Manastir KOVILJ
U blizini Novog Sada na Dunavu u mestu Kovilj, rodnom mestu Laze Kostica, nalazi se ovaj istoimeni manastir.Kada se sidje sa auto puta Beograd-Novi Sad i udje u Kovilj ide se do kraja sela i sa leve strane nailazite na manastir opasan zidom.Po predanju manastir je osnovao Sveti Sava u 12. veku i crkva je posvećena arhangelima Mihajlu i Gavrilu.
Ovo je danas jedna od najvećih crkava u Vojvodini.Gradjena je od kamena u raškom stilu sa elementima baroka.Osam stubova deli hram na tri dela.Na srednjem delu hrama nalaze se dve kupole, spolja osmostrane a iznutra okrugle. Velike kalote pokrivaju srednji deo crkve što je u crkvama velika retkost. Današnji ikonostas je radio Aksentije Marodić 1871.god.u duhu italijanske renesanse.Prvobitni ikonostas radio je čuveni majstor Teodor Ilić-Češalj 1707.god.ali je on stradao u požaru. Crkva je stradala ravno šest puta.Tokom Drugog svetskog rata stradala je i manastirska riznica.Crkva je danas u veoma lošem stanju i zahteva temeljnu restauraciju.U sklopu manastira je mala kapelica posvećena Svetoj Petki kao i velika kapela posvećena Atonskim Svetiteljima na Svetoj Gori. Na mestu starog konaka zida se novi sa novim zvonikom.Do završetka novog zvonika zvona su sklonjena sem jednog koje je postavljeno u dvorištu radi obavljanja službe.
Manastir je aktivan, muški i o njemu brinu monasi.
Na 14 ha manastirske šume postavljen je pčelinjak sa blizu 200 košnica, okružen brestom, drenom, džanarikom (ringlovom), trnjinom, glogom, gledičijom i drugim rastinjem, što omogućava dobar rani razvoj i prolećnu pašu.
Godinama je manastir Kovilj bio odredište brojnih mladih ljudi koji su tražili pomoć u nastojanju da se izvuku iz pakla narkomanije. Monaško bratstvo ih je primalo otvorena srca i hrabrilo da krenu putem izbavljenja, ali je onaj presudni korak "duhovni i fizički raskid s dotadašnjim načinom života" neretko izostajao. Manastir nije imao mogućnosti da nevoljnicima obezbedi dugotrajan boravak u ovoj okrepljujućoj sredini, što je umnogome uticalo i na konačan ishod borbe sa opojnim drogama. U takvoj situaciji, jedino rešenje je bilo da se obezbedi dodatni prostor za smeštaj ovih ljudi, pa je tako došlo i do formiranja zajednice na jednom čenejskom salašu, na kojem ovisnici žive i rade pod nadzorom sveštenika, ali i drugih stručnih lica.
Citat:
22.04.2008. nenad.bds kaže:
|