Jela drugih naroda..

[Uriel]

Ja neću otići tako daleko na istok...

Prethodnih godina sam u nekoliko navrata, zbog nekih poslova, posetio Bolonju i Sasolo u Italiji. Tamo sam imao prilike da me pod izgovorom "Poslovna večera" neki talijanski likovi odvedu na takva mesta, gde po svoj prilici sam nikada nebih otišao, sem da možda dobijem na lotou
Pošto žabari bolesno pate od toga da se hvale, nisu štedeli euriće u svojoj
uzaludnoj nameri da me oduševe svojom hranom i skupocenim vinima.
Svaki put bi bi me odveli u neki nobles restoran gde sam bio primoran ćistiti
svaki tanjir koji bi izneli pred mene. Prvom prilikom sam bio malo rezigniran kada mi je konobar doneo ogroman tanjir sa nekakva dva lista neke čudne biljke pored njih malo nekog sosića ne veće od pačijeg govneta i tri puža...
svog prijatelja Đovanija sam prvo hteo da upitam, jel to sad neki vic ali sam se
suzdržao jer sam na njegovom licu video, kako očekuje moje oduševljenje.
Skenjao sam tri puža i onu mirođiju a jednog puža sam posle isčačkao čačkalicom iz šestice gore desno. Nakon toga su sledela još jedno pet šest takva "specijaliteta" koji su me podsećali izgledom i velićinom na one deliće
koje izvadiš iz žumanca kinder jajeta. Posle večere smo se naravno bog zna kako ispozdravljali a ja sam otišao u piceriju da pre spavanja spustim u one pomije još jednu promera 38 cm. sa sirom i šunkom. Sve u svemu, možda su ta jela i bila dobra ali da bih im osetio ukus potrebni su malo veći uzorci od onih koji se nose na spektrografiju.
Čast Italije je je spasio jedan drugi mangup. Alesandro jedna baraba sa sicilije sa kojim sam se dva sata nakon upoznavanja, napio ko majka i koji me je spasio, od kako on kaže "snobovskih pedera sa severa". Smejao mi se kada sam mu ispričao da od kako sam ovde u Italiji, ne mogu pošteno da se najedem.
Pokupio me je te večeri ispred hotela i nakon što smo poduvali joint u kolima, odvezao me je van grada u neku vukojebinu međ neke vinograde. Prvo sam se uplašio da hoće da me ukoka ili možda još nešto gore ali kada smo se parkirali ispred neke zgrade, ja bih to nazvao kameni salaš, onda sam se oraspoložio. Ušli smo u veliku salu sa običnim drvenim stolovima i kamenim podom. Sem konobara nigde nije bilo žive duše a na sredini sale...
ogroman dugački sto pretovaren šunkama, salamama,sirevima, grožđem, maslinama, raznim pecivima, kuvanim kukuruzima, paradajzima... iz glinenih ćasa veličine auto gume,su se smeškale razne salate sa mesom, parmezan u komadima ko četvrt cigle je bio razbacan posvuda kao šut na gradilištu... ma milina jedna.
-Ovo je da se zabaviš dok ne donesu večeru- objasnio mi je moj spasioc.
-Ovde jedemo mi seljaci sa juga, mi se ne pederišemo kao oni severnjaci.-
Večera je bila u šest delova i usput se pila ljuta grappa tj. rakija
Predjelo je bilo nekakvo testo sa sosom od gljiva i govedinom. Zatim su sledeli gnochi naravno sa mesom, pa ravioli sa šunkom i sirom. Ondak...grappa-grappa-grappa... Pa nakon toga ovčija rebarca sa slaninom i uz to nekakav hleb koji ima ukus ko kokice, isečen u tanke štrafte i namazan masnim sirom. Grappa-grappa-grappa
Moram još i to napomenuti, da kada smo stigli, nigde nije bilo nikoga a u roku od pola sata sala se ispunila do poslednjeg mesta. Cele porodice sa decom i babama u kolicima, su se nekako stvorile niodkuda i ispunile prostor neopisivom drekom, smehom i pesmom. Dovikivali su se između stolova, neki su se i svađali...ma jednostavno fantastično. U jednom tenutku svi su zanemeli.
pojavio se nekakav lik od dva metra, ćelav i stopedeset kila. U belim pantalonama i beloj kratkoj majici došetao se ladno do jednog stola i naslonio sa obe ruke ispred nekog lika kome je očigledno postalo pretoplo u tom trenutku. Započela je nekakva kratka rasprava na jednom dialektu koji je nemoguće razumeti, da bi beli međed nakon toga opet nestao.
Alessandro mi je sa smeškom objasnio, da se lik za stolom nešto žalio na kuhinju pa je šef kuhinje lično došao da mu objasni neke stvari
Graja se opet digla a mi smo dobili glavno jelo. Tri lopate roštilja - razne fine mesine i kobasice pomešane sa maslinama na velikoj drvenoj tacni.
Deserta se ni ne sećam jer sam ga izostavio. Ko je lud da kvari ovu veličanstvenu večeru nekakvim kremicama - još kiselinu da dobijem, sačuvajmebože.
Kada me neko pita dali volim talijansku kuhinju naravno odgovorim sa da
ali tu naravno ne mislim na one mlitave špagete sa malo tankog sosića od kuvanih paradajzčića, nekoliko brabonjaka mlevenog i zaprašenih s malo ribanca - ko ono trunje što se nakupi međ prstima na nogama.

[irnik]

Karakteristike americke kuhinje


Ono na što prvo pomislimo kad spomenemo "američku kuhinju" prije svega je brza hrana: hamburgeri, pomfrit, pečena piletina, hot-dog, salata od krompira, krofne, pita od jabuka te tradicionalna jela koja se jedu za određene praznike poput curetine, slatkog krompira i kremberi sosa. Takodje, rasprostranjeno je mišljenje da dobar dio populacije - srednje i niže klase doslovno živi na brzoj hrani, sto je uglavnom tacno kao posledica nedostatka vremena. Domaća, kuvana hrana je prava rijetkost.


Medjutim, americka kuhinja se ne moze generalizovati, niti strogo definisati. Naziv koji odgovara americkoj kuhinji bi bio "Melting pot", jer najbolje opisuje kuhinju i stanovništvo Sjedinjenih Američkih Država: "lonac u kojem se miješaju različiti ljudi, običaji, kulture, rase, religije, pa tako i gastronomije iz svih dijelova svijeta". Doseljenici su sa sobom donijeli i specijalitete zemalja iz kojih su došli, a vrijeme je pokazalo koja su jela postala opsteprihvaćena i omiljena. Regionalne stilove kuhanja stvarale su etničke grupe prvih doseljenika, a njihovi su se recepti mijenjali i prilagođavali lokalnim i dostupnim namirnicama. To je ujedno i jedna od draži putovanja kroz SAD: u svakoj regiji očekuju vas drukčiji specijaliteti.

Regionalne kuhinje

New England

Sjeveroistočni dio SAD-a, poznat pod imenom New England, poznat je po krepkim jelima nastalim prema receptima preuzetim od britanskih kolonijalista te jelima od morskih plodova. Ovo je zemlja Brunswick variva, Yankee pečenki i bostonskoga pasulja.

Turistima se preporučuje i čuvena gusta corbaa od školjaka koja je popularnost stekla i u ostalim dijelovima Sjeverne Amerike te jastog iz Mainea kojeg na meniju imaju gotovo svi bolji restorani. Obalni gradovi poput Bostona i Providencea mjesta su u kojima će ljubitelji morskih plodova doći na svoje.


Središnji dio

Njemci, Skandinavci, Istočnoevropljani, Rusi, Britanci i Italijani i sve njihove kuhinje ucestvovale su u stvaranju jedinstvene kuhinje središnjeg dijela Sjeverne Amerike. Tradicija Europe i lokalne namirnice dosegnule su punu ljepotu kombinacijom s indijanskim umijećem pripreme hrane koja je jednostavna, ali hranjiva. Cornish pasties (mesne pite), različite vrste hleba, kolača, palačinki i pita, pastrva i morske ribe, variva, ukiseljeno povrće, pa čak i balkanski specijalitet - sarma najspominjanija su jela ovog dijela SAD-a.

Njemci su donijeli pivo, kiseli kups, kobasice i salame te brojne vrste hleba, Skandinavci lutefisk (jelo od ribe), lefse (kruh od krumpira) i mesne kuglice; Mađari gulaš, a Italijani vještinu pravljenja sira. Hladnim i dugotrajnim zimama kuvari su se prilagodili i prikladnim čuvanjem namirnica: sušenjem mesa, kiseljenjem povrća, konzerviranjem voća i povrća.


Južnjačka kuhinja

Southern cooking ili down home southern cooking ime je za kuhinju jugoistočnih država SAD-a i ova kuhinja nije za osjetljive želuce. Nastala je po željama prekaljenih farmera kojima je za dobar rad i izdržljivost potrebna izdašna i hranjiva ishrana. Bazira se na hrani prženoj u dubokom ulju, masnim umacima i vrlo slatkim desertima. Ova kuhinja je raj za holesterol. Elvis Presley, koji se kleo u domaću južnjačku kuhinju, i njegov obim struka pravi su dokaz ovoj tvrdnji. Southern fried chicken (duboko pržena piletina) te deep-fried steak (goveđi odrezak pržen u dubokoj masnoći) poslužuju se s gustim bijelim umakom home-style gravy.

Južnjaci pokazuju i velike sklonosti prema roštilju. Za razliku od zapadnjaka, ne vole slatkasti ukus paradajz sosa, a na grillu najčešće završava komad svinjetine, posebno svinjska rebrica koja se najprije mariniraju, a zatim polako peku. Jela s roštilja jedu se uz svježe povrće, grašak i kukuruzni kruh. Pecan pie (pita od vrste oraha koja raste na jugu SAD-a), peach cobbler (ledeno piće od vina, šećera, breskve i limuna), puding od banane i pita od slatkog krompira neke su od najomiljenijih poslastica.

Soul food je afroamerička verzija južnjačke kuhinje: za nju se kaže da je pripremljena s posebnom ljubavlju koju ima majka kad hrani svoje dijete.


New Orleans i Cajun cooking

Jednostavna i puna arome Cajun (narod koji živi zapadno i južno od New Orleansa; francusko-kanadskog porijekla) kuhinja priprema se u loncima od teškog, lijevanog željeza. Većina recepata sadrži začinski trio koji se sastoji od paprike, luka i celera.

Iako se nalazi u samom srcu juga, New Orleans se diči originalnom kuhinjom s dozom evropskog šmeka. Grad uz rijeku Mississippi nosi u sebi mješavinu španske i francuske kulture te kulture afričkih doseljenika. To je skladna mješavina lagane kreolske i francuske kuhinje, ukusa intenziviranog afričkim i zapadnoindijskim začinima.

Riba ili odresci peku se na roštilju prekriveni slojevima papra, čilija i ostalih vatrenih začina. Jambalaya i gumbo začinjena su variva od mesa, kobasica i plodova mora. Specijaliteti: Creole bouillabaisse, shrimp rémoulade, okra beignets, pompano en papillote, chicken Rochambeau, wild goose cassoulet, terrapin stew.


Jugozapadni Tex-Mex

Na kuhinju jugozapadnih država najviše su utjecali Indijanci te rani španski doseljenici iz Meksika. Dostupne namirnice i meksički začini stvorili su kuhinju ovoga područja, čija je varijanta Tex-Mex, popularna u Texasu te duž meksičke granice.

Roštilj i čili, tipična kaubojska hrana, toliko je omiljena da se održavaju i godišnji čili festivali, a kuhar pobjednik dobiva nagradu za najbolji recept. Ljubitelji Tex-Mexa neće odbiti ni izvorne meksičke specijalitete poput nachosa, tacosa, burritosa i salse.


Kalifornijska kuhinja

E, ovdje smo već na zdravijem terenu. Obilje svježeg povrća, voća i morskih plodova uslovljava i laganiju kuhinju. Raznoliki sastav stanovništva donio je sa sobom djeliće vlastitih nacionalnih kuhinja i u spoju s obiljem plodova prirode nastala je kalifornijska kuhinja.

Svježe namirnice začinjaju se neobičnim začinima; nemojte se iznenaditi serviraju li vam uz zelenu salatu s avokadom i narančom ljuti azijski umak s kikirikijem. Jede se dosta ribe s grilla koja se marinira u salsi i poslužuje s povrćem na kineski način i indijanskim prženim hlebom. Gotovo će svaka nacionalna kuhinja naći put do kalifornijske, začetnice avangardnog i eksperimentalnog kuhanja.

Meni licno se najvise doplala kalifornijska kuhinja, pa onda kuhinja srednjeg dijela US.

[Savannah]

obozavam isprobati jela iz raznih zemalja. volim talijansku kuhinju naravno,ali i kinesku, japansku, meksicku, indijsku, neka njamacka jela, neke francuske recepte brojim u omiljene, a najvise me je odsusevio kubanski restoran kojeg sam posjetila u njemackoj sa kombinacijama kokosa i ribe

[MamAna]

Americka kuhinja:McDonald's
Burger King
Wendy's
Buffalo Chicken Wings

[irnik]

MamAna kaže: Americka kuhinja:McDonald's Burger King Wendy's Buffalo Chicken Wings

Ovo je hrana kojom se hrane siromasni slojevi Americkog drustva, jer je brza i jeftina... i oni koji hoce nesto da pregrizu na brzinu dok ne dodju kuci na pravi obrok.

To je isto kao sto se kod nas na kioscima brze hrane kupuje burek i pljeskavica.

[Invisibleman]

Imao sam susret sa mladima iz cele Evrope.
Najbolje je bilo kada je svako predstavio svoju zemlju, jelo i piće

Uf...

Belgijsko crno pivo...
Češki kolačići (iste modle je imala i moja baba )
Albanski Skenderbeg (al' original)
...

[Galahad]

Nisam imao bash puno prilike da se upoznajem sa raznim kuhinjama, ali ono shto sam probao, ili volem, ili nikad vishe netju staviti u usta...

Kineska hrana - To mi je najomiljenija strana kuhinja... Postoji jedan jedini pravi dobar kineski restoran u NS (ne rachunam ovu gomilu novih "kineskih" restorana, fast food tipa), u koji vrlo rado zavirim, i onda se odvalim od klope...

Italijanska hrana - Kako Uriel reche, pederasta i tanka i skroz bezvezna, zaista mi ne prichinjava zadovoljstvo pri jelu... Sve neki morski plodovi, sve neshto taman da ti popuni tu rupu u shestici, gore desno... Slabo to bre...

Indijska hrana - Ovo sam probao samo jednom, i ne znam... Svidja mi se, ali je malo previshe zachinjena, pa se ne svidja mom stomaku... Ali navitji tju ja njega vetj

Ondaaa... E da, madjarski gulash, probao sam praaaaavi, pravi... Uh... Kako sam se odvalio od toga, jedva sam disao posle...

To je za sad to, a nadam se da tje u skorije vreme pocheti da e otvaraju neki nacionalni restorani i kod nas, pa tjemo motji da probamo razlichite kuhinje...

[yige_gui]

Galahad kaže: Indijska hrana - Ovo sam probao samo jednom, i ne znam... Svidja mi se, ali je malo previshe zachinjena, pa se ne svidja mom stomaku... Ali navitji tju ja njega vetj

i ja gotivim indijsku hranu jeste mnogoo zachinjena i smrdi celi blok kad se priprema, ali je zbilja ukusna..