Necu zaboraviti moje prvo putovanje u Kanadu. Necu da spominjem datume, da ne pomislite da sam matora
Od N.Sada do Sofije autobusom. Tu se upoznajem sa dve devojke, jedna iz BG-a i jedna iz N.Sada. Na aerodromu u Bugarskoj smo trebali da cekamo na let za Toronto oko 2 sata, tih 2 h se pretvorilo u 10 sati. Letnje doba, u aerodromskoj sali, sparina, curi znoj sa tebe, nervoza raste - ja pogotovo nervozna, jer do tada nisam nikada letela.
Malo mi bila frka od uzletanja. Konacno se ukrcavamo, polecemo - mene od straha, vade ispod sedista, tese me, ja bela ko krpa, hocu da se onesvestim. Bem ti i Kanadu i avion - psujem u sebi. Posluzuju veceru - a jaaaa - daj kesu. Kakva vecera, spustaj ovo cudoviste na zemlju - OCU KUUUUUCCCIIIII. Posle oko 5 sati letenja, vreme (ko uz ***ac) se narogusilo. Lellleeee - turbulencije. Ja ni ziva ni mrtva. One dve poznanice me hrabre, kako su turbulencije normalne, pogotovo kada se leti kroz oblake, i takve gluposti.
Konacno posle oko 11 sati letenja, slecemo u Toronto, koje je bilo vrhonac svega. Nisam znala da potrefim vrata.
Eto to je moje prvo iskustvo sa letenjem. Od tada sam letela puno puta, ali i dan-danas mi radi utroba kada sednem u avion
