Citat:
Da li ljubav ima granice?
|
Kao što uostalom ni mržnja nema granice. Ni muzika. Ni kreativnost. I štošta drugo.
Ali to ne znači da treba da je plaćaš ili da za istu prosiš.
Ljubav je nešto snažno. Nikada ne znaš na koje te puteve može odvesti. Čak iako kažeš da granica postoji. Možeš zavoleti nekog dosta starijeg, nekog dosta mlađeg, možeš oprostiti prevaru, možeš preći velike razdaljine zbog nje, možeš zavoleti nekog drugačije boje kože, druge vere. Isti pol na kraju krajeva! Možeš nekom dati bubreg. I nikada ne znaš šta te sve u životu može snaći, pa tako i u ljubavi.
Možeš se zaljubiti u neku osobu s hendikepom. Bilo kakvim. Ali baš zaljubiti i voleti, bez ikakvog sažaljenja. Bez žrtvovanja. Jer sve zavisi od ljudi. Ako te neko ne opterećuje svojim nedostatkom, nije isfrustriran i depresivan, ako se ponaša sasvim normalno i pored problema koji ima, ukoliko u nekome vidiš više od spoljašnjosti, to svakako nije žrtva jer ti normalna osoba može pružiti i ljubav i potporu u životu bez obzira da li ima sve ekstremitete ili još nekoliko meseci života. A da ne govorim o tome da se nešto loše desi osobi koju već voliš. I ti onda odjednom prestaneš da je voliš iako je ona u suštini ista. Ili počneš da je sažaljevaš. To po meni znači da nikada nisi ni voleo.
Izuzimam ovde neke psihičke poremećaje. One za koje je potrebno biti u nekoj ustanovi.
Ima ljudi koji su potpuno zdravi ali su hendikepirani u glavi. Ja sa takvima nikada ne bih mogla da budem, recimo
U stanju sam da odem na Mesec i nazad za osobu koju volim. Podrazumeva se da me ta osoba neće ponižavati, vređati, terati da nešto trpim ili da se žrtvujem na neki nerazuman način, jer takvu ne bih mogla ni da volim.