Pre dve nedelje krenuli smo na naše uobičajeno, 'sendvič' putovanje po Vojvodini.
Na pitanje šta ćemo u Pančevu, odgovorio sam da je grad lep. I jeste, bez obzira na sve. Kao i još mnogi vojvodjanski gradovi.
Istina je da Pančevo ne poznajem baš mnogo. Zato koristim podatke sa Interneta, a ako negde pogrešno povežem sliku sa opisom - ispravljajete!
Kada je dobijena dozvola za izgradnju
Uspenjske crkve, onda je prvo 1796 godine, podignuta jedna provizorna kapela od dasaka sa zvonikom i zvonom, a pored nje i škola od solidnog matrijala, ukrašena ikonom sv. Georgija. Ova kapela je funkcionisala od 1810 godine. Karađorđe je dao drvenu građu, za pečenje cigle za crkvu, i kada mu je prota Arsenije zahvalio sa ambona i spomenuo Karađorđa kao dobrotvora, ostao je bez zvanja kojeg ga je lišio episkop, a sud ga je osudio na zatvor u trđavi, čega je oslobođen tek posle godinu dana, na molbu građana. Prva liturgija je odslužena u crkvi 15 avgusta 1810 godine. Troškovi zidanja su iznosili 200.000 forinata, a oba tornja po na osob po 34.171,57 forinata. Godine 1853 projektovao je arhitekt Konstantin Radotić tornjeve. Tek 1928 godine, islikao je ciklus svojih fresaka Živorad Nastasijević, akademski slikar iz Beograda.
Na osnovu ukaza cara Franca I od 1. januara 1794. godine Pančevo je dobilo status slobodnog vojnog komuniteta što znači, praktično, lokalnu samoupravu.
Fond za podizanje zgrade
Magistrata (gradske kuće) osnovan je još 1812, ali je tek 15. septembra 1833. godine položen kamen temeljac. Gradska kuća, građena u klasicističkom stilu prema planovima majora Hajmana, završena je i predata nameni 1838. godine.
Jedna od najlepših zgrada u Pančevu svakako je
Štapska zgrada, zidana dvadesetih godina prošlog veka. Služila je u vojne svrhe sve do 1892. godine kada je otkupljuje Rimokatolička crkvena opština. Prema planovima građevinara Karla Hefnera adaptirana je 1894. godine u Grand Hotel "Hungaria", kome je posle I svetskog rata promenjen naziv u "Beograd".
Poslednjih decenija ovde se nalaze prostorije desetina ustanova, društvenih organizacija, političkih partija, advokatskih kancelarija i prodavnice. U centralnom delu zgrade radi restoran "Park", jedini trag nekadašnjeg hotela, a u prizemlju, u prostorijama u međuvremenu useljenog pa premeštenog Doma JNA, otvorena je 1976. godine Savremena galerija Centra za kulturu.
Obala Tamiša i
Crveni magacin
Crveni magacin se na slici prepoznaje po crvenim potpornim vertikalnim zidovima.
Po jednom izvoru, sagrađen je 1785 godine, a po drugom (Svirčević) 1787 godine. Turci su 1788 godine zauzeli Pančevo ali su magacin poštedeli od uništavanja. To je redak spomenik barokne arhitekture u Pančevu.
Magacin se nalazi u blizini Tamiša, iz razumljivih razloga: prevoz žita brodovima. Ima prizemlje i tri sprata. Tavanica je izgrađena u vidu čvrste drvene konstrukcije koja se stepeničasto penje ka vrhu. Kontrfori (potporni zidovi) daju građevini monumentalan i masivan izgled.
Obala - kej Tamiša uzvodno od stare železničke stanice.
Prilaz Tamišu od parka kod Magistrata.
Park u centru (Mali park ?) kod Magistrata je senovit, vrlo prijatan, utisak skoro intiman.
Zgrada redakcije lista Pančevac.
Škola (Gimnazija ?)
