|
Odgovor: Poklonite pesmu... -
11.02.2007, 21:51
...ovo je tvoja prica...
Uhvati misao u letu...budi mi nocas ono sto ne znam sebi biti...
Ucuti. Zastani. Zaplaci.
Otvori oci za druge. Rasprodaj srce ko tresnje.
Zavoli. Preboli. Zaboravi.
I sve za jednu noc..
Smej mi se nocas i reci kako ja ne postojim. Kako sam samo breza...bez glasa, vida...bez duse.
Nauci me da razumem vozove u noci, reke u proleca, suze na rastanku...
Nezaborav ostaje zaglavljen izmedju nekad i sad....
Zatvorim oci i uvek sam tamo...
U hodnicima gde mirise na leto...
Ne zatvaram vrata...
Okacim venac nadanja, promaju okitim osmesima buduceg...
Ti si moguca bujica u mojoj glavi.
Ti, kao zena...sa bogolikim ocima.
Gledam te i znam da si meka ko zvezda, raspricana u sebi..
razumes moju netaknutu belinu...
Tvoje je ime razlog da se pokrene zemljotres u telu.
Da se sklupcas blizu mene i iz srca da mi se prelijes,
ali da ne isteknes....
Sanjaj prolece u decembru,
ocisti suze sa praga,
zivi tudje zivote izmedju redova...
jer ti mozes svakoga da odglumis.
Tiho na prstima, izvedi zvezde u setnju.
Uspavaj more pred buru,
na prozor poljupce posadi...
A ja cu uvek..ko stena
stajati pred tvojim pomahnitalim snovima...
N.N.
|