Evo malo i mene u Palanci.
Kad god čujem našeg Đoku i njegovo putovanje vozom u Palanku (gde se nakad dobro jelo, a valjda i sada) navre mi misao da je pesma nastala iz autentičnog doživljlaja. Čak nisam siguran ni da li je to u pesmi moje ili njegovo putovanje. (Nije moje, njegovo je, jer je naš kum bio Boža, a nije Sida, već ...)
A sećam se i jednog letnjeg dolaska u Palanku lađom. Ne sećam se kako se lađa 'na lopate' zvala, al se sećam da smo se nasukali negde kod Koruške iako je matroz stalno pritkom merio dubinu. Pa smo čekali neki sat da nastavimo (kapetan je znao da Dunav nadolazi, pa ćemo se sami odsukati, što se i desilo). Zbog toga smo stigli usred letnjeg podneva. Pa smo beskrajno dugo pešačili - od Dunava do Miletićeve ulice (imao sam desetak godina, a u to doba daljine se ne meri kilometrima nago nestrpljenjem da se stigne tamo gde se ide). A i kad se išlo vozom, opet se skoro isto tako daleko pešačilo.
Ovog Prvog maja sam opet prošao istim putem, kolima, pa mogu reći - nije to baš malo.
Tada je Miletićeva ulica bila bez tvrdog kolovoza. A to je za decu bila milina: jurili smo bosi, vukući noge kroz duboku, najfiniju prašinu i dizali čitave oblake. A komšiluk nas je grdio jer je prašina stizala u dvorišta i u kuće.
Avlija, sa stazama od cigala, bila je preplavljena prkosom (ili kako ga još zovu 'rezančići'), bunar skoro na sredini i pored njega amper vode, izvađene da se smlači, da se možemo malo oprati od prašine i dudova.
A iz nešto kasnijeg vremena imam i poneku svoju sliku.
Slikao sam ovo 1960. kad sam kao veslač (početnik) novosadskog Danubiusa bio na nekom takmičenju. Skela za Ilok (mislim da je bio 'Medved').
Ovog Prvog maja došao sam na isto mesto. Naravno, sada je to sasvim uređeno izletište (pogotovo ako se ima u vidu da je priobalje Dunava mnogo izmenjeno posle velike poplave 1965.) Opet - mnoge su topole iste one, ista je toplina biti u Palanci... Samo, sada se gleda na inostranstvo.
Posle smo nastavili dalje, kroz Mladenovo.
Stare kuće u Mladenovu su me zaintrigirale kad sam shvatio da nisu uobičajene Panonske niti uobičajene Švapske arhitekture. Pogledajte krovove i njihove proporcije: više liči da korene vuku iz arhitekture Bavarske nego Švapske. Ne znam odakle su bili naseljeni Nemci u Mladenovo - da ja ne tražim, možda neko zna odgovor i objašnjenje za ovakvu specifičnost u arhitekturi starih kuća.
A dva dana pre ovih slika vozali smo se po sremskoj strani palanačke opštine. (Na žalost, ovu temu do sada nisam pogledao, da jesam, možda bih nešto i 'ciljano' slikao da uklopim u već napisane podatke.)
Neštin. Koliko se sećam, ovaj i spomenik u obliku uspravljlenog čamca između Poloja i Palanke su par. Simbolišu 'vezu' (mesto prelaska) partizana iz Bačke u Srem.
Gornje slike su iz Neština.
A ova dole - Vizić.
I jedna impresija iz sadašnjeg vremena, s oporim ukusom. Da li je onaj, nekada čuveni ugostiteljski objekat 'Bagremara', mora prvo potpuno propasti, da bi se onda obnavljao?! Zakonitost tranzicije?