[SQUAW]

TEBI ŽIVOT

Kada promatram tvoje tijelo ispruzeno
kao rijeka koja ne prestaje protjecati,
kao cvrsto ogledalo gdje pjevaju ptice,
gdje je uzitak osjetiti dan kako se radja.

Kada se gledam u tvojim ocima,
koje su kao duboka smrt ili zivot sto me doziva,
kao pjesma iz dubine koju samo naslucujem;
kada vidim tvoj oblik, tvoje spokojno celo,
kamen blistavi, na koji kapaju moji poljupci
kao ruze sto odrazavaju sunce koje nikad ne zalazi.

Kada primicem usne toj nesigurnoj muzici,
tom mrmoru neugasive mladosti,
izgaranju zemlje koja pjeva u zelenilu,
kao sretna ljubav sto bjezi i opet se vraca.

Osjecam kako se svijet valja pod mojim nogama,
kako se valja lagan, s vjecnom odvaznoscu zvijezda,
s onom radosnom dobrotom vecernjace,
koja ne trazi niti more u koje bi se spustila.

Sve je iznenadjenje. Svijet u iskrama
osjeca da je more naglo postalo golo i drhtavo,
da je taj celik uzaren i pomaman
i da cezne samo za blistanjem svjetlosti.

Svemir svjetluca. Smirena sreca
prolazi kao naslada koja se ne moze zadovoljiti,
kao nagli uzlet ljubavi,
gdje se vjetar opasuje oko slijepih cela.

Gledati tvoje tijelo i samo tvoju svjetlost,
tu blisku muziku sto se radja medju pticama,
u vodama, u sumi, u vezanom bilu
ovog svijeta apsolutnog sto ga osjecam na usnama.


Vincente Aleixandre