Evo od mene jedna bajka na ovu temu... kao i sve bajke ima srećan kraj...
…Nekada davno u jednoj dalekoj zemlji živela je jedna lepa, nezavisna, samopouzdana princeza. Jednog dana dok je šetala poljanom u blizini svog zamka naletela je na žapca koji je sedeo na obali nezagađene bare razmatrajući ekološka pitanja.
Žabac je uskočio u princezino krilo i rekao: “Elegantna damo, ja sam jednom bio naočit princ, sve dok me zla veštica nije začarala. Međutim, jedan tvoj poljubac će me ponovo preobratiti u lepog i mladog princa i tada, moja draga, ja ću te zaprositi. Mi ćemo se venčati i zasnovaćemo porodicu u mom zamku u kom ćemo živeti sa mojom majkom. Ti ćeš se odreći svog prezimena i uzeti moje, odreći ćeš se svoje vere i prihvatiti moju. Rodićeš mi decu koje ćeš se odreći u slučaju razvoda. Vodićeš brigu o zamku, ići sa mnom na sva zvanična dešavanja i strogo ćeš se pridržavati kraljevskog protokola.“
Te večeri princeza je raskošno večerala lagano pržene žablje batake začinjene belim vinom u krem umaku od belog luka…
