Jezik cveca
ANEMONA ILI ŠUMARICA (Anemone coronaria)

Cvet nežne i osetljive građe kojem vetar u naletima lako raznosi latice. Simbol je prolaznosti i ljubavi podložne promenjivim strastima i hirovima koja poput vetra prelazi s cveta na cvet. Otud anemoni i ime: naime, na grčkom anemos znači vetar. Zbog povezanosti s mitom o Veneri koja je svog ljubavnika Adonisa pretvorila u anemonu, često je nazivaju i Adonisovim cvietom. Mit kaže da je Adonis poginuo u borbi sa pobesnelim veprom (u stvari, s razljućenim i ljubomornim Aresom koji
se radi osvete pretvorio u vepra), a iz njegove krvi koju je Venera zalila nektarom izrasla je anemona. Anemona zato danas simbolizira tragičnu, zabranjenu i prerano završenu ljubav.
BOŽUR (Paeonia sp.)

Poreklo simbolike božura dolazi s Istoka gde zbog svog gordog držanja i crvene boje (boja života, ljepote, bogatstva i sjedinjenja) ovaj cvet simbolizuje čast i bogatstvo. Otuda proizilazi kod nas prihvaćena simbolika sretnog braka i prosperiteta.
DALIJA (Dahlia x cultorum)

Nacionalni cvet Meksika iz kojeg je i potekla. U jednom starom aztečkom dokumentu stoji da su je Azteci upotrebljavali kao lek protiv epilepsije. U Evropu su je doneli konkvistadori i izazvali njome veliku senzaciju. Postala je toliko popularna da su se ljudi koristili spletkama i prevarama kako bi se domogli njenih sadnica. Navodno ih se čak kralo iz vrtova carice Jozefine, Napoleonove žene. Dalija simbolizuje uzvišenost i eleganciju.
KARANFIL ili KLINČIĆ (Dianthus sp.)

Kao važan simbol socijalističke ikonografije karanfil je nakon pada režima postao prilično nepopularan i zapostavljen u cvećarstvu, a ostala simbolika vezana uz ovaj cvijet nepravedno je zanemarena. U staroj Grčkoj karanfil je bio simbol naklonjenosti bogova, a doslovan prevod s grčkog glasi 'božanski cvet'. Zbog česte lingvističke zamene ovog cveta s mirodjijom koju nazivamo klinčićem, karanfilu su se kroz istoriju često pripisivali simboli vezani uz oblik i svojstva ove mirodjije. Pa tako, budući da klinčić oblikom podseća na čavao, crveni je karanfil u hrišćanstvu postao simbolom raspeća te povezano s time žrtvovanja, milosti i ljubavi, a beli simbolom Marijine čistoće i ljubavi. Kako je slovio kao učinkovit afrodizijak, klinčić je na Istoku smatran simbolom ljubavi, a dolaskom u Evropu postaje simbolom zaručnika i ljubavne naklonosti. Posebno se ovo odnosi na ružičaste karanfile. Spomenuta mirodjija u Evropi je zbog svoje skupoće bila dostupna samo plemstvu. Ta joj je činjenica priskrbila simboliku bogatstva i oholosti. Danas se karanfilu pokušava vratiti nešto od te simbolike.
KRIZANTEMA (Chrysanthemum sp.)

U našoj zemlji, kao i u većini drugih evropskih zemalja, krizanteme su cveće kojim na blagdan Svih Svetih tradicionalno ukrašavamo grobove najmilijih. Zanimljivo je da u Japanu, odakle su stigle, krizanteme simbolizuju dug život, obilje i sreću. U Evropi je krizantema toliko povezana s motivom smrti i umrlima da je teško zamislivo primjenjivati je bilo kojom drugom prigodom. Upravo zbog toga u novije su vreme uzgojene sorte sličnije ivančicama, a išlo se čak tako daleko da im se menjao i botanički naziv. Tako, malo pomalo, danas krizanteme postaju sve prihvaćenije kao cveće za svečane prilike pa čak i za venčanja.
LILJAN (Lilium sp.)

Zbog svoje veličine i iznimne lepote, ljiljan je oduvek bio cienjen cvet. U staroj Grčkoj bio je posvećen vrhovnoj božici Heri, kraljici neba, zaštitnici braka i potomstva. Mit kaže da su liljani nastali iz kapljica njenog mleka koje su pale na zemlju. Iako ih ima različitih boja, najomiljeniji je beli ljiljan. On je simbol uzvišenosti i čistoće i veruje se da postoji još od početka ledenog doba. Često ga se povezuje s verskim svetkovinama i mnogi su ga veliki slikari ovekovečili na svojim platnima kao motiv Navještenja uz Djevicu Mariju (Sandro Botticelli, Dante Gabriel Rossetti). Ljiljan je i rajski cvet - simbol beskrajne lepote, sreće, besmrtnosti i spasa. Vrlo često se koristi na venčanjima jer simbolizuje odabiranje voljenog bića. Tako u «Pesmi nad pesmama» zaručnik uspoređuje lepotu svoje izabranice s ljiljanom i kaže: 'Što je ljiljan među trnjem to je prijateljica moja među devojkama'.
ORHIDEJA (Cymbidium sp.)

asipnost boja i oblika čini orhideju vrlo zanimljivim, neobičnim i posebnim cvetom. U drevnoj Kini orhideje su se često povezivale s plodnošću i oplodnjom i smatralo se kako pomažu pri začeću i jamče roditeljstvo. U antičkoj Grčkoj žene su verovale da pomoću gomolja mogu kontrolisati pol nerođene djece. Štaviše, u Grčkoj taj je cvet bio toliko vezan uz žensku populaciju, da je čak jedan biljni rod orhideja (Paphiopedilum) dobio naziv prema hramu božice ljubavi Afrodite.
Njena izuzetna lepota prisvojila je danas orhideji status egzotičnog, prefinjenog i ekstravagantnog cveta uz koji zbog bremenitosti drevnom simbolikom povezujemo ljubav, romansu, erotiku i želju za intimnošću.
IRIS ili PERUNIKA (Iris sp.)

ris je omiljen zbog neobičnog i raskošnog cveta na kojem se boje prelivaju slično duginima. Naziv "perunika" dolazi od Peruna, staroslavenskog boga groma, odnosno njegove žene, božice neba Perunike. Prema mitologiji perunika raste na mestu gdje je Perunova munja pogodila plodno tlo, te tamo gde je duga dodirnula zemlju. Latinsko ime "iris" cvet je dobio po grčkoj božici Iridi koja simbolizuje vezu između neba i zemlje, bogova i ljudi. Zbog toga perunika često može biti znak koji posvećenim izabranicima poručuje Božju volju. Kako su razni vladari tokom istorije svojim životnim putevima rado pripisivali Božju volju, nije čudno što je perunika vrlo česta u evropskoj heraldici i jedan je od uvaženih simbola dostojanstva, hrabrosti i slave. Kroz istoriju, a i danas ljudi perunike često zamjenjuju s ljiljanima.
RUŽA (Rosa sp.)

Ruža je zaista prava kraljica među cvećem. Ovaj naziv potpuno je zaslužila, zahvaljujući izvanredno kvalitetnim osobinama koje je stavljaju daleko ispred ostalih vrsta cveća. Njeni cvetovi su raznolikog oblika, počev od pojedinačnih, prostih, do krupnih, često sakupljenih u ogromne cvasti. Dok postepeno prelaze iz pupoljka u otvoren cvet, pružaju veliko bogatstvo formi i prelepih boja. Baš taj spektar nijansi boja cvetova predstavlja veliku vrednost ruža i daje široku mogućnost za komponovanje boja i oblika. Retko koja biljka ima tako prijatan miris kao što ga ima ruža.
Najstariji podaci o ružama dosežu do antičkog doba. Čak i u drevnoj Grčkoj ruže su bile poznate i omiljene. Prinošene su na žrtvenik Afroditi, boginji lepote i ljubavi, dok su njene sveštenice prilikom verskih ceremonija nosile vence od belih ruža, a putevi kojima su prolazile bili su posuti ružama. Postanak crvene ruže, prema mitologiji, bio je vezan za smrt Adonisa, lepog pastira u koga se zaljubila Afrodita. Njega je, po predanju, smrtno ranio vepar i Afrodita mu je pohitala u pomoć. Međutim, morala je da se provuče kroz gusti zasad ruža i tada je iz njenog izranjavljenog tela šiknula krv i obojila bele ruže u crveno. U Rimskom carstvu kult ruža doveden je na najviši nivo. Cvetni venac od ruža koristio se u svim prilikama, a kasnije je postao simbol radosti, zadovoljstva i ljubavi. Međutim, s padom Rimske imperije naglo opada i kult ruža.
Ruža se kroz vekove jedva održavala u dvorištima manastira, gde su se od plodova pravili hrana i lekovi. U doba renesanse naglo se razvija vrtna umetnost. Po uzoru na čuvene italijanske vrtove, podižu se veliki parkovi u Engleskoj i Nemačkoj. Novi oblici u projektovanju tražili su i nove vrste i oblike cvetnog materijala, pa je i gajenje ruža u tim zemljama naglo poraslo i zadržalo se do današnjih dana na veoma visokom nivou. Veliki doprinos u gajenju ruža dala je carica Žozefina, Napoleonova žena, osnivanjem svog čuvenog ružičnjaka u dvorcu Malmezon, nedaleko od Pariza. U njenom vrtu mogle su se naći sve dotad poznate vrste i sorte ruža na svetu. Caričin dvor postaje stecište istaknutih botaničara, baštovana, umetnika i odgajivača. Zahvaljujući tome, Francuska je preuzela prvo mesto u gajenju ruža i zadržala ga do današnjih dana.
Do punog zamaha gajenja ruža dolazi ipak tek početkom ovog veka. Ruža je vekovima bila inspiracija lepoti, cvet ljubavi, ali ne samo to. Ona se koristi i za izradu parfema, ratluka, čaja, a čuveno je i slatko od ružinih latica.
Poznat je i jezik cveća, a simbolika postoji i u cvetu i u pupoljku, zato pazite šta poklanjate. Bela ruža znači dostojanstvo, ružičasta - gracioznost i ljubaznost, crvena - ljubav, crveno-bela - jedinstvo, ona je i simbol venčanja, a žuta - radost i sreću. Beli ružin pupoljak označava nevinost, a crveni stidljivu ljubav.
SUNCOKRET (Helianthus annuus)

Snažan cvet velikog cvata u obliku sunca. U Kini se suncokret smatra hranom besmrtnosti. Grčki mit kaže da je nastao od morske nimfe Klitije koja je pobjegla u pustinju nakon što ju je napustio bog sunca Apolon, kojem je bila draža Kitijina sestra. Bez jela i pića sve do svoje smrti pogledom je pratila sunce, a nakon što je umrla pretvorila se u suncokret. Suncokret stoga simbolizuje obožavanje i snagu.
NARCIS ili SUNOVRAT (Narcissus sp.)

Uz ovaj cvet vezan je dobro poznat mit o Narcisu čija je lepota opčinjavala brojne obožavatelje i obožavateljice, ali je njegovo srce uvek ostajalo hladno. Razljućena božica sudbine Nemeza kaznila je Narcisa dovevši ga pred bistri novembar u kojem se jasno ocrtavao njegov lik. Videvši se, Narcis se smrtno zaljubio sam u sebe. Ostatak života proveo je pokraj zdenca pokušavajući dohvatiti svoj lik koji je uvek bežao kad god bi dodirnuo vodu. Jednog dana na rubu izvora umesto nesretnog Narcisa vodene su nimfe pronašle kiticu cveća koje su nazvale po njemu. Zbog toga su danas narcisi simbol samoljubivosti, samodopadnosti i neuzvraćene ljubavi. No ovaj je cvet, koji među prvima nikne iz snežnog pokrivača, i simbol ponovnog buđenja, rođenja i novog početka.
TRATINČICA (Bellis perenis)

Zbog oblika cveta koji podseća na sunce i zbog karakteristike da se on otvara samo kad ga obasja sunce, a zatvara čim sunce zađe, tratinčicu su odavna nazivali "sunčevom nevjestom". Sitan cvet koji pažljivo prati sunce simbol je ljubavne vernosti i predanosti. Međutim, sunce se ne mora svaki dan pojaviti, tako da ta predanost nije uvijek obostrana. Simbolikom tratinčice poslužio se i Shakespeare u svom "Hamletu" kad Ofelija, dajući kraljici tratinčicu, zapravo je upozorava da se ne oslanja na trajnost muževe površne i prevrtljive ljubavi. Ne čudi stoga ni činjenica da se uz tratinčice i slično cveće veže svima poznata igra proricanja ljubavne sreće: "Voli me, ne voli me…" Dakle, kad nekome poklanjate tratinčicu, upozoravate ga da se ne uzda previše u trajnost
nečije opčinjenosti i da ne veruje bezuslovno u slatkorečiva obećanja zaljubljenog udvarača ili udvaračice.
TULIPAN ili LALA (Tulipa sp.)

Tulipan je dosta kasno došao u Evropu pa je njegova simbolika prilično skromna, što se sigurno ne može reći za njegovu omiljenost. Naime dospevši iz Perzije, u Evropi je postao pravi hit, što je kulminiralo poznatom "tulipomanijom" (1634-1637). U to vreme cene samo nekoliko lukovica na nizozemskoj su berzi dosezale vrednost solidnih nekretnina u gradu. Nije zato ni čudo da je u Evropi postao simbolom bogatstva, raskoši, lepote, ali i oholosti i uobraženosti. U svojoj domovini Perziji tulipan simbolizuje lepotu, zaljubljenost i čežnju.
Početkom 20. veka i u Evropi mu se počinju pridavati ljubavni sadržaji, posebno oni čulne naravi
preuzeto s neta