nije mi nikad na pamet palo da se stidim ko sam, sta sam i odakle sam.. prvo zato sto nemam razloga da bi se toga stidila.. a i da imam razloga to ne mogu da menjam.. ne razumem ljude kojima je problem njihovo poreklo, nesto sto je deo njih i njihovih predaka..
kad me ljudi pitaju odakle sam, lepo kazem iz jugoslavije i cao djaci.. neki se odusheve, neki me bljedo gledaju, neki pocnu sa zaljenjem.. ima ih svakakvih.. ako sam raspolozena onda cu da im odgovaram na pitanja.. sa nekima sam se i posvadjala zbog nekih njihovih zadrtih pogleda na celokupnu situaciju u zadnjih 15/ak godina.. ali takve nit' zelim nit' mogu da promenim, zato ih uopste ne dozivljavam..
ima ljudi koji su tom nasom zemljom odusevljeni i njima volim da pricam o svemu..
od tih novokopmonovanih dijasporovaca mi se roletnice spuste

kad pljuju po svemu i kad im nista u 'staroj' zemlji ne valja.. oni se izgleda stide prvenstveno sami sebe, ne mogu da se pomire sa cinjenicom da se porekla ne mozes stideti pa zato zavaravaju sami sebe.. i pokusavaju da budu nesto sto nisu.. takvi bi prvo trebali sami sebe prvo da malo educiraju, a potom nekog drugog..