[nattydread]

pošto su moji razvedeni, a sa ćaletom sam se redovno viđala, on mi je nekako više bio kao drugarčina, čak mi je i previše popuštao, ali to je više dio njegovog karaktera jer ga boli uvo za sve osim za njega samog. znači, mogla sam obrijati glavu, istetovirati se na čelu ili tako neku glupost, on bi vjerojatno samo slegnuo ramenima. budući da sam odrasla sa mamom i očuhom, naravno da su se petljali, gunđali, iznosili svoje mišljenje, ali ja bi na kraju uvijek uradila po svome, a oni to nikad ne bi poslije osuđivali, i za to im hvala. međutim, mene kod moje mame najviše nervira što mi se petlja oko nekih sitnica (joj, pa nemoj ovo suđe ovako, nego onako, pa što ne usisaš prvo ovo, pa onda ono). međutim, oko nekih krupnijih stvari se apsolutno ne miješa, tako da ova sitna gunđanja više ni ne primjećujem.