|
Odgovor: Zabranjena Ljubav -
21.02.2007, 18:11
Ulazeću u brak ili zajednički život uopšte sa nekom osobom, mi verujemo da sa njom imamo sigurnu budućnost, odnosno u tom smo trenutku sigurni da je baš ta osoba za nas prava...Niko mi ne može reći da je stupio u brak a nije verovao da je to za ceo život i da je to ta sigurna budućnost..
Međutim, kako niko nema tapiju na večnu sreću, a najmanje je ta tapija personifikovana u potpisanom papiru u opštini ili crkvi, tako se može dogoditi da sigurnost i nije više tako sigurna.
I da se baš tada pojavi neki drugi princ na belom konju i da nam se na tren učini njegov konj i on sam prvo zanimljiviji, pa bolji, pa sigurniji...
Kako je to Zviz lepo rekao - Najlakše je zbrisati...
posebno kada imaš sa kim i kada imaš gde!
Pre nekoliko meseci jedna meni draga osoba imala je krizu ove vrste. Zasićenje u odnosu, neka vrsta rutine koju nam život u jednom momentu nametne a mi pristanemo, ili ko zna šta već - doveli su ga u stanje da poželi nešto drugo...
Molila sam ga da razmisli...da pokuša da se vrati u sve one trenutke koji su i doveli do odluke da svoj život deli baš sa tom osobom..a ne nekom drugom..
Da se seti svih njenih lepih strana, da pokuša ponovo da pronađe lepotu njene duše i njenog karaktera, sve ono zbog čega se kraj nje budi...
Da zaboravi tu neku drugu koju nosi u mislima, da je eliminiše iz svojih dana i da da novu šansu onoj koja je pored njega...
Ako u tome uspe - odlično!
Ponekad mi se čini da nam se nameću izazovi "zabranjenog voća" tek da bi nas podsetili šta imamo i ponekad učvrstili vezu koja je počela da popušta...
Ako ne - onda neka pokupi kofere i put pod noge. Ali nikako da ne započinje novo a nije završio staro.
Danas mi je drago što su još uvek zajedno...
Da li će biti "večno"...nemam pojma
da li je budućnost sigurna...nije 100%
ali se vredi potruditi da bude...
"Frankly my dear, I don't give a damn!"
|