Život
Covjecji život, kako Sokrat zbori,
kada poslovnost mucna njim ovlada,
potok je što se razlijeva i pada
dok se s olujom bijesnom mutan bori.
A život onog što mir sebi stvori
slican je blagom izvoru iz hlada
koji grgoljav, tih i prepun sklada
kroz šarno cvijece sveudilj žubori.
O kakvo li je bogatstvo i sreca
za onog koji samo dobro cijeni
kada slobodu u duši osjeca.
Jer poslovi su vazda otrov ljuti!
Blažen tko živi ko izvor maleni
što spor i miran nikad se ne muti!