
Grudi mi se stežu
I gušim se jer osjećam da
Dišem, ja dišem
Tijelom ja sam čovjek
A duša mi je more

Prolaze moje nevere
Čekam još svoje valove
I kada dođe mrak da tijelo mi proguta
Ja bit ću radostan i umoran od puta
Oči sklopit ću i u snu bit ću pjesak
Na dnu mora

[SQUAW]

Ostavljam te samu

Ostavljam te samu
u tišini sobe
u tom lijepom sramu
pametne i dobre
sad su tvoje oči
tvoje nijeme riječi
onaj dio noći
što se ne da prijeći

Ne vidim te više
u tišini sata
i u sjaju kiše
iza tajnih vrata
ništa više ne znam
i grč neke šutnje
sad u tebi drijema
poput blage slutnje

Sve krasote svijeta
sve lijepote noći
odnio je vijetar
s njim mi valja poći
ostavljam te samu
ostavljam do kraja
u tom lijepom sramu
bez sna i bez sjaja

Još ćeš biti mlada
sve dok budeš htijela
sad na jastuk pada
sijena tvoga tijela
sve što treba znati
doznali smo skupa
vrijeme može stati
srce neka lupa

Ostavljam te samu
ostavljam i idem
put kroz gustu tamu
moje oči vide
i zatvori vrata
i pokrij se mrakom
nova noć se hvata
eno, leti zrakom

[SQUAW]

Za život me vežeš samo ti

Ostali smo sasvim sami
Finili su lipi dani
Išekane sve su lipe riči
A život je ka i zemlja
Kad zapustiš malo daje
Taman da bi na se bija jidan

Pa se pitan di je krivo
Kleten srce ča je živo
Poša bi al neznan di ću stić
Ka godine teku ure
Prži sunce, metu bure
Za život me vežeš samo ti

Svojim vitron moja jidra punila
Svojon nadon moju dušu ljubila
Sad me ostavljaš na pučini bez sna
Da ti priznan da si moja jedina

I sve druge ča su s menom živile
Nisu se za ovo srce primile
Sad ka kamen teški tonen ja do dna
Da ti priznan da si moja jedina
Da ti priznan da si moja jedina

Umorna je ova duša
Od pusti bura, pusti suša
Popucala koža ka i poje
Zagropan u svojoj mriži
Život mimo meni biži
Odnosi i ovo malo voje

Vrime me u ponor tira
Samo sritne nebo bira
Moju dišu neće ni za lik
Ka godine teku ure
Prži sunce, metu bure
Za život me vežeš samo ti

[SQUAW]

Ti mi čitaš misli

Sve ove moje pjesme tvoje ime nose i samo ti mi čitaš misli
Izgubljen bez tebe u ovom grubom svijetu budi tu i znaj mi misli
Ti me vidiš ti me čuješ ti razumiješ kad život traži da se da

Krenut ćemo skupa nekim našim putem tvoje mjesto je uz mene
I nestat ćemo tiho iz vidokruga ljudi ka da nikad nismo bili

Ti me vidiš ti me čuješ ti razumiješ ti me hrabriš
I dok znam da si tu dok te gledam radosnu mogu dalje mogu sve
Što život traži od mene

[SQUAW]

Tko sam ja da ti sudim

Dolazim da se poklonim
Ispred lica tvog i tvoje kriposti
Vraćam se da te zamolim
Da blagosloviš mi pute za kraj
Jer pobjede i porazi
Bez tebe na isto svode se
A konac ove naše ljubavi
Prvi sam odmotao ja

I tko sam ja, tko sam ja da ti sudim
Iz zlatnih snova te budim, tko sam ja
Tko sam ja da ti sudim

Jer ljubav je moja kamenje
Breme i znamenje
Koje uvijek si sa mnom dijelila ti
A dobila najmanje
Ljubav je moja kamenje
Breme i znamenje
Koje uvijek primiš ti kada napuste me svi
Što još jučer su se na me zakleli

Uuuuu tko sam ja da ti sudim
Uuuuu iz zlatnih snova te budim

[SQUAW]

Stine

Stine - potrošilo je more;
Ja san potroši dušu bez suza, bez smija
Stine - potrošilo je more;
Ja san potroši ljubav bez bola, bez grija

Ne ostavljaj me sad u ponoru bez dna
Budi sa mnom još mi triba svitlost tvoja
Ne ostavljaj me sad dok preklinjem te ja
Budi sa mnom mir dok nađe duša moja
Ne ostavljaj me sad, ne ostavljaj me sad, bez nade

Stine - potrošilo je more
Ja san izgubi dušu bez suza, bez grija

Stine - potrošilo je more
Ja san potroši dušu bez bola, bez grija

Stine - potrošilo je vrime
Umirilo se i more a nov sviće dan