Mozda je dobro sto nocas nema statistike-ja ovu temu ne bih ni zapazila

A sad sam se setila ogromne
lipe kod babe u dvoristu i koliko mi je drago to drvo.
I kada sam bila mala, danju sam ga volela kao i sada,ali nocu...

Da li je senka bila zaista onakva i onolika kakvom je pamtim,ne znam.Ali znam da bih jutrom sve zaboravljala i sa puUuno brace i sestara nastavljala ispod nje da se igram, pa onda sa odraslima da rucam...i tako... lepa secanja vezana za to drvo.
A sada ,kada u mislima udjem u to isto dvoriste, setim se i pet stabala.Okrecenih i mladih.Posadili za nas petoro dece i svi smo svoje
drvo kruske svakog dana nadgledali-kad ce bar malo da poraste i pocne da lici na pravo pravcijato drvo.
Sada su prava i ojacala.Volim ih.