Koga li ću sada da citiram pitam se
"...Pišu romane, pesme, novele,
o tome kako ljubav uvek nadje put.
Znam neke sive, tužne hotele
i neke prazne sobe gde je uvek
onaj strašni mir.
O kako tužnih ljubavi ima,
baš nešto razmišljam:
da l' je i naša, tu među njima,
brinem se ponekad.
O kako tužnih ljubavi ima,
ovaj svet je ispunjen njima,
sve više sumnjam da neko sretno
i voli još..."
Najdublje i najbistrije osećanje koje je neko u stanju da ostvari jeste da voli. Da li će biti tužno ili srećno zavisi od mnogo faktora, položaj zvezda, mesečeve mene, bla, bla... Valjda treba učiti u takvim momentima, samoizgrađivati se iz pepela, ne držati oči zatvorene, analizirati, koliko smo u stanju kada volimo, sve aspekte, pronaći kvaku i tako nov i oplemenjen čekati svoj momenat kada će ta tužna priča da se preobrati u srećnu ili manje tužnu... Zavisi sve to jednim dobrim delom i od nas samih.